| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
 Uploaded with ImageShack.us Bolje je da odemo prilike su nove Ulozi u povijesti došao je kraj U pola četiri ujutro sa perona pet Radnička klasa odlazi raj Usprkos svemu, bila je to jako žilava vrsta. Njen izravni predak kmetus nomadicus dugo je lutao po ovom planetu, tražeći svoje robovsko mjesto pod suncem, a onda je u zoru industrijske revolucije mjesto konačno prepustio čvršćoj i društveno prilagodljivoj vrsti. Svaka evolucija čini svoje, pa je ova otporna, robusna i prilagodljiva vrsta dugo vremena bila jedna od najvitalnijih na planeti, a u nekim predjelima čak je bila dominirajuća i vladajuća. No kako svemu dođe kraj tako je šljaker domesticus vulgaris ipak na kraju zauvijek istrebljen, a to izumiranje nije bilo naglo i nenajavljeno, nego bolna i polagana agonija, uzrokovana mnogim faktorima . Zamijenile su ga nove, međusobno srodne i znatno prilagodljivije vrste poput menagerusa mlatislamusa, politicusa lopinuma i bancarusa predatorusa. Od ŠDV- ostadoše samo sjećanja, fosilni ostaci i kosturi koji se mogu razgledati u multimedijskim muzejima, nekoliko praktičnih artefakata rabljenih u svakodnevnom životu(srp, čekić i demižon) te ponešto fotografija i filmova koje svjedoče o jednoj svojedobno živahnoj vrsti, ali ipak nedovoljno prilagođenoj novom vremenu, po nju izutetno okrutnom. Pogledajmo neke od glavnih razloga koji su doveli do postupnog izumiranja vrste. Nedostatak prirodnih staništa. ŠDV je obitavao veći dio vremena, kao izrazito stajalačka vrsta, u svom prirodnom staništu koje se zove radno mjesto i gdje se najbolje osjećao. Naglom promjenom klimatskih uvjeta sa zapada je došla do tada manje poznata vrsta trgovcic pohlepus u potrazi za toplijom klimom, i ubrzo zahvaljući prirodnom prirastu nove vrste -poduzeća i tvorničke hale pretvorene su u shoping centre i mallove(ma što to značilo). ŠDV je kao miroljubiva vrsta neko vrijeme mirno pokušavao egzistirati u suživotu, no nije ništa mogao učiniti s izrazito agresivnom barbarskom vrstom koja se gnijezdila gdje god stigne, prazneći tvornice kako bi gradila betonske trgovačke komplekse. Vremenom su šljakerska staništa postala sve manja, te zauvijek nestala, a nove generacije ŠDV-a su počele živjeti nomadski na što nisu navikle, vukući se besmisleno s jednog mjesta na drugo, tek povremeno izvikujući parole. Kažu da ih se i dan danas može tu i tamo(i to tek nekoliko njih), vidjeti onkraj zidina koje su sagradili trgovci, kako lutaju kao neki novovjeki cigani ni ne usuđujući se ući unutar ovih zatrašujućih betonskih zdanja koja ih plaše. A ŠDV sve dotada nije poznavao strah. Izum digitalnog oruđa. ŠDV je navikao na jednostavnija oruđa iz željezno-papirnog doba kao što su čekić, lemilica i u slučaju naprednijih pojedinica osmotomna enciklopedija JLZ-a. Agresivnije vrste donijele su nova oruđa koja su se mogla između ostalog spremiti u džep, čime su znatno dobila na mobilnosti. ŠDV ionako do mobilnosti nije puno držao jer je uvijek znao put od kuće do posla, koji je godinama bio isti, a telefon mu ionako nije trebao, osim da javi ženki koju juhu da mu spremi. U ranoj ludističkoj fazi kad se ŠDV prvi put osjetio ugroženim zabilježeni su slučajevi napada čekićem na kompjutere, ali od toga se brzo odustao, jer su se ovi množili geometrijskom progresijom. Na koncu su i ŠDV nabavili mobitele, što je bio prvi pokazatelj transfomacije vrste prema drugoj prilagodljivijoj, iako neka istraživanja tvrde da im je time smanjenja inteligencija za 5 do 12 %, no već je činjenično dokazano da za preživljavanje sama inteligencija nije ključan faktor. Smrt klasične birtije Klasična antroplogija govori da svaka vrsta mora imati neko sveto mjesto, gdje njena društvena struktura postaje koherentnija.To je neka vrsta hrama, ali ne u strogom smilslu svetišta, nego i mjesta za druženje s drugim pripadnicima vrste Kod ŠDV-a nije bilo dileme, tu funkciju je imala staromodna krčma sa šankom, konobaricom u borosanama, kariranim stolnjacima i čašama gemištarkama. Kako je vremenom djelovanjem elementarnih nepogoda u taj prostor sve više ulazio mramor, mesing i fine šalice, ŠDV je polako gubio vezanost sa svojim drevnim hranom, osjećajući se u njemu nelagodno To je izazvalo veliku društevnu disperziju i rasap jer su mužjaci sve više slabili svoju međusobnu povezanost, te prestali pjevati "Kaj nam pak moreju"- vrlo važan borbeni poklič nekoliko generacija ŠDV-a koji ih je održavao. U današnjim novobnovljenim hramovima rijetko možete vidjeti ŠDV-a koji je svoje bogove ionako davno