| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
Svijet u boci
Loš dan za...
- 22:20 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Već dugo vremena želim, kao izdanak blogerske škole pretencioznog wannabe kolumnista, nasrat neki post o fenomenu klađenja. Onda se sjetih ,kako sam prije par godina pijući kavu(aha kavu, Smile tješi se!) u svom lokalnom bircu, vidjevši kako oko mene svi bulje u kladioničarske tikete i teletekst i uopće ne percipiraju svijet oko sebe , zamislio situaciiju u kojoj se...zapravo recimo to ovako- dobio inspiraciju za priču o klađenju koju potom i napisah. Poslije sam je poslao na Iskonov natječaj Ekran priče, pa mi je priča i ukoričena, anyway, evo je kopipejstam(long lajv kroejšn lenguiđ) jer mislim da sam u njoj uglavnom pogodio suštinu tog društvenog fenomena...(zapravo priča je u suštini besmislena alu ju Ribafish jako voli,,,), elem ... Loš dan za klađenje Kada sam se tog jutra nakon nemirnih snova probudio, primijetio sam da sam se u krevetu pretvorio u Engleberta Humperdickta. Moram priznati da sam se dosta razočarao jer ako je transformacija već bila takva kakva je, i kad sam se već iz ranih tridesetih morao ušaltatati u kasne pedesete mogao sam bar biti Dylan ili Reed, a ne nekakav brkajlija teško izgovorljiva imena kojemu se ne mogu sjetiti imena nijedne pjesme, a na kojeg se najvjerojatnije ne pale čak ni njemačke domaćice. Bilo kako bilo novonastala situacija nije me spriječila da odem u “Kleopatru” na svoju standardnu jutarnju (ok, kasnojutarnju) kavu plus pelin kombinaciju kako bih proučio SN i odlučio se za parove za kladionicu za taj dan. Taman sam na pola puta razmišljao o mogućim iznenađenjima u drugoj hokejaškoj Bjeloruskoj ligi kad sretoh Lea. "Jesi li svjestan da izgledaš kao Tom Selleck" bila je njegova glupava primjedba na što sam uzvratio "Da - a ti si karao dok je još Magnum bio o modi" što i nije bilo duhovito, ali je vjerojatno bilo istina. "O Engleberte" povik blesavog Tome, bila je jedina reakcija koju sam izazvao u 'Kleopatri' što me pretjerano ne čudi jer su to doba ionako svi zabuljeni u svoje kladioničaske tikete. Jedino je Nina, profesionalno deformirana time da te osoba s druge strane šanka ipak mora registrirati te ti možda uputiti pokoju riječ prilično nezainteresirano izvalila “Ja bi na tvom mjestu obrijala brkove, djeluješ kao da si ispao iz pornića sedamdesetih”. Taman sam je htio upitati kako ona zna kako izgledaju pastusi iz vremena kad se ona jedva rodila no zakjučio sam da je retro spika učinila svoje pa sam samo naručio kavu i pelin, i ćopio Sportske da malo vidim rezultate. Neko vrijeme sam imao mira i taman se kolebao koji tip staviti u prijateljskom susretu između Gane i Malija kad je uletio onaj koga sam najmanje trebao, dosadni Ćoro. Pored toga je na moje sveopće iznenađenje bio transformiram u Harry Belafontea. "Znaš..." veli glupendara "Malo mi je bed kaj sam crnjo, no genijalna je spika kaj mi se popravio vid, čovječe skoro uopće nemam dioptriju". Kako mi je bilo dosta gluposti za taj dan odlučio sam odigrati na brzinu neku kombinaciju i otići uplatiti listić te nakon toga kupit par piva za ubiti ostatak dana. U kladionicu zatekoh Žileta uvijek spremnog za blesave dnevnopolitičke spike transformiranog u Kenny Logginsa kako objašnjava tipu za šalteru "Si čuo da će i Tom Jones i Joan Baez dobiti poziv u Haag". Na izlasku sam pomislio kako bi si trebao pronaći neki posao ako klađenje ne donese lovu ali opet, ko će danas primiti na šljaku rashodovanog pjevača sentiša čudnog imena. Ok, serem,kako imam puno posla u zadnje vrijeme s pisanjem za koje ti i plate, nekako mi se nije dalo kenjkat i na blogu , pa vidjeh da i moji drugovi koriste reciklažne metode, poslužih se i ja time, kao šatro da bi ostao u formi.... btw. neki ljudi koje znam zbilja ne bi skužili da se ujtro probude ni kao Suzane Vega,iako su zapravo muškarci, ne zato što se puno klade iako i to ima utjecaja, nego zato što se ne gledaju u ogledalo, što je zapravo jako pozitivno... Iako postoje šanse da bi ih smela jutarnja mastrurbacija.... |
