Taajni svijet

Sreća u nesreći

Dobro je...
Stablo, samo na čistini... tek na desetak metara daljine, drugo stablo...
Ovo prvo pomenuto, uvijek je željelo da je malo biže drugom stablu, ali ni najjači udari vjetra, nisu dozvoljavali da im se grane dodirnu...
Jesen je ta... koja je unosila čaroliju između njih. Lišće je letjelo prema drugom stablu, noseći nevidljive poruke...
Prvo stablo je mislilo da je zakinuto... sve do jednog dana... oblačnog, kišnog, vjetrovitog...
Munje su sijevale i znalo je stablo što ga čeka... grom ga je pogodio i počeo je goriti.
Osjećao je vatru u korijenu, na kori, na granama... iskre su letjele...

Ipak, stablo je ostalo sretno.
Zašto? e da... sve je shvatilo... dobro je... jer ipak je drugo stablo bilo dovoljno udaljeno da i njega ne zahvati požar... da i ono ne izgori...



Postoji uvijek negdje neko stablo, koje je samo, na čistini... i gori sretno...


Postoji uvijek... sreća u nesreći...

12.01.2009. u 18:40
| Šta ti misliš? (6) | Tko printa? |