< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.

Web Counter
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na

vonsmile@gmail.com




Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Discover Gabon


Image Hosted by ImageShack.us



Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke

Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.


..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa

Image Hosted by ImageShack.us

Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.




Image Hosted by ImageShack.us
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht



Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie


Svijet u boci
23.10.2006., ponedjeljak
Pritisni play i nešto će se dogoditi
Ponedjeljkom trebaš čudo više nego inače. Recimo voziš se u svom 11 godina starom Renaultu, nasljedstvo od pokojnog ujaka, zapneš u jutarnjoj prometnoj gužvi negdje kod Bundeka, i već te hvata nervoza poput one kakvu je ispoljio Michael Douglas u Danu Ludila. Pomišljaš kako bi bi bilo dobro izaći iz auta i odšetati negdje u pizdu materinu, kad začuješ tup, mukao udarac. Otvaraš vrata i vidiš čičicu kako leži na podu, u smiješnom šeširu i starom pohabanom baloneru. Već padaš u totalnu komu, jer ti pored svega još i ne treba da ubiješ skitnicu na cesti, ali tip se pridiže, nehajno strese prašinu sa sebe i pruža ti ruku. Trljaš oči i ne vjeruješ, to je Peter Falk, pao pred tebe baš kao u Nebu nad Berlinom. Razmišljaš jeli mrtav on ili ti, i pomisliš da se na neki glupi način čuda događaju i da anđeli ipak postoje, koliko god si dosad smatrao da oni muškarci u ljubičastim haljama muljaju ljude cijelo vrijeme.

I potom umjesto na posao, odeš s njim na kavu i pecivo i laprdate o svemu. Što će biti s tvojim ocufanim renaultom, baš te briga, neka ga murija odvuče, ionako ti samo guta novac.

Ali nema udarca, nema Peter Falka, samo lijena kolona na cesti. Ponedjeljkom se odlazi na posao, jer tvoj Renault treba nove gume. Tko bi rekao da za dva para guma, čovjek mora biti svakog dana u isto vrijeme na istom mjestu. Mnogo više godina, nego što gumama treba da se pohabaju.

Na poslu dugo piješ kavu i čitaš blogove.

Ima dobrih, neki te nasmiju, evo Ribafish je baš zabavan momak, što sve taj zna udrobiti. Sigurno je gala kit, a i voli djecu i žene, a takvi ljudi ne mogu biti loši. A ovaj Kaco , taj je još luđi, jedino se plašiš da u pravom životu to ne bi mogao biti neki rabijatan i opasan momak. DMJ je zato pristojan i fin, sve ti je jasno kad ga čitaš , iako ovaj dio o godinama bez ševe nisi razumio baš najbolje, ti još uvijek misliš da malo seksa ponekad ne bi škodilo, čak i bez opravdanja. Pa onda ova Rutvica, zamišljaš je kao neku elegantnu damu ala Maryl Streep, introspektivnu čuvaricu generacijske tajne. Aparatczyk je hrabri momak zapeo u kafkijanskom labirintu neke državne ustanove, Jozef K. ispred naslona ekrana, ali hrabar je on i izvući se odatle, znaš to. Ova Snoopyca pak bije teško bitku s poslovima u privatnom sektoru, ali se ne da zajebavati, kad joj dosadi sve ispegla karticu, strah i trepet parkinga trgovačkih centara. Maxturbator veselo maxturbira, i baš ga briga za sve, a Milou i 2TREF su porodični, fini i pristojni ljudi, koji znaju odigrat jaku kartu. Ima ih i po bijelom svijetu ,Parliament obilazi jazz barove u Munchenu i sve zna o muzici, a Pklat sve zna o šaranima, ne samo zato što zna zaspat u kineskim lokvama. Bludni sin je sin kakvog svaka majka može poželjeti za kćer, a mladi Beerlover ima jedan od rijetkih hobija, s kojima se možeš poistovjetiti.

A ovog Svijeta u boci nikako da prokljuviš, no po svemu sudeći mogao bi biti neka stara pijandura, ali sa stanovitim šarmom.

Blogove si pročitao, kavu popio, dan je nekako doteturao do polovice, a tvoje čudo nikako da se dogodi. Izgleda da se ponedjeljkom čuda odmaraju, ili barem spavaju do podneva, podsjećaju te kako si se nekad davno uzoholio i prestao vjerovati u njih, a sad očekuješ da se pojave samo da bi ti mogao otrpjeti jedan obični ponedjeljak na poslu. Nekad ih se nisi plašio, ponedjeljak je bio samo glupi dan u tjednu, a za to ne treba čudo, niti si želio bježati od njega.

Zamišlljaš neku prirodnu katastrofu, recimo invaziju štakora. To bi svemu dalo smisao, katastrofe zbližavaju ljude, kad biješ borbu za opstanak, ne puniš glavu glupostima, nego se herojski boriš samo da bi preživio, ne samo ti, nego i ljudi oko tebe.

Ali štakori ne dolaze, što je i bolje, pa jedva se nosiš sa svojim privatnim katastrofama, a kamoli da riješavaš svjetske. Za heroja si prestar, čak ti više nisu zabavni ni filmovi o njima, a stripovi o Zagoru su ti u kutiji prekriveni prašinom.

Poslije posla ideš na pivu. U birtiji se čuda sigurno neće dogoditi, ali dobro dođe čak i konobaričin osmijeh, neke rutine su ti draže od drugih. Ubio si ponedjeljak, a drugi mjesec imaćeš za nove gume, i još će ti ostati za pivu, to je već nadomak čuda.

Nešto se dogodilo i do navečer, ali taj dio dana si zaboravio. Možda si išao po djecu u vrtić, ako je imaš, ili si tražio gumicu za pipu u kupaonici, obećao si ženi, ako je imaš, da će je potražiti, još prije mjesec dana, ali uvijek zaboraviš. Zato si se sjetio danas, umjesto čuda potražiti gumicu. Osim toga gumica na pipi, uopće nije trivijalni cilj jer štedi vodu. Misli globalno, djeluj lokalno.

Ne znam dali si doma poljubio ženu i djecu, ako ih imaš, ili odmah promijenio gumicu, ili se bacio pred TV s pivom u ruci, jer te ne poznajem dovoljno, što je paradoksalno, jer sam te ja izmislio. Ali nisu mi bitni ti detalji, jer je u potrazi običnog čovjeka za čudom to nebitno.

Meni je zapravo bilo bitno, što sam te prislio da izdržiš dan, i što kad si legao u krevet ipak nisi odustao. Za kraj ću te ostaviti samog s upaljenom linijom, na kojoj ćeš si prije spavanja pustiti neku glazbu. Kako sam sebi dozvilo luksuz da te stvorim i ne dam ti čudo, tako će i ona biti po mom izboru.

Recimo Springsteen, Reason to Believe.

koji kaže

Seen a man standin' over a dead dog lyin' by the highway in a ditch
He's lookin' down kinda puzzled pokin' that dog with a stick
Got his car door flung open he's standin' out on highway 31
Like if he stood there long enough that dog'd get up and run
Struck me kinda funny seem kinda funny sir to me
Still at the end of every hard day people find some reason to believe

Now Mary Lou loved Johnny with a love mean and true
She said baby I'll work for you everyday and bring my money home to you
One day he up and left her and ever since that
She waits down at the end of that dirt road for young Johnny to come back
Struck me kinda funny funny yea indeed how at the end of every hard earned day you can find some reason to believe

Take a baby to the river Kyle William they called him
Wash the baby in the water take away little Kyle's sin
In a whitewash shotgun shack an old man passes away take the body to the graveyard and over him they pray Lord won't you tell us,
Tell us what does it mean
At the end of every hard earned day people find some reason to believe

Congregation gathers down by the riverside
Preacher stands with his bible, groom stands waitin' for his bride
Congregation gone and the sun sets behind a weepin' willow tree
Groom stands alone and watches the river rush on so effortlessly
Wonderin' where can his baby be still at the end of every hard earned day people find some reason to believe




Razmišljaš kako je ponekad dovoljno pritsnuti play da se nešto ipak dogodi. Čudo svakako ne, ali kad bolje razmisliš, ti čudo nikad nisi ni tražio. Ne samo zato što si odrastao.
Pritisni play i nešto će se dogoditi. Nisi baš siguran što, ali nešto svakako da. Ako ništa činjenica da se odjednom puno manje bojiš utorka , nego što si mislio da budeš.
Između gumica za pipe, i guma za auto uvijek možeš uvaliti nekog Springsteena.
A onda ako budeš jako dobar jednog dana možda baš njega, a ne Peter Falka bubneš starim autom na cesti. I odete na pivo na Bundek.
- 12:00 - Komentari (15) - Isprintaj - #
18.10.2006., srijeda
Jebanje Buldožera
Image Hosted by ImageShack.us


Na karti je pisalo Buldožer-ples vampira. Iskreno, nisam bio siguran da se ne bi on možda stvarno mogao i dogoditi. Jest, Buldožer je jedan od najznačajnih(u nekim stvarima i najznačajniji) bend ex yu rocka, jest da je njihov "Ako ste slobodni večeras "
najbolji i najzabavni koncertni zapis tog istog rocka, a vjerojatno i šire.

Image Hosted by ImageShack.us

I jest, gledao sam ih na onom Fiju briju prije desetak godina, kad su bili odlični, ali onda su odsvirali četiri,pet stvari, bili ipak deset godina mlađi, i u onom glupom vremenu nedostatka koncertnih zbivanja, bilo ih je gušt gledati samo iz razloga jel su tamo. I s obzirom na to da su zadnji album snimili prije petnaestak godina, i da su se službeno okupili prije par mjeseci, moglo se očekivati uistinu svašta. Ali Buldožeri su legende, a ja sam još uvijek mišljenja da se legendama treba doći pokloniti, čak i kad su van forme.

Nisam imao pojma što očekivati, dakle.

Kad te iznenadi mladi nepoznati bend, za kojeg u živiotu nisi čuo poput Ghetto waysa, na kojima sam bio nekoliko dana prije, onda je to bonus i otkriće, ali bi zapravo trebalo biti normalno. Jer ako ljudi s dvadeset i nešto godina nemaju šta reći ili pokazati(a mnogi nažalost nemaju), onda bi im bilo bolje da se ni ne hvataju gitara. Naravno, postoji gomila mladih bendova koja je ok, no baš mi je drago kad me neki poput Ghetto waysa protrese i kaže da se u jednostavnom konceptu trominutne pjesme, gitare, basa i bubnja, još uvijek može reći toliko toga, samo ako ima srca i energije. A kad se gitaristica(kojoj bi se u nekom paralelnom životu hm, upucavao, vjerojatno bez uspjeha), u žaru svirke osmijehne od uha do uha, oduševljenja reakcijom publike onda je to valjda to.

Što se Buldožera tiče, iako se zna da su uvijek bili sjajni muzičari, ipak sam više očekivao da se poklonim minulom radu, malo zapjevam "Žene i muškarce" i da bude dobre zajebancije.
Svega toga je bilo, pomalo. Ali više od svega je bilo sjajne , čvrste, precizne i uigrane svirke, i uz to mogu još to ubaciti hrpu superlativa. I sve to uz sjajan razglas i zvuk, te odlično riješenu rasvjetu, ako vam je do tehničkih detalja( s tim da su meni trenutak večeri bili zeleni reflektori na Sloveniji). Uz sve to te pjesme su jednako dobre i jednako duhovite kao i prije, i vrijeme im nije ništa oduzelo, naprotiv.

Naravno, jasno vam je bilo da sam se dobro zabavio, otkačio, pjevao i guštao. Svi koji poznajete Buldožere(ajmo gerijatrijo), znaju što je mogao biti, i bio je highligt večeri- publika koja pjeva refren u "Ko jebe Buldožer", što se sve naravno pretvori u poziv za bis tim usklikom. Ko jebe Buldožer , orilo se OTV domom(zapravo Boogalooum, ali to mi je prekretenski naziv te ga neću upotrebljavati), a oni su se vratili i pokazali da se jebemo uzajamno, i to s guštom.

A i oni nas nisu izjebali nego pojebali, pokazujući tako da sintagme o revivalima bendova uopće ne moraju biti istinite, te priče o tome kako se to radi samo zboga para(iako često da).

Jer ako su i zaradili koju pinku(kao da je to nešto loše, bezveze), to sasvim sigurno nije bio njihov jedini motiv, Bele i ekipa su ljudi koji vole to što rade, stoje iza toga, i tu su nam večer to prezentirali na najbolji mogući način, mnogo bolje nego hrpetina pretencioznih klinaca, koji sviraju iz razloga poznatim samo njihovim zaposlenim mamama.

I ako je bio bal vampira, onda se ubuduće prijavljujem za svaki zagrobni party.

P.S. Iako godinama obožavam i pjevušim "Žene i muškarce" , tek iza koncerta frend mi je sugerirao jednu stvar. Svi otprilike znate kako ide tekst -Žene su ovakve onakve, žene su ukras prirode i sl. te ono bitno Žene vole, vole žene, samo kad su zaljubljene . A što kaže pjesma o muškarcima? Kaže Muškarci su pravi muškarci. Hm, i to je to?

Vrijedilo bi razmisliti o tome, zar ne...

- 10:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #
11.10.2006., srijeda
Žig na poštanskoj marci
Image Hosted by ImageShack.us

Rekla je "Hoćeš mi poslati razglednicu od tamo". Od bilo kuda gdje odem, zapravo.
Ja sam rekao "Hoću".
Iako sam rekao da hoću, znao sam da ne budem. Zašto sam onda rekao da budem, ne znam.

Zašto me je i ona pitala, kad je znala da joj neću poslati, ni to mi nije jasno.
Možda zato što sam davno prestao slati razglednice.
Možda zato što nitko više nikome ne šalje razglednice.

Ili možda zato što je znala da bi joj se mailom ili smsom katkad mogao i javiti ,onako pijan, emocionalo zgužvan, i ne baš naročito bistrog uma , oko dva ujutro. I da bi mi poslije bilo krivo.

Pijani ljudi ne pišu razglednice, ili se barem predomisle prije trenutka u kojem bi našli poštanski sandučić.

Razglednice služe za pozdrave iz daljine, a ne za emocionalnu katarzu. Pišu se uz kavu i pelinkovac, uz glazbu Haustora na nekoj ljetnoj terasi, nekog privatnog otoka. Ili tako nekako, u svijetu po izboru. Što je pozdrav jednostavniji, to mora biti sadržajniji. Što je manje rečenica, to te više treba veseliti da će one doputovati na cilj.

SMS je oružje usamljenika, zato je tako efikasan. Za misli koje ne odstoje, poslije se najlakše uloviti.

Pošalji mi razglednicu, kaže ona.
Možda bi baš i mogao...

Možda, kad ulovim savršen trenutak za jednu tako jednostavnu radnju.


- 17:01 - Komentari (23) - Isprintaj - #
09.10.2006., ponedjeljak
Sretan mi rođendan ili 18 x 2
Image Hosted by ImageShack.us

Jutros sam se probudio s navršenih 36 godina. Jebote, 36-godišnjak. Kad sam bio mlađi, za svoje rođendane znao bi sam sebi reći rečenicu "Dobro je , još smo tu", no sad mi se to čini kao bezvezna mladalačka drskost, jer bi takve rečenice ipak bolje pristajale ljudima iznad 75-te. Tako da nisam ponovio nikakvu posebnu rečenicu. Nisam ja baš tip od mantri.

I kakav je osjećaj buditi se s navršenih 36 godina? Nemam pojma, dovršio sam jedan članak, slušam Bowiea i imam strašan nedostatak potrebe za nekim velikim mislima, iako sam do nekoliko dana unazad mislio kako ću napraviti jedan veliki analitički post. Ali ne ide mi, vani je lijep sunčan dan, ne osjećam se loše, i mislim da ću uskoro ići prošetati.

Jedino ono o čemu sam onako ovlaš sinoć razmišljao bilo kako je 36 duplo više od 18. Znači od dana kad sam navršio punoljetnost, prošlo je još 18 godina, cijeli jedan dotadašnji život. Kad sam imao 18 godina, najvažnija stvar u životu su mi bila muzika i filmovi, bio sam više manje kao i svi nesretno zaljubljen, i nisam imao ama ni najmanju predožbu kako bi budućnost mogla izgledati. Starci su napravili neki grande tulum, više za njihove frendove naravno, stari je bio jako ponosan, a ja sam se pravio da se sve to mene ne tiče. Jebi ga, lako ti je s 18 godina ne ticati se ničega, iako kad razmislim, to je možda najbolji recept koji postoji. U međuvremenu su se popili hektolitri alkohola, budućnost je poprimila neke konture, ali mi još uvijek nekako izmiče , jer nam je svima budućnost kao kojotu ptica trkačica, starog više nema, ali ja tulumarim u njegovo ime, i jedino što se pitam koliko je od onog zbunjenog 18-godišnjaka iz Kulture(generacija će znati što je to) ostalo u sljedećih 18, i koliko će preživjeti u sljedećih 18?

Ako je čovjek zbroj svih onih ljudi koje je bio i ovog koji sada, onda valjda nešto je. Muzika mi je i dalje važna, to mogu potvrditi.

No meni je najdraža definicija čovjeka koju je u Zelaznyjevoj priči "Ovaj trenutak oluje" izrekao glavni lik "Čovjek je ukupni zbroj svega što je učinio, što želi ili ne želi učiniti, i svega što bi želio da jest ili nije učinio". Možda su definicije glupe, ali ova mi se sviđa jer sadrži , pa nekako sve što mi prolazi kroz glavu kad pokušam na silu komparirati onog davnog 18-godšnjaka, i ovog 36-godišnjaka.

Ne znam, možda je poanta priče da sam se u početku htio pretenciozno pitati jesam li sad bolji i gori čovjek nego kad sam imao 18, ali to je besmisleno. Kad u onih 18 utrpaš još 18, i popriličnu količinu pive, perspektiva se malo zamagli, da bi se mogao dati jednostavan odgovor.

U nekom trash horroru iz 80-tih koji se zvao "Sretan mi rođenadan" glavni lik izgovara tu rečenicu kad mu nitko ne dođe na rođendansko slavlje(poslije skuži da je fulao datum) i time probudi nekakve demone koji uskoro počnu klati i ubijati uokolo.

Rođendanski demoni? Kakva glupost.

Sretan mi rođendan.
Odoh na pivu, ona mi za razliku od budućnosti neće izmaknuti.
- 10:31 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>