poravnanje
.
. 21:24 čuvam tu liniju poravnanja koja stavlja presjek sadržaju i već postrance namješten odgledat ću trenutak neobuzdanog slavlja u svemu raspodijeljen a od svega odijeljen nije od riječi uvertira prolog nitko ne spominje prosto čeka se prvi akord čekanju koje nitko ne bira u redu bez ikoga samo bude se pored izvlaštenog sebe možda sve je slijepa vjera a život perfidno olakšanje kad bogova nemam i alejom obezglavljenih ideala još uvijek znatiželjan hodam izbjegavajući tragove zabluda jer negdje između svih njih zbrojenih možda je neosvojen prostor u kom je od ushita pogled i ona blaga ludost što ga prati nekamo magično uvijek naprijed . . . . . što znači? kao kad u glazbu zaroniš i dišeš s njom oblutcima po vodi namatajući si slojeve zemlje oko rebara što bliže žarištu gdje se led nakuplja šireći se poput plimnog vala koji rastrgat će površinu predajom dubini kamo se pada a uvijek ponavljat će se drugačijim krajobrazom s istom žestinom i kad u dosluhu sam s elementima poput narvala koji kopljem lomi vrata voda i rasijeca hodnike perajama dok istodobno bez njih postojano ubrzavat ću zrakom kao čiopa tražeći migracijsku rutu trajno osjeveren sazviježđima a trebao bih se zapitati od čega sastavljeno je kopno a nije sprud i nije greben kamo ću se samouvjeren nasukati ući ću ispod brida i dodirivati sadržaj tražeći razlog s kojim se počinje odijeljenost oporbenoj strani posijana predrasudama preživljavanja za još malo dobitka vremena . . . . . kako znači? zanijekao sam se u želji podigao bedem do žudnje sve ono što nikome ne bih oduzimao uskratio sam sebi tako si otet i proklet slutim tako si zalog nečijoj sreći i ne pitam više ništa ne znam sve što ne smijem znati sad vrijeme mjerim na kavkaskoj stijeni orlovim letom negve su moje i sam sebi sam zatočenik divljim krabuljnim plesom nadaš li se? čezneš li za onim što otkinuo si iz sebe? ne pitaj kad riječ čvršća je od kobi to moja jarčeva je pjesma s kojom padam radostan životom i ustajem tjeskobi psujem, gazim, bogohulim i s krivovjerjem vremena tučem se i mirim bez razloga se svakom praskozorju veselim . . Oznake: Ožujak, Kingdom, ekvinocij |