_m

20.03.2023., ponedjeljak

poravnanje

.
.
21:24

čuvam tu liniju poravnanja
koja stavlja presjek sadržaju
i već postrance namješten
odgledat ću trenutak
neobuzdanog slavlja
u svemu raspodijeljen
a od svega odijeljen

nije od riječi uvertira
prolog nitko ne spominje
prosto čeka se prvi akord
čekanju koje nitko ne bira
u redu bez ikoga
samo bude se
pored izvlaštenog sebe

možda sve je slijepa vjera
a život perfidno olakšanje
kad bogova nemam
i alejom obezglavljenih ideala
još uvijek znatiželjan hodam
izbjegavajući tragove zabluda
jer negdje između svih njih zbrojenih
možda je neosvojen prostor
u kom je od ushita pogled
i ona blaga ludost što ga prati
nekamo magično uvijek naprijed
.
.
.
.
.
što znači?

kao kad u glazbu zaroniš
i dišeš s njom oblutcima po vodi
namatajući si slojeve zemlje
oko rebara
što bliže žarištu gdje se led nakuplja
šireći se poput plimnog vala
koji rastrgat će površinu
predajom dubini kamo se pada
a uvijek ponavljat će se
drugačijim krajobrazom
s istom žestinom

i kad u dosluhu sam s elementima
poput narvala
koji kopljem lomi vrata voda
i rasijeca hodnike perajama
dok istodobno bez njih
postojano ubrzavat ću zrakom
kao čiopa
tražeći migracijsku rutu
trajno osjeveren sazviježđima

a trebao bih se zapitati
od čega sastavljeno je kopno
a nije sprud
i nije greben
kamo ću se samouvjeren nasukati
ući ću ispod brida
i dodirivati sadržaj
tražeći razlog s kojim se počinje
odijeljenost oporbenoj strani
posijana predrasudama preživljavanja
za još malo dobitka vremena
.
.
.
.
.
kako znači?

zanijekao sam se u želji
podigao bedem do žudnje
sve ono što nikome ne bih oduzimao
uskratio sam sebi
tako si otet i proklet
slutim
tako si zalog nečijoj sreći
i ne pitam više ništa
ne znam
sve što ne smijem znati
sad vrijeme mjerim
na kavkaskoj stijeni orlovim letom
negve su moje
i sam sebi sam zatočenik
divljim krabuljnim plesom

nadaš li se?
čezneš li
za onim što otkinuo si iz sebe?

ne pitaj
kad riječ čvršća je od kobi
to moja jarčeva je pjesma
s kojom padam radostan životom
i ustajem tjeskobi
psujem, gazim, bogohulim
i s krivovjerjem vremena
tučem se i mirim
bez razloga se
svakom praskozorju veselim
.
.




Oznake: Ožujak, Kingdom, ekvinocij


- 16:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.