Svijet u boci

<	ožujak, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.

Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na

vonsmile@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us

Discover Gabon

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke

Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.

..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa

Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.

Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović

Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht

Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie

Svijet u boci

26.03.2010., petak

Vodič kroz duhovni trash

U doba poplave duhovne literature i vaš Svijet u boci odlučio vam je preporučiti par recentnih naslova u ovo teško recesijko doba. Knjige su naravne izašle u redakciji slavnog kritičara, duhovnika, ekletika i estetika Milka Solobrka koji se odlučio u ovo teško doba prebaciti iz svijeta ljepe i manje lijepe književnosti u duhovne sfere iz jednostavnog razloga jer tu leži veća lova.

Evo nekoliko preporučenih naslova duhovnog trasha iz edicije "Duh naš svagdašnji". Nakon njih odgovori na sva sitna mala životna pitanja koja su vam godinama izmicala činit će se tako jednostavnima...

Giordano Bruno Pimpleša: Škola lošeg života i ostala preseravanja.

Mladi duhovnik nam savjetuje kako ostati miran prilikom prolaska kroz crveno svijetlo(perspektiva vozača, ali i pješaka), kako se ne zamjeriti bakici u redu u Konzumu kad je dan za umirovljenički popust, kako se odlučiti između karlovačke i žuje te kako iskamčiti zadnjeg cenera i ne vratiti dug vlastitoj baki,a da te ne skuži.

Fake art Stole: Moć budućeg trenutka.

Vodič za pasionirane kladioničare s kompletnom statistikom nekoliko zadnjih sezona rumunjske, poljske i bjeloruske kajak-kanu lige, klasa teški optimist. Knjiga za naivce i one koje će to tek postati.

Deep Pak Čop Ra(najmlađi brat iz slavne nogometne familije Čop): Čarobnjakov novčanik

Knjiga polazi od temeljne pretpostavke o tome kako ljude kvari novac i ne donosi im sreću, pa shodno tome daje elementarne savjete kako ljude riješiti tog nepotrebnog balasta. Kako je novac velika opasnost po čovjekovu dušu autor nudi nekoliko računa gdje ga možete proslijediti, a s kojih će isti odmah biti skinuti, a sve u svrhu čovjekovog dubokog i istinskog pročišćenja. U znak zahvale za vašu duhovnu "pročišćenost" dobijete bedž s magarećom glavom.

Branko Krez: Delfini u supermarketu.

Nastavak vrlo popularnog duhovnog priručnika " Tao tunjevine u konzervi" koja se bavila empatijom između ljudi i ribolikih stvornenja, naročito popularnog među islandskim i norveškim pomorcima. Može se dobiti i za uskršnje bonove u Konzumu.

Velečasni Udav: Libreto za podvodnu molitvu.(audio knjiga)

Na cd-u je snimljeno grgutanje, škrgutanje i klokotanje nekoliko dobrovaljaca koje su se u ime duhovne spoznaje odlučili utopiti u podmorju blizu otoka Premude, kako bi dokazali kako se Bogu najviše može približiti punih pluća. Autor nažalost nije mogao sudjelovati u eksperimentu jer kao što je poznato on hoda u vodi, pa ne može potonuti, ali zato pastvi pruža jedinstveno iskustvo utapljanja u vodi, bari i mulju.

Ratko Mladić Junior: Koliba 2

Za vrijeme manjih nesporazuma sa zakonom zbog kojih je bio prisiljen skrivati se u rustiklanoj kolibi na tromeđi Albanije, Kosova i Crne Gore bivši alkoholičar, ženskar, bećar i nasilnik doživljava duhovno prosvijteljenje, te iza desete boce konjaka sreće vrhonaravno biće koji mu se javlja u vidu bradate žene, te se pokaje i odluči ostatak života posvetiti ispravljanu krivih Drina.

Dr. Mira Križ: Sranje života

Priča o životu kao takvom uz ilustrirane primjere.Ne preporuča se mlađima od 99 godina.

Pajo Keljo: Botaničar

Mladi pastir baulja po brdima oko Kupresa i skuplja trave pomoću kojih upada u halucinogeni trans u kojem sreće duhovnog učitelja s one strane- u kojemu su stopljene duše svih preminulih HDZ-ovca- Don Tuđmana. Nakon transa i vizije izvači lovu iz investicijskog fonda, povuče se duboko u planinu dok ne prođe frka i stavi sav novac u slamaricu.

Luka Šamanidze Hodak: Bubnjevi Darkwooda i druge ličke epske poeme.

Zbirka kratkih eseja o suživotu HDZ-ovca s prirodom uz praktične savjete kako preživjeti u prirodi uz plodove grmolikog bilja i pad bruto proizvodnje. Recenzirao Ivan "bobožder" Šuker.

Dr. Ivo Sanader: Kako sam postao proziran (hod među sjenama)

Mali savjeti o tome kako duhovnim vježbama može biti sveprisutni, a da vas ipak nitko ne vidi i ne primjećuje. Također nudi razriješenje misterije kako se može biti na nekoliko mjesta u isto vrijeme, a da ipak nigdje ne ostavite nikakav trag.

