_m

.
jutro poslije napadne mirnoćom
a vatre koje gorjele su noć
ugarcima označavaju put

preteško Sunce na ramenima
podsjeti na drugačije vreline voda
što su se obrušavale stihijama
podsjeti na pogled dalje
od sjena u špilji
zazrcali se prskanjem po oblicima
kretnjama iscrtava im linije
i već sve je tajnovita lakrdija
koja te radoznalo promatra

hoćeš li ostati službenik tvari
što nepovratno propadaju
ili ćeš povjerovati plimi
svetosti tekućine
koja pečat je svim otkucajima
a uvijek kroz prste trenutaka
neopaženo promakne?

osmjehneš se
uvjetovano ne shvaćajući vlastitu dobrobit
zbunjuju ostaci noći
pod ovom zlatnom modrinom
još tinjaju joj žerave
s kojima se razgovaralo
nemušto, nečujno, ostavljeno
a razgovijetno
poput plesa vjetra u granama

tamo nisi
Zemlji si zaglavljen
danu položen
u abdomen plastičnih dodira bez misli
a htio bi
gorio bi riječju
praskozorjem
.
.

Oznake: srpanj