A poslije crtića- reklame
- 12:32 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
 Čitam o ovoj novoj glupavoj reklami za VIP, a sve iz ustiju nekog renomiranog kenjca na području marketinga i gubljena vremena, kako je riječ o novom stilu reklame "koja koristi crno bijelu boju jer smiruje, te se poigrava teorijiom kaosa i fraktalima" !!! Citat nije posvema točan, no nije daleko ni od orginalnog, uglavnom neki ljudi skakuću iz čista mira i vrlo su sretni ,valjda zato jer imaju mobitel(sjajna stvar taj mobitel), svira neka fina mjuza i tako to...ako leptir zatreperi krilcima u Ulan Batoru nastat će plimni val u Boliviji(koja nema obalu). Mislim kakva jebena teorija kaosa, jel misli oni da smo mi glupi pa ne kužimo ta postmodernistička nadrkavanja i pomodno korištenje termina iz neprimjenjene fizike, ili sam ja zbilja glup pa ne kužim kakve TO isve ma veze s reklamom. Uz to još i glupom i iritatnom,kakva većina reklama već i jest... Anyway nekoliko stvari o svijetu koje možemo naučiti gledajući današnje reklame.. 1. Svijet je uglavnom predivno mjesto, osim onih dana u mjesecu kad je nepodnošljivi pakao boli ,čemera i tuge. 2. S Fini mini juhom možete,poput Isusa, nahraniti barem 7000 ljudi. Sa ribljom fini mini juhom i duplo. 3. Zdrav heteroseksualan muškarac, koji radi kao recimo automehaničar ili referent u općini, učinit će baš sve da od sebe otjera komada s duplerice, kako bi obranio svoju teško stečenu pivu na šanku. 4. Visažisti na snimanju filmova su vrlo elokventni ljudi, koji znaju koliko je bitan dobar odabir sjenila za oči u raznim životnim prilikama. 5. Ako telefonirate satima, uštedite puno vremena. 6. Prehlada je lako izliječiva uz tabletu dvije i tiho kašljuckanje,a navada stara hiljadama godina kako je treba odležati, običan je mit... 7. Dizanje kredita u banci zabavan je i ugodan i nimalo frustrirajući čin, a bankovni činovnici su simpatične šaljivdžije bez premca koje će se i raspjevati ako treba. Doduše, oni vjerojatno pjevaju s razlogom, onimm istim zbog kojeg ćete vi poslije plakati. 8. Lizanje sladoleda je vrlo bestijalan i orgazmički čin. Konzumiranje jogurta pak izaziva tihu sreću i osjećaj blagosti. konzumenti malih čokoladica imaju retardiranu braću.... 9. Kada kupite novi auto vozit ćete sami po pustoj cesti kilometrima. 10. Niko nikad nije reklamirao kiseli kupus, a zaslužio je... Nastavak slijedi, slobodno me dopunite... |
Crtić u 19.15, pa marš na spavanje
- 22:06 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
 Čitam ovih dana kako je neka ekipa pokrenula peticiju za vraćanje crtića u 19.15. Prvo sam bio oduševljen, kako pripadnik generacije kojoj je taj svakodnevni događaj bio razdjelnica između vremena do kad se može ostajati budan, i onog drugog ,koje nastupa poslije kad moraš ići u krevet a taman se počinje rađati, bar smo mi klinci tako mislili, nama neki mističan i nedostupan svijet. Usudio bi se reći da smo bili među prvim generacijama kojoj je TV program obilježio mnoge stvari u djetinjstvu, i da smo paraleno upijali pravi i svijet iz kutije, i među najčešćim nostalgijama naše generacije, javlja se ona za nekom starom emisijom i