Vedrana Rudan: Knjiga za one koje ne vole Vedranu Rudan.

Mali ogledi o punini bića kao takvom, koja onda ne ostavlja dovoljno mjesta za slova na stranicima.

Nives Celzijus: Nekoliko hermeutičkih rasprava iz predhegelovskog razdoblja s posebnim osvrtom na propedeutičke probleme kasne helenistike(interdisciplinarni pristup)

Knjiga se zapravo prvo trebala zvati "Kako sam se jebala", ali je uredičkom intervencijom naslov ipak promijenjen kao suviše neadekvatan za ovu biblioteku.

Nepoznati autor: Kako sam bacio televizor kroz prozor.

Autor polazi od genijalne pretpostavke da se prvo u životu trebate riješiti onog što vas najviše živcira. Njegova duhovna premisa je da trebate zafitiljiti tv kroz prozor po mogućnost sa što veće visine te dok emitiraju Otvoreno s Hloverkom Novak Srzić. Ako živite u prizemlju za tu svhu može poslužiti bat. Autor tvrdi da nakon toga osjećete takvo duhovno ispunjene kao da stojite ispod Sikstinske kapele.

te na kraju ali nikako ne i zadnje...

Milko Solobrk: Knjiga koja vam neće promijeniti život.

Knjiga u kojoj vam autor daje do znanja da ako mislite da će vam knjige promijeniti život onda bolje da ih odmah prestane čitati.

Cijena pojedinog naslova knjige je 99, 99 kn a može i manje ali i više ako ste dovoljno blesavi da išta kupite. Ako želite duhovni savjet, riječ podrške ili dodatne informacije javite se na mail autoru bloga, a on će vaš upit proslijediti NJEMU osobno čim se, bar jedan od nas dvojice, vrati s pive.

Ostajte mi duhovni i čili i ne čitajte svakava sranja, tako vam svega.

- 11:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

02.03.2010., utorak

Kako smo započeli Falklandski rat

Bio jednom jedan mali rat, tamo sad već davne 1982. Zapravo i nije bio talo mali s obzirom na 649 poginulih Argentinaca i 258 Britanaca, ali eto mi smo se poslije razmazili nekim impozantnijim brojkama u drugim ratovima, pa nam svi ovi sukobi u kojemu se žrtve mogu poimence prebrojati u jedno dokono popodne i nisu zaokružene na koju tisućicu i ne djeluju tako strašno. Općenito mrtvi su manje strašni kad su im daleki grobovi i ginu zbog gruntova s kojima nemamo ništa.

A razlozi su bili ti da je general Leopoldo Galtieri vođa argentinske hunte, mučen žgaravicom jedan dan odlučio vratiti majčici domovini nekoliko sprudova i pripadajućih im ovaca koje povijesno pripadaju Argentini(svoje smo izgubili, tuđe nemamo), a sve kako bi Argentincima skrenuo pažnju s toga što su gladni. Ako nemaš mesni doručak, nahrani ih ratom, kaže Sun Tzu u specijalnom broširanom dodatku svog Umijeća ratovanja, part 155.

Pa su nabrzaka osvojili dva tri otočja, vratili im povijesno ime Malvini i tjerali zbunjene lokalne ingleške čobane da voze traktore desnom stranom, što su ovi pak smatrali vrhuncom represije i bezobraštine. Thatcherica tako što nije mogla gledati, jer pravo na vožnju lijevom stranom seže gdje god ima engleskih grobova(makar oni bili i na južnom Atlatiku, nekoliko tisuća km od engleske obale, svega par dana redovnom trajektnom linijom), pa je poslala nešto malo avijacije, koji nosač aviona, svega nekoliko stotina komadosa i jednu malu nuklearnu podmornicu, zlu ne trebalo.

Galtieri se tu malo preračunao jer je mislio "Pa ne buju valjda slali vojsku na nas zbog par kamenčića i tri ofce usred oceana?". Pa je gaučose, navikle na široke stepe te poslovično sklonije kravama, utrpao u par polovnih razarača i rekao "za domovinu naprijed". Dok je on sve mirno promatrao iz svog ljetnikovca, naravno. Jedan od razarača General Bergano stjecajem okolnosti naletio je baš na Conqueror, već spomenutu nuklearnu podmornicu, pa su ga dokoni podmorničari mirno torpedirali, poslavši većinu posade u ne baš topli i ljubazni ocean.

Mislim to je sasvim uredu. Svaki Ahab ima svog Moby Dicka, a podmorničar koji bar jednom u karijeri nije torpedirao neki brod ima potpuno promašenu egzistenciju. Nešto kao spasitelj na plaži gdje se nitko ne davi. Dodatna literaura "Obrana i posljednji dani" Borislava Pekića.

Poslije su se podmorničari trijumfalno vratili u domovinu i izvjesili "Jolly Roger"- gusarsku zastavu, koja se po tradiciji uvijek stavlja nakon izvršenog zadatka. I vidi vraga, umjesto sveopćeg oduševljena, kakvi mi obično imamo na dočeku naših sportaša, izazvali konsternaciju i sveopće zgražanje u domovini u stilu "da dečki -pa kak vam nije neugodno".

