| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
 Nisam neki naročiti potrošač. Zapravo, nije da nisam, trošim hrpu love na cd-e, knjige i časopise. Oni koji znaju što radim u životu, mogli bi se začuditi zašto dajem još dodatno lovu na knjige, ali tako mu je to, ruku na srce mislim da je to jedina stvar za koju mi nije nikad žao keširati, čak i ako knjiga ostane nepročitana. Da ne govorim koliko je epohalno otkriće za mene bila pojava amazona i internet kupovine i mogućnosti kupnje s par klikova, te da sam jedan od prvih ljudi u Hrvatskoj koji su se odvažili na kupovinu na taj način i od tada to redovno radim(ako nisam bio i prvi koji je naručio nešto s amazona, znam da je Zaba zvala da provjeri o čemu se tu radi, a moj prijatelj B, koji je danas glavni urednik jednog od najznačajnih portala u Hrvatskoj, možda i najčitanijeg, te informatički geek, me je tada pitao da li sam siguran u to, te da li stvar funkcionara.) O tome kakvih sad problema imam s nedostakom prostora i kakvih ću tek imati pri selidbi u novi(duplo manji) stan, da ne govorim. No već sanjam svoju policu koja će zauzimati jednu cijelu zidnu plohu od vrha do dna, i razmišljam da umjesto njega žrtvujem neku nepotrebnu stvar. ( btw. DMJ radi li Uta još one police po mjeri, te imade li kakvog popusta za one koje su voljni slušati njegove uspomene iz Amerike iz prošlog stoljeća?) Trosjed npr. Ako mi dođete u posjet, sjedit ćete na podu kao Japanci, ako mogu ja sve svoje članke i tekstove pisat na njemu čučeći kraj laptopa možete vi i cuclati vino. S obzirom da će se ono ionako često proljevati, mislim da će se i tepih pokazati kao nepotrebna investicija. Dobro je, ni pola posta , a već sam dobio neke ideje na uštedi kod opremanja stana. Možda mi do kraja teksta padne i neka genijalna ideja kako se riješiti ormara? One škrinje koje su koristile naše bake uopće nisu loša ideja, mislim da sam vidio neku u onom od jednih kataloga koje ti bacaju u kaslić, po 200 kuna. A ako ste čitali jedan moj raniji post, u mom ormaru ionako živi netko, pa bolje da se i njega riješim. Ali dobro, ovo nije trebao biti post o knjigama. Ovo je zapravo trebao post o jednom malom potrošačkom fetišu koji imam. Zapravo nisam siguran ni da je i potrošački, ali ajde, doći ćemo i na to. Ja naime, zvuči glupo, obožavam dućane sa rasvjetnim tijelima. Kao kad curke kad prođu kraj dućana s cipelima(dobro to bacim oko katkad i ja, ali to je već priča o nekim drugim fetišima) ja jednostavno ne mogu ne baciti oko na neki izlog s svjetiljkama, lamapama, plafonjerama, lusterima, reflektorima, žaruljama. Ma čista divota. Zapravo rijetko uopće uđem unutra, nego kao siromašni dječak pred izlogom sa kolačima, maštam kako bi mi se koja svjetiljka mogla uklopiti u prostor, često i imaginarni. Paradoksalno je da sam ušao i kupio podnu svjetiljku samo jednom- običnu crnu preklopivu reflektoricu iz Danske za nekih stotinjak kuna, vrlo jednostavnu i običnu, ali koja baš zato dokazuje zašto je skandinavski dizajn najboji na svijetu. Jednom, samo jednom, vidio sam u Končarevoj(dobro Ozaljskoj, ali zar nekako više ne paše da je dućan sa rasvjetnim tijelima u Končarevoj, baš mi se uklapa) u nekom, kako sam poslije shvatio vrlo skupom dućanu, jednu dizajnersku lampu koja mi se toliko svidjela