serijom koja na nas ima efekt Proustovog kolačića. Naravno tako i mene preplave emocije,kad se sjetim crtića u 19.15, i načina na koji je simbolizirao nepodnošljivu ljepotu djetinjstva. No potom kad sam razmislio, ideja mi se učinila zapravo besmiselnom. Nostalgija i sjećanje su lijepe stvari, zato što održavaju trajnu tanku vezu s osobama kakve smo nekad bile, ali je najgora stvar očekivati da naše uspomene budu važne i novim generacijama. Novim klincima pored svih silnih videoteka, prženja filmova, cartoon networka, interneta i kompjutorskih igrica crtić u 19.15 zaista više ništa bio značio. Doduše neosporno je da su novi crtići u odnosu na stare šugavi, a o tome kakao je nekad više ljepote u tome da ti nešto nije dostupno odmah i svo vrijeme već sam pisao u postu Tranzistorski blues, no svejedno stvari se nepovratno mijenjaju , rekoše još stari latini Pantha Rei, i takvima ih treba prihvaćati, pa umjesto da dalje nepotrebno lupetam o nostalgiji , evo par mojih sjećanja na neke od mojih 19.15 favorita. Tom & Jerry – Vjerojatno ultimativni crtić generacije «19.15 crtić pa na spavanje». Svi smo navijali za Toma, ali autori crtića nikad nam nisu priuštiti radost da Tom jednom samelje malog gada. Tek poslije u novijoj varijanti Chuck Jonesa, znalo je bivati neriješeno. Jednom sam upoznao nekog klinca koji je navijao za Jerryja, kad sam ga šokirano pitao zašto, odgovorio je to zato što Jerry uvijek pobjeđuje. Taj je danas daleko dogurao , sigurno je gradski vijećnik HDZa. Ionako su danas na vlasti tipovi koje smo izbjegavali u djetinjstvu . Nikad kao Bane. Zapravo ekstremno nasilan crtić,koji je čak bio zabranjen u nekim zemljama poput Švedske(jer je kao neki klinac bacio brata u smeće, jer je vidio to u Tom i Jerryju,vjerojatno urbani mit) Ah da mi je malo takvog nasilja iz crtića sad. A postojao je i vrtirep, Tom i Jerry strip malog formata... Ptica trkačica- Također jedan od onih gdje svi navijaju za izbezumljenog kojota( u drugom criću Bugs Bunnyju, naši su prevodioci genijalno nazvali taj lik Mirko S. Zlikovski -supergenijalac), a uporno mu bježi ona antipatična bibip spodoba. Sam autor Chuck Jones , je izjavio da kojot simbolizira njega samog i vječno ganjanje onog neuhvatljivog u životu. Postoji onaj urbani mit o ekscentričnom miljunašu, koji je platio da se samo za njega napravi crtić u kojem kojot ulovi pticu. Kao i svi urbani mitovi nema veze s mozgom, prvo zato što milijunaši nisu gledali crtiće u djetinjstvu, jer su već onda mislili samo na to kako će se obogatit, a drugo jer milijunaši ne bi bili milijunaši da daju milijune za crtiće, te eventualno troše miljune na snimanje privatnih pornića,što je zapravo puno logičnije. Bee beep.... Bugs Bunny- prvo je bio Duško Dugouško. Pa Zekoslav Mrkva. Vjerovarno najgenijalna sinhronizacija. «Kaj te muči njofra?» je već postala arhetipska uzrečica a tu je Patak Dača s «Žeč, gadiš mi se», pa «Nisam rekao četiri» «Hazenfefe» «Napucaj ga sad,napucaj ga sad»... Kultna je epizoda kad Zeko boksa s likom zvanim Prigušitelj zamjenivši , u našem prijevodu Apolonija Treperovića a u beogradskom Neodoljivog Nenu. «Prigušitelju, pa ti loše izgledaš» je na nekim našim tulumima bila rečenica koj je dugo izazival salve smijeha... Pink Panther- Mislim da sam njega najviše volio. Možda i zbog vjerovatno najbolje filmske teme svih vremena Henry Mancinija. Uglavnom i lik i muzika su se pojavili na naslovnoj špici istoimenog filma Blake Edwardsa koji je iznjedrio i inspektora Clouseota koji je trebao biti sporedni lik(jadni David Niven potpuno ga zasjeniše), da bi lik postao toliko popularan da je zaživio i