_m

.
.
zora trepti
na iglicama cedra
poput bušotine zemlji
pod kožu se očekivanju spušta
i ne zna se
odakle istječe sjaj potrebe
ili iz izmaglice što obujmljuje
ili iz jezgra kamo nazad hoće

možda misli strahom
samo osjećaju se slute
a možda došle su
iz zatajenog središta
ogrnute bojažljivošću

tek kose trake svjetla
uvijek spona su buđenju
i uvijek s njima
stigne skladna simetrija
zaboravi se na prošlosti
odbaci jučerašnja mučnina
i već svetosti u zraku ima
i požude i strasti disanju
i udaljenog obrisa cilja

može li se bez molitve
dan uzeti
bez časoslova upravljati sobom
i ustrajati
ne odustajati
bezbožništvom riječi
.
.

Oznake: Ožujak, Kingdom