da sam je poželio kupiti. I tad sam rekao: ajde u zadnje vrijeme ide mi malo bolje s parama, pa nek košta i pretjerano nek košta i 400 kuna, nek košta i 800 kuna, pa k vragu, nek dođe i tisuću, ali da si jednom priuštim nešto što mi se tako sviđa. Sudbina, jarac! To malo žica i plastike, valjda neko dizajnersko ime, koštalo je ni više ni manje nego nekih 8000 kuna. Pa jebote šta je to, podni Betlehem, a ne svjetiljka? Uglavnom pogađate, tak bedast nisam bio, tako da je kupovina svjetiljke snova ostala nerealizirana, a i onako sam vjeran svojoj maloj Dankinji. A da ne govorim da mi je luster u sobi onaj papiranti okrugli, chinatown stil, koji sam kupio prije nekih 15 godina, u doba kronične besparice, kod slijepaca za nekih valjda 30 kuna. Još sluši svrsi, na njemu su narctani baš neki hercig ptičeki, a i još je uvijek manje više u jednom komadu, mislim da je poderan samo na jednom mjestu, a to se koliko vidim odoka sad s poda i ne vidi. Dobro njega neću preseleti, ali malo mi žao ptičeka. Digresija: prije nekih dvadesetak, možda i malo više godina, kupila meni stara onaj luster koji ima žnjoru na rastezanje pa se može spustiti. Bio je montiran recimo u petak, a u nedjelju smo se vratili iz Like, nakon vikenda. Uglavnom pogađate, kronično nespretnom tipu od 193 cm kupovina takve stvari i nije najbolja ideja. Presvlačeći se, točno ispod njega naravno, zakačio sam ga rukom, a on naravno nije bio podignut u najviši položaj. Problem je što luster bio stakleni, tj. od one staklene plastike ili kako li se to zove, no kakobilo ti komadići staklovinja su na kraju bili svuda po meni. Jedan od njih zabio mi se u ruku, malo ispod palca i to tako da mi se vidjela kost, imam ratnički ožiljak na ruci koji će me vječno podsjećati na vilnkonjicku sudbinu jednog lustera. Slava mu. Eto zato sam i rekao da to čak nije ni potrošačka strast. Ja rasvjetna tijela jednostavno obožavam gledati, a čak ih ni ne kupujem. I uskoro će doći selidba, a ja čak nisam siguran da li bi kupovao neku novu podnu svjetiljku. Ne, ovo nije poziv da mi na tulum useljenja kao poklon donesete lampu, nego mislim si kako će Dankinja sasvim fino uklopiti u novi ambijent. I da ga jebeš, nemam pojma zašto obožavam dućane sa rasvjetnim tijelima. Znam da je Rutvica jednom pisala kako opsesivno kupuje kvačice, ali ona je bar znala razlog, a i kupuje ih, za razliku od mene. Možda mi se samo sviđa ideja da u jednoj prostroriji nema ničeg drugog osim svjetiljki, ili gomila nabacanih lustera ima neku posebnu sinergiju. Usprkos naslovu ne vjerujem ni u biblijsku konotaciju, niti da metaforički tražim svjetlo na kraju tunela, pa si pomoću 220 voltažnog vodiča tražim put. . Svi će mi drugi izlozi-auto saloni, informatička oprema , audiofilski dućani, odjeća, saloni namještaja(iako sam kao klinac volio lutati pa njima kad sam išao sa starcima), a da ne govorimo o onima sa alatom(iako mislim da mi je možda vrijeme da se zakačim za neke muške strasti, pa si kupim jednu dobru kutiju s alatom), ostaviti mrtvim-ladnim, ali tim moćnim lampadinima i lampadinama ne mogu odoljeti. Zapravo, baš me briga, zašto ja ne bi guštao u svojoj ljubavi prema rasvjetnim tijelima. Ako nađete odgovor, prosvijetlite me, a ja završavam ovaj post i tu temu uz prigušenu svjetlost Dankinje.... |