sam. Stara mi je znala govoriti da sam smotan kao Pink Panther, što sam smatrao komplimentom. Preplave me emocije kad se sjetim ovčice koju je Pink čuvao, potom epizode u kojoj sadi ružičaste cvijetove a onaj njegovi vječni nosati suparnik pokušava bijele, pa kad pljačkaju banku, pa kad...ma znate već. E da, Srbi su ga zvali Panter Panta, pa sam ja uvijek uzrečicu «razvalio ga kao Panta pitu» povezivao s nekim Pink Panterom kojeg nikad nisam gledao. Možda neki milijunaš ima tu epizodu... La Linea- Popularnije «Barum Barum.» Nikad nisam shvatio govori li taj mali prgavac pravim talijanskim, ili je ono «marokandes fonde đesi» upravo tako besmisleno i Talijanima. Najgenijalni u napadu histeričnog smijeha kad pljucka, ili ljutnje.. Moj buraz je još bio praktički beba u kinderbetu, kad se znao dizati ko oparen kad bi čuo ono «Barum Barum» i vriskao od gušta. Na kraju uvijek obavezno padanje u provaliju. Crtići su uvijek bili okrutna stvar, i zato smo gledajući crtiće naučili nešto o životu i postali jači. Šatro. Gustav- ovo je zapravo mali falsifikat, jer Gustav nikad nije išao u 19.15 nego u poluvremenima tekmi. Danas u poluvremenu imamo ružičastog operatera(a nekad sam zbog pantera tako volio tu boju) i trojicu debila s ožujskim. Gustav je mali čovjek koji želi puno mira, baš kao u kultnoj epizodi ,koja je bila prva koju sam gledao, kad prođe s foteljom pola svijeta tražeći u miru malo mjesta za pročitati novine. Na kraju ga nađe na pustom otoku na koji potom bace H-bombu(u crtićima na bombama je uvijek pisalo H). Danas mi je potpuno jasno, gledajući svijet iz reklama, kako se stvarno više ne možeš sakriti nigdje da te nečim ne pogode u vugla. Vege. Šiljo i sportovi- ovo također nije išlo u 19.15 nego obično u nekom jutanjem terminu. Najbolja je epizoda s golfom gdje se na kraju Šiljo, bik i nacratni kroki instruktor golfa zapiju za šankom. Anale. Kad smo kod tv jutara sjeća li se itko zimskog bioskopa i blaženih zimskih školskih praznika. Daša- o da nisu nam baš svi crtiću u 19.15 bili dragi. Baš je hrabra naša Daša, žuta ptica vjeverica je bio do bola iritirajući song s uvodne špice crtića kojeg nitko nije volio, i za koji potpisujem peticiju da se nijednoj generaciji ne vrati u 19.15 na tv ,jer imate traume kad očekujete Zekoslava a dobijete Dašu. Onako u magli sjećam se da Daša išla u Zoo, a što je tamo radila ne znam. Tražila žute ptice vjeverice? Djeco Ivica se zovem-kog nacrtam bude živ. Naš prvi susret s transcedetalnim. Tako izgleda svijet na tripu. Onaj nacrtani dio. Kako nikad nisam znao crtati, zamišljam kako je dobro što ja ne posjedujem tu sposobnost jer bi to bio festival nakaznosti. Kalimero- od cijelog crtića je ostala sam njegova uzrečica «to je prava nepravda» i priča kako je skinut upravo radi te rečenice. Naime Kalimero je mali tić koji je na glavi imao ljusku jajeta,koja je neodiljivo podsjećala na albansku kapicu. A onda je došla Kosovska kriza i crtića je naglo nestalo. Baš kao i onaj vic da je Gargamel Srbin jer ganja one u bijelim kapicama. Kako bilo, da je drug Aleksandar Ranković gledao crtiće prije nego što je pao u nemilost, Kalimero ne bio bio njegov favorit. Maksi pas Fik- To je bilo stupidno i loše crtano, a pogotovo onaj predcrtić o nekoj zabačenoj šumi u kojoj živi neki zec kojeg pak ganja neki lovac. Da ga nisu radili Česi pomislio bi da ima veze s nekim besmislenim Freudovskim tumačenjem bajki,ali ovako... Bojan- je bio Slovenac i stalno je nekog vraga farbao. To je sve čega se sjećam iz tog crtića iz doba kad su slovenski skijaši i letači bili naši, i kad smo «volili Jureka više od bureka». Stripy – se smijao skup s onim debelim. A je to- su dva neodolljiva trapava Slovaka. Kamičko i Muharko- su sadili kupus koji im je krao zec. Ili su to bili Uško i Zupko? Uglavnom jedan od te četvorice je imao nagriženo uho. Baš kao Holyfield. Lolek i Bolek- Jedna od tužnijih globalizacijskih priča, Česi su prodali prava i nove epizode, bezlične i loše, idu pod imenom Jym i Jam i nemaju naravno ništa od onog klasičnog češkog duha. Lolek i Bolek su zapravo bila dva uzorna socijalsitička omladinca, zapravo pravi budući pomladak budućeg češkog lumpenproleterijata koji će kad tad završiti u nekoj pivnici i tiho mrmoriti. Kako god bilo, najbolji su bili u ranim epizodama, u kojem bi zarotirali globus i prstom birali mjesto gdje će putovati. Ah koliko puta sam kao klinac zavrtio globus i pitao se zašto oni nikad ne završe u oceanu. A tek njihova buđenja, dizanje u hipu uz povike «Huuuuura, huuura» . Naravno, treba se veseliti danu i novim radnim pobjedama... Tofsy-Ako si lagao trava će zasvirati. I Otto duh s brkovima. Mariolino- je okretao glavu na vrlo neprirodan način. U svakom osnovnjaku je bio neki jadnik kojeg bi nazvali tim nadimkom. U svakom slučaju upozoravo je nas na opasnosti suvremenog društva u onoj epizodi kad je onaj lik hipnotičkim glasom iz nekog kombija navlačio klince na sladoled pa ih onda otimao. A znate kako su nam onda govorili: Ne uzimajte ništa od nepoznatih stričeka. Ne sjećam da mi je ikad neko nepoznat htio pokloniti griotte, vjerojatno zato što bi narkomani i majci ukrali termofor zbog droge, a ne je džabe djelili desetogodišnjacima... Itd ,itd, ima ih još mnogih, pa me slobodno nadopunite s vašim favoritima. I da ,nakon što sam ovo napisao, mi je sinulo da ne traže roditelji crtić u 19.15 radi svoje djece nego radi njih samih. U tom smislu, onda i ja podržavam ovu akciju. Vratite nam naše crtiće prije spavanja, iako idemo u krevet sve ranije. Ali samo ne Dašenku, molim vas... |
Radni dan iz života izbornika hrvatske Davis cup reprezentacije
- 17:50 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
Radni tjedan prostorije HTSA, Ponedjeljak 8.06 Izbornik ulazi u kancelariju i pozdravlja sekretaricu -E pa Dobro jutro Barice kako ste? -O gospodine Škafišnjak jako dobro,jaču kao i inače? -Može s dvije žlice šećera i toplim mlijekom Gospodin Škafišnjak ulazi u kancelariju, gleda kroz prozor par minuta, zatim sjeda za stol, vadi mali lipa blok, olovku i laptop iz aktovke... 8.16 -Evo gospon Škafišnjak kavica baš kako ste rekli -Barica vi ste divni, vaš muž ne zna kako je sretan što vas ima -Ali gospon ja vam nisam udana(crven,crven) -Ah onda je to budući sretnik -Ah jeste vrag, baš znate kako znate reći ženi što treba Nakon što Bara odlazi pali radio i sluša muziku i pjevuši. Potom vadi lipa blok i nešto kratko u njega upisuje. Minutu razmišlja, i potom prepisuje iz bloka u laptop i čita na glas: U sljedećem meču igrat će pojedinačno Ljubičić i Ančić,a u paru Ljubičić i Ančić. Rezerva je Karlović. 8.23 Zadovoljno klima glavom. Uzima interni telefon i kaže "Bara bum vam sad proslijedio mail, pa ćete ga vi onda proslijediti medijima. Hvala. 8.26 Dovršava kavu. Sprema blok,olovku i laptop i napušta kancelariju. 8.28 -Bara ja sam gotov za ovo tromjesečje pa ak me ko treba, imate broj mog mobitela ako me ne možete dobit to je zato jer mi kod vikendice na Žumberku slab signal pa pokušajte ponovo. -Budem gospon Škafišnjak, lijepo se odmorite, zaslužili ste -Budem Bara, i dajte nađite nekog sretnika da idemo u svatove -hi.hi crven crven 8.34 Sjeda u automobil i odlazi Op. a. S obzirom da je Ivanišević odustao nudim se za oslobođenu funkciju. Pristajem na deset puta manju plaću. Hvala |
