Taajni svijet

Evo i jedna priča

Šuma (opet, al štaš kad je tako u pričama)
U šumi borave razne zvijerke, naravno... kad malo dublje uđeš u tu šumu, tamo iza onog grma, boravi jedan čudnovati stvor...
Na prvi pogled, čovjek bi rekao - Bambi, velike smeđe oči, pomalo zbunjen pogled... ALI s vremenom skužiš da se taj Bambi pretvara i u zeca... eh sad si ti zamisli kakva je to zvijerčica u malom...
Svi znamo kakav je Bambi na ledu, noge mu se petljaju, pada na dupe, ali se uporno i diže... i onda sad taj zec... serucka zeko malo, malo po raznim skrivenim grmovima, ali baš ga briga, kao da drugi stanovnici ne seru.
I tak je svejedno, bio on Bambi ili zeko... serucka slične okruglice... no još jedna karakteristika, i bleeeeeji ko koza/ovca... pa si ti misli! A znatiželjan...

I tak ti jedan dan zeko šeta šumom i gle čuda... opazi mačka...
I čuj znatiželjnog zeku: A tko si ti? I šta radiš u ovoj šumi? Pa ti nisi divlja zvijerka? Zar ti neznaš da mačke sjede doma i lipo pajke? Koje te čudo ovdje dovelo? Ma ti si sigurno zalutao? Jelda? Jelda?? - reče skakutavi, znatiželjni zeko mačku...

I šta mačak reče: AHA

Da, BAŠ to AHA, je bilo dovoljno da zeko odma osjeti simpatije prema mačku.

I tak vam je to počelo... društvo za nepovjerovati... al nemojte nikome pričati, znate, jerbo bi moglo biti posljedica... psihičkih nestabilnosti, ishitrenih napuštanja šume od strane drugih životinja, jer njima nikak nebi bilo jasno... kak sad mačak i zeko mogu drugovati... ali mogu, mogu.

Zeko je imao bezbroj pitanja... a mačak je na svako pitanje znao odgovor. Svašta je tog malog zeku zanimalo, ajmeee... ma nabrajala bi do nagodinu...

No nakon izvjesnog vremena, zeko se navukao, a mačak mu se učinio sve umorniji i umorniji... bivao je mačak zaposlen s nekakvim tamo ružnim zadacima i nije stigao više odgovarati na sva pitanja... i šta je zeko mogao pomisliti...

"sigurno sam mu dosadio... samo je pristojan i neće mi to reći (a i bio je pristojan i još uvijek je)... "

U zeku se uvukla nekakva sumnja i nikak da je otjera, i onda se dogodilo još nešto gore... Zeko se morao preseliti na drugi kraj šume, a mačku to baš i nije bilo uz put mjesto, pa je manje svraćao... i s drugim životinjama se počeo družiti više nego je to prije činio... pa čak i s pticama, ma zamislite vi... a ptice imaju dugačke kljunove, tanke noge i samo cvrkuću bez veze, ko svrake... i opet zeko misli... ma, ono gore već pomenuto...
eeee, onda se ponovo probudio i onaj bambi u tom zeki... samo je tugovao i nije bio za ništa...
Kad bi mačak i svratio, od jada nije znao više ni pitanja postavljati...

Zavukao se u svoj grm i prisjećao se lijepih trenutaka, vrtio sjećanja po glavi i konačno odlučio!
"Neću dozvoliti da ovo što je bilo lipo između nas umire, jok! Pa taman i umjetno disanje uveo u razgovor!"
Naoružao se zeko (do ušiju) s pitanjima i krenuo... i kad je vidio da se mačku, koji je inače skuliran, opet potajno smiješi brk - bio je sretan.
Ma ništa drugo ni ne treba jednom tako malom zeki...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
15.12.2008. u 18:55
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |