Marketing
Sretan mi rođendan ili 18 x 2
Jutros sam se probudio s navršenih 36 godina. Jebote, 36-godišnjak. Kad sam bio mlađi, za svoje rođendane znao bi sam sebi reći rečenicu "Dobro je , još smo tu", no sad mi se to čini kao bezvezna mladalačka drskost, jer bi takve rečenice ipak bolje pristajale ljudima iznad 75-te. Tako da nisam ponovio nikakvu posebnu rečenicu. Nisam ja baš tip od mantri.
I kakav je osjećaj buditi se s navršenih 36 godina? Nemam pojma, dovršio sam jedan članak, slušam Bowiea i imam strašan nedostatak potrebe za nekim velikim mislima, iako sam do nekoliko dana unazad mislio kako ću napraviti jedan veliki analitički post. Ali ne ide mi, vani je lijep sunčan dan, ne osjećam se loše, i mislim da ću uskoro ići prošetati.
Jedino ono o čemu sam onako ovlaš sinoć razmišljao bilo kako je 36 duplo više od 18. Znači od dana kad sam navršio punoljetnost, prošlo je još 18 godina, cijeli jedan dotadašnji život. Kad sam imao 18 godina, najvažnija stvar u životu su mi bila muzika i filmovi, bio sam više manje kao i svi nesretno zaljubljen, i nisam imao ama ni najmanju predožbu kako bi budućnost mogla izgledati. Starci su napravili neki grande tulum, više za njihove frendove naravno, stari je bio jako ponosan, a ja sam se pravio da se sve to mene ne tiče. Jebi ga, lako ti je s 18 godina ne ticati se ničega, iako kad razmislim, to je možda najbolji recept koji postoji. U međuvremenu su se popili hektolitri alkohola, budućnost je poprimila neke konture, ali mi još uvijek nekako izmiče , jer nam je svima budućnost kao kojotu ptica trkačica, starog više nema, ali ja tulumarim u njegovo ime, i jedino što se pitam koliko je od onog zbunjenog 18-godišnjaka iz Kulture(generacija će znati što je to) ostalo u sljedećih 18, i koliko će preživjeti u sljedećih 18?
Ako je čovjek zbroj svih onih ljudi koje je bio i ovog koji sada, onda valjda nešto je. Muzika mi je i dalje važna, to mogu potvrditi.
No meni je najdraža definicija čovjeka koju je u Zelaznyjevoj priči "Ovaj trenutak oluje" izrekao glavni lik "Čovjek je ukupni zbroj svega što je učinio, što želi ili ne želi učiniti, i svega što bi želio da jest ili nije učinio". Možda su definicije glupe, ali ova mi se sviđa jer sadrži , pa nekako sve što mi prolazi kroz glavu kad pokušam na silu komparirati onog davnog 18-godšnjaka, i ovog 36-godišnjaka.
Ne znam, možda je poanta priče da sam se u početku htio pretenciozno pitati jesam li sad bolji i gori čovjek nego kad sam imao 18, ali to je besmisleno. Kad u onih 18 utrpaš još 18, i popriličnu količinu pive, perspektiva se malo zamagli, da bi se mogao dati jednostavan odgovor.
U nekom trash horroru iz 80-tih koji se zvao "Sretan mi rođenadan" glavni lik izgovara tu rečenicu kad mu nitko ne dođe na rođendansko slavlje(poslije skuži da je fulao datum) i time probudi nekakve demone koji uskoro počnu klati i ubijati uokolo.
Rođendanski demoni? Kakva glupost.
Sretan mi rođendan.
Odoh na pivu, ona mi za razliku od budućnosti neće izmaknuti.
Post je objavljen 09.10.2006. u 10:31 sati.