Steve McQueen, ili kako biti heroj u ova šugava vremena
- 22:44 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Neki dan u najidealnijem mogućem terminu,na Silvestrovo, film «Veliki bijeg» sa Steve McQueenom. Hvala nekom nostalgičnom na Htvu na sretno izabranom terminu, svaka čast bučnim premijerama koji neki očekuju u ove dane, ali meni ne paše ništa kao stari favoriti, pogotovo ratni filmovi iz tog doba koje sam gledao još kao klinac i upijao svaki detalj. Filmovi poput "Velikog bijega" "Dvanaest žigosanih" "Orlovskog gnijezda" i sl. koje sam zavolio još kao davno, a koje je u to vriijeme državna televezija često davala, naravno i zato što su bili ideološki ispravni. Osim toga trebalo je malo napraviti ravnotežu, uz ruske spektakle od par sati poput "Moskva suzama ne vjeruje", i domaćih sedam filmovanih ofanziva u kojima su drmali Bata i Boris, Burton I Bynner(a bila je i ona osma Ćopićeva), trebalo je nam dati malo i anglosaksonski uvid u stvari. Ipak smo bili nesvrstani zar ne, a Tito je volio Hollywood. Ali tu zapravo nije ni moglo biti ništa sporno, svijet je tad bio vrlo jednostavno mjesto, Nijemci su bili zla bagra u crnim uniformama, a heroji su spašavali svijet od tog taloga. No povijesni talog je tu zapravo promijenio vrlo malo, nacisti JESU bili bagra bez premca(to što nisu svi nijemci bili naciji je zapravo, toliko malo promijenilo na stvari), jedino smo u međuvremenu saznali možda da dobri momci nisu uvijek bilo tako dobri. Doduše, to nije nimalo naštetilo suštini ovih filmova, uostalom ako ćemo baš iskreno, drugi svjetski rat je kao malo kad u povijesti jasno definirao koju stranu moraš izabrati, pa čak i kao klinac rođen godinama kasnije, ispred ekrana. Naravno, možda neko misli drugačije, ali ja se ne želim družiti s takvima, za mene će nacist uvijek biti loš čovjek u besprijekornoj uniformi, a nacizam crna ideologija koja iz toga izvire i basta. Vratimo se filmu. "Veliki bijeg" nisam gledao barem dvadesetak godina, i prepričavajući burazu o čemu se okvirno radi, kao iz topa izvalim "Uspjela su trojica". Čak sam zapamtio da je uspio pobjeći Charles Bronson(u ulozi klaustrofobičnog Poljaka,koji je glavni kopač tunela!!!) s još jednim likom,veslajući cijelo vrijeme i na kraju ukrcavši se na brod koji ide u Švedsku , te Coburn koji se dokopa francusko-španjolske granice. No da ukratko ispričam radnju..iz nacističkog logora negdje u Francuskoj, u kojem su smješteni zarobljeni američki i engleski zrakoplovni oficiri, a koji je poznat po čestim individualnim pokušajima bijega, u kojima prednjači čika McQueen, jedan od zarobljenih oficira organizira "Great escape", kako bi napravio sveopću uzbunu u švapskim redovima. Cilj mu je da pobjegne 250 ljudi, i većinu filma, na vrlo zabavan i briljantno režiran način gledamo kako teku pripreme za bijeg. Na kraju iskopaju prekratak tunel, što ih košta toga da od njih 250 pobjegene 76, od kojih ih ulove sve osim te trojice, a pedesetoricu od njih streljaju. Iako je film djelomično snimljen po istinitom događaju, zamišljam ovaj kraj u suvremenom filmu, pogotovo visokobudžetnom. Gotovo nemoguće, ispalo bi gotovo subverzivno, pobogu zbog čega vrijedi riskirati i na kraju žrtvovati živote tolikih ljudi da bi na kraju pobjegla samo trojica. Kako reče jedan od bjegunaca na kraju filma «pa uspjeli smo uzbunili smo ih, zar ne?». Jest , Spileberg nam je u "Spašavajući vojnika Ryana" pokušao postaviti sličnu pitanje i dilemu, ali mu je odgovor, iako mu je dobar dio filma virtuozno režiran, nekako ostao izgubljen u domoljubnoj patetici. Ono