Zbunjeni podmorničari su rekli češući se iz uha "Pa dobro vi ste nas tamo poslali da učinimo to što smo učinili! I sad smo kao bad guys? Što zapravo hoćete od nas".

Ništa osim da budete sluge pokorne i budale za tuđi račun, a u ratovima to uvijek tako biva.

Dečki rat je rat, nije nogometna utakmica reče onaj domobran kojeg glumi Šerba u filmu "U gori raste zelen bor" kad se Partizani naljute na njega jer je bez veze započeo neko puškaranje gdje je bilo i mrtvih. Argument mu nije pomogao, jer ga streljaše poslije.

Sad, to jest malo zajebano, rat se ne vodi u svilenim rukavicama. Nakon što su gauchosi vidjeli da Gordi albion misli najozbiljnije odlučili su se povući s Malvina, vratiti im ovce i uvježbati nogometnu momčad koja će se osvetiti Englezima. Tako su argentinske tajne službe stvorile malog zelenog specijalca imenom Diego Maradona, koji je u tajnim laboratorijima stvoren specijalnim postupkom samo da zabije onaj legendarni gol Peter Shiltonu, a cijela operacija i danas se vodi pod kodnim imenom "Božja ruka".

Što se mene tiče pamtim Falklandski rat nekako slično kao i moj vršnjak Adrian Mole. Naime on je jednog jutra panično probudio oca vikavši mu kako je Britanija u ratu i kad je ovaj u šoku upitao gdje je to, dugo su se mučili dok su tražili nesretno Falklandsko otočje, a kad su ga konačno jedva našli(jer je bilo skriveno ispod nekoliko mrvica kruha), izderao se na njega da što ga budi takvim pizdarijama.

Onako nije da mi je Falklandski baš prvi koji mi je u sjećanju, iako ima posebno mjesto.
Iz otprilike tog vremena datiraju i Irak-Iran(tzv lektorski rat), Ruska intervencija u Afganistanu(Rambo i Osama bio gladen kao ratni drugovi), Bejrutski dnevni sukobi gdje su se strane mijenjale tijekom pauze za ručak (rat zbog zelene linije, neshvatljiv daltonistima), Reagonovo bombardiranje Libije, povremena pikulanja u pojasu Gaze, vrtove s ljudskim lubanjima u Kambodži itd, poslije ih je bilo u izobilju samo što smo postepeno iz crno-bijele tehnike prešli u ratove u boji, a zvukove eksplozija možemo čuti u stereo tehnici, te nakon zaljevskog rata pratiti ih i uživo (I sudjelovati, hvala na pitanju).

A hladni rat smo samo malo podgrijali, kako bi bio ukusniji.

U međuvremeno smo se naučili da se ne plašimo, a atomsku bombu možda nismo nikad zavoljeli, ali smo se u skladu dugogodišnjeg braka naučili međusobnoj toleranciji. Nikad ne znaš kad će ti koja zatrebati, baš kao i koja podmornica pride. Možda bi opet netko mogao tjerati ovce u suprotnu stranu, a poznato je pravo živine da ide u krdu isljučivo stranom koja im je povijesno propisana.

Ovih dana, vidi vraga opet nešto mediji bruje da se oko Falklanda(a i Malvina) nešto opet kuha i da nisu isključeni ni novi sukobi. Povijest ionako ima pamćenje kao jednodnevni pilić pa ništa nije isključeno, no ja se onako nekako osjećam kao Adrianov otac u skladu onog šlagera "Ne budi me bez razloga". Galtieri je ionako pokojini, Tačerica u banji piše memoare, a vijest o novom ratu očekujem negdje u sitnom okviriću ispod Nivesine sise.
Baš kao što je jedna naša dnevna novina na dan početka gruzijsko-ruskog rata pretprošlog ljeta kao glavnu vijest na naslovnici s velikom slikom objavila-zeca s jednim uhom!

Mislim možda su i u pravu, jer na ovom svijetu jednouhi zečevi rijeđi su od ratova.

U međuvremenu je ostario i Adrian Mole, kojega sad više brine oružje za masovno istrebljenje. Kao što rekoh, taj momak mi je vršnjak, no ipak mi se nekako čini da je on generalno previše zabrinut. Nikakavo masovno oružje u Perziji nisu našli, Blaira vucaraju okolo pred raznim komisijama a britanski imperij je sve manji, tako da je tih par ovaca možda zadnje što podsjeća na nekad veliko carstvo. Uostalom možda bi mu bili lakše da je kao i mi uvijek živio na periferiji nekog imperija, ali gdje se brate kad se zakačimo -to bude pošteno i ne završi s jednim pišljivim potopljenim razaračem. Valjda bi i on prestao da se brine, kao što smo mi davno naučili.

A i uskoro će SP u Južnoj Africi. Ako razarači i podmornice izostanu, uvijek postoji mogućnost utakmice između Argentine i Engleske. Što je jedan usputni rat, naspram nogometnog derbija.

- 12:04 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>