.
.
zora trepti
na iglicama cedra
poput bušotine zemlji
pod kožu se očekivanju spušta
i ne zna se
odakle istječe sjaj potrebe
ili iz izmaglice što obujmljuje
ili iz jezgra kamo nazad hoće
možda misli strahom
samo osjećaju se slute
a možda došle su
iz zatajenog središta
ogrnute bojažljivošću
tek kose trake svjetla
uvijek spona su buđenju
i uvijek s njima
stigne skladna simetrija
zaboravi se na prošlosti
odbaci jučerašnja mučnina
i već svetosti u zraku ima
i požude i strasti disanju
i udaljenog obrisa cilja
može li se bez molitve
dan uzeti
bez časoslova upravljati sobom
i ustrajati
ne odustajati
bezbožništvom riječi
.
.
Post je objavljen 10.03.2023. u 07:37 sati.