što je sjajno kod Velikog bijega je što nijednog trenutka ne razmišljaš da li je vrijedilo, iako su ga oni sami to pitanje u pravom životu sigurno postavljali. Jest sulud plan, ali što bi se drugo moglo iz naci logora nego bježati, kvragu? No "Veliki bijeg" uopće nije jednosmjeran, naime njemački zapovijednik logora je oficir Luftwafe, koja je od svih jedinica Wermachta, kako kažu knjige, bile najmanje sklona Hitleru, i zapravo cijelo vrijeme se nateže s gestapovcima. Te na kraju zapravo uspostavi odnos s logorašima međusobnog poštovanja, iako ga gestapovci naravno maknu zbog tog bijega. Ono što meni osobno daje posebnu draž je naravno pojava Steve McQueena.  Nisam se nikad previše identificirao s glumcima u životu, niti sam naročito želio da budem neka cool faca(jebem ti izraz, nekako mi ne paše uz ove stare glumce), ali ta ćuba iskrivljena nosa je bio i ostao moj omiljeni glumac. Možda baš zbog te face poštenjačine, možda zbog onog osjećaja koji imaš kao klinac da ćeš kad budeš veliki baš ti tako postupati u nekim situacijama u životu(vrlo bi rado da i sada postupam, ali naravno životni pragamatizam nas nauči drugim tehnikama), a možda zato što sam poslije i saznao kolike je količine whiskeya čovjek strpao u sebe, te način na koji je živio. Dobro Keith Moon je bio još luđi od njega,ali to je već duga priča(paradirao je McQueenovom imanju u naci uniformi). Zapravo, meni je osobno samo još Bogart imao tu karizmu, ružnjikavog muškarca, koji cijelo vrijeme gunđa i loče, i donosi odluke koje idu na štetu njih samih, ali spašavaju druge. Slično kao i Velikom bijegu McQueen ima individualni paln za bijeg, koji bi vjerojatno uspio, a iako je cijelo vrijeme prgav i ironičan, ipak ga na kraju zajebe i žrtvuje se kako bi nacrtao plan okolice logora, koji će olakšati drugovima bijeg. Herojstvo? Ne znam, kao klince učili su nas da je postojalo, a nekako smo najviše vjerovali da ono dođe do izražaja kad se brane prave vrijednosti, a tu se već vraćamo na priču o ratu, onom velikom, a vrlo vjerojatno i svim drugima. Rat izvuče ono najbolje i najgore iz čovjeka, iako bi više volio da sam to naučio samo na filmu, nego nažalost ponešto i uživo. Da naučio sam puno u međuvremenu, o tome kako stvari nikad nisu crno bijele, ali who cares ta jednostavna slika dobrih momaka koji gambaju iz šugavog logora, barem tri sata trajanja filma me i dalje drži u napetosti, kao da gledam prvi put, bez obzira što znam da će se izvući samo ta trojica. Poslije filma par puta upitao sam se koja bi me to sad situacija, mogla naučiti da tako decidirano utvrdim na kojoj sam strani i još se dobro zabavim? Nekako sam deficitiran s herojima, čak i onim filmskim, a od McQueena , koji je umro kad sam imao 9 godina, nije se pojavio nijedan lik za kojeg bi možda samo na sekundu pomislilo da bih htio riješavati stvari na njegov način. Vjerojatno svijet više nije tako jednostavno mjesto, pa čak ni u običnim ratnim filmovima. We could be a Heroes for just one day kaže ona legendarna Bowiejeva pjesma. Da i nadodao bi Štulić "Čeka se neka zgodna prilika". P.S. Svojedobno sam gledao neki dokumentarac o povijesti filma u kojima Mickey Rooney , koji je bio glumačka dječja zvijezda dvadesetih i tridesetih, govori o svom djetinjstvu i kako je očaran odlazao gledati zvijezde nijemog filma. Kad ih nabroji, na trenutak zastane i onda s tugom u glasu kaže "They all gone, they all gone". Gledajući Veliki bijeg pomislio sam na te silne momke koji su mi bili omiljeni glumci kao klincu - Stve McQueen, James Coburn, Charles Bronson, Donald Pleasence, James Garner. They all gone. They all gone. |