prestao obožavati, a ovih nešto malo što je ostalo ili piju na ulici ili su prešli na new age filozofiju koja zazire od alkohola. Propast sindikalnih odmarališta ŠDV kao vrsta je jednom godišnje kolektivno crpio svoju energiju vitale iz takozvanog hodočašća u južne krajeve. Sindikalni izleti imali su sličnu funkciju kao birtije, no nisu bile namijenjene isključivo mužjacima nego cijeloj proširenoj obitelji i široj zajednici. Tako su tu išle i ženke, djeca, rođaci, znanci, a sve se pretvaralo u veliku pučku svečanost kojom se slavio bog dobre zajebancije i raskalašenosti. Naime na sindiklanim izletima, ŠDV inače kao pomalo asketska i vjerna vrsta predava se uživanciji i hedonizmu svake vrste time tražeći sponu sa svojim davnim izgubljenim primordijalnim pretkom. Nestankom ovog tipa svečanosti, ŠDV je sputan regulama počeo pokazavati znakove depresije, malaksalosti i malodušja, čime je počeo gubiti korak pred novim vrstama sklonije teambulidinzima i eventima. Izumiranje jezika ŠDV je počeo gubiti bitku s novopridošlim vrstama kada ih više naprosto nije mogao razumjeti. Kako je jezik jedan od glavnih faktora u opstanku vrste, ali i ključan za njen daljnji razvoj, tako se ŠDV nikako nije mogao snaći u novim riječima kao što su showbizz, lifestyle, gadget, reality, myspace i account manager. Navikao na jednostavnije oblike riječi kao što su kurac-palac, konjak, praznik, spajanje i poriluk nikako se nije mogao snaći s tom količinom silnih čudnih riječi koji su novopridošlice izgovarali, pa mu je sve izgledalo kao kula babilonska, naime nitko više nije razumio ono "Daj mi dohvati šarafciger". Pokušao je učiti i nove riječi ali umjesto da se lakše sporazumijeva s drugima, više nije mogao razumjeti ni sebe. Vjerovanje plemenskim starješinama U prastara vremena biti plemenski starješina kod prvih ŠDV-a je bilo pitanje časti. Ako bi se tek poneki pokazao lažljiv, častohlepan ili prevrtrljiv naprosto bi ga objesili i izabrali drugog. U kasnija vremena institut starješine se prebacio na nešto širu funkciju- druga generalnog. Drug generalni imao je pravo zadržati jedan mali dio resursa za sebe, ali je morao paziti da se sve ravnomjerno rasporedi ostalima. Tako se gubitak kojeg šlepera pijeska preusmjeren za drugovu vikendicu nije smatrao bitnim, ako su i šljakeru ostale dve vreće. No pojavila se nova generacija "drugova" koja je obećala da će svi dobiti po šleper pijeska. No ti su, umjesto da sebi zadrže prešutno dogovoreni jedan šleper, uzeli cijelo crpilište pijeska, dok šljakerima naravno nisu dali ni najgori šljunak. Iz misterioznih i nama danas neshvatljivih razloga ŠDV su i dalje na svojim godišnjim saborima birali one koje ih potkradaju samo što se ovi više nisu zvali dugovi nego gospoda, a kad su ŠDV-i shvatili da ih ovi zapravo uništavaju, bilo je debelo prekasno. Pijeska više nije bilo za nikoga. Opća apatija Svaka vrsta mora imati temeljni smisao svog postojanja, jer ga to razlikuje od druge vrste. Cvrčak pjeva, a mrav i ŠDV veći dio života rade. Kako su nove vrste došle s idejom da je rad štetan, da smeta i da je potpuno neproduktivan(iako je znanost o evoluciji pokazala skroz suprotno), tako je i ŠDV pao u svojevrsnu vrstu kolektivnog malodušja-prestao je raditi, ali naprosto nije znao što bi drugo mogao činiti sa sobom osim toga. Probao je s tenisom, nastupom u lovu na talente, konceptualnom umjetnošću i pisanjem biografija, ali mu naprosto nije išlo. Šljaker domesticus vulgaris je to što jest isključivo kad radi, no u međuvremenu je zbog svega toga zaboravio raditi, pa je pao u depresiju i prestao je jesti, piti(iako su se neki pak posvetili isključivo tome) i razmnožavati se. To je dovelo do toga je ta vrsta na samom rubu izumiranja, tek ćete vidjeti ponekad nekog čudo preživjelog u plavom kombinezonu besciljno luta gradom ili poljima, dok ga druge vrste prezrivo izbjegavaju, a poneki čak i djeci skrivaju oči od tog nemilog prizora ili eventulno pokazuju kao davno nestao prizor poput medvjeda koji pleše. Neki su se pak zaposlili kao živi eksponati u muzeju rada, no projekt nije zaživio, jer bi im onako depresivnima i bezvoljnima brzo dosadilo besmisleno lupat čekićem po nakovnju, iza izloga od od pleksiglasa. Srećom je taj izlog bio zvučno izoliran jer bi i te preživjele i zatočene primjerke vjerovatno dokrakčila najčešća rečenica koja bi se mogal čuti s druge strane izloga. "Vidiš sine ovako je nekada izgledao obični šljaker. Nije se znao prilagoditi pa je zato izumro. Zato dijete, nemoj nikada ni pokušavati raditi". Sretan 1.Maj želi vam vaš Svijet u boci. |