| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Neki dan sjeo sam na cugu s curom(čudno mi je reći ženom) koju nisam vidio otprilike 4 godine. Nekada davno sam bio grozno zaljubljen u nju, toliko da sam radio iracionalne glupe stvari i ponašao se baš tako kao što se zaljubljeni bedaci ponašaju. Kretenski. Sad je trebala neku sitnu uslugu, i ja sam joj je napravio, i tako, sjedili smo nekih trifrtalj sata pričajući o najopćenitijim stvarima na svijetu: ona je sad udana, ima dvoje djece, traži bolji posao, živi daleko od Zagreba i cijeli život će dovršavati kuću koju su nedavno počeli graditi. Nebitno zapravo, fascinantno je koliko me je sve to toliko malo zanimalo, i koliko sam potpuno zaboravio ama baš sve što sam prema toj ženi osjećao. Mogao sam tu uslugu napraviti bilo kome iz kvarta, susjedu, poznaniku, bilo bi isto, sve je nestalo, samo spoznaja da ja tu ženu(eto ipak rekao sam) znam iz nekog života prije, ali nisam baš siguran što se u njemu događalo. Na kraju mi je, u znak zahvalnosti poklonila veliku Milka čoksu , pozdravili smo se, i to je to. Kako nisam ultimativni fan slatkog, pala mi je na pamet pragmatična ideja. Naime za koji dan moram se naći s još jednom curom, u koju nisam bio zaljubljen baš toliko, ali možda ipak malo jesam, pa ću čokoladu onda proslijediti njoj, jer ja pak nju trebam zbog jedne sitne usluge. Kao u onom prastarom štosu s bombonjerom, koja prođe puno ruku kao poklon, pa se na kraju uvijek vrati prvom kupcu, ali sad već dobrano isteklog roka trajanja. Htjeli ili ne htjeli, život se nekako na kraju svede na tržište sitnih usluga i proslijeđivanje bombonjera. * * * Na nekom tulumu prije par godina, pričao sam u nekom kutu s jednom curom(dobra spika uvijek je u nekom kutu, uz prečicu za svemir), držeći se čvrsto i pouzdano svoje litre i ona me je u toku razgovora iznenada upitala "Čega se najviše u životu plašim?"(bože mora da se grozno upucavam). Ni sam ne znam zašto ispalio sam kao iz topa "ravnodušnosti". Ovih par godina kasnije, nije mi jasno plašim li se ravnodušnosti još uvijek, ili je naprotiv, želim kao jednu od mogućnosti da mi ona postane pomalo nevoljko izbarani čuvar od iznenađenja zvanog život. Odnosno da li je ravnodušnost nešto od čega treba bježati, ili mi se čini kako je biti ravnodušan- naprosto jednostavnije. Moram reći da nemam blage veze. Ali ću nazvati na ovih dana curu s kojom sam na tom tulumu o tome pričao, jer smo u međuvremenu postali veliki prijatelji, pa ću je upitati, a usput ćemo otići na cugu. Prema prijateljskim savjetima, nikad nisam bio ravnodušan, iako je moguće je da sam ih, kao i svi uostalom, ponekad ignorirao. |