Marketing
Crtić u 19.15, pa marš na spavanje
Čitam ovih dana kako je neka ekipa pokrenula peticiju za vraćanje crtića u 19.15. Prvo sam bio oduševljen, kako pripadnik generacije kojoj je taj svakodnevni događaj bio razdjelnica između vremena do kad se može ostajati budan, i onog drugog ,koje nastupa poslije kad moraš ići u krevet a taman se počinje rađati, bar smo mi klinci tako mislili, nama neki mističan i nedostupan svijet. Usudio bi se reći da smo bili među prvim generacijama kojoj je TV program obilježio mnoge stvari u djetinjstvu, i da smo paraleno upijali pravi i svijet iz kutije, i među najčešćim nostalgijama naše generacije, javlja se ona za nekom starom emisijom i serijom koja na nas ima efekt Proustovog kolačića. Naravno tako i mene preplave emocije,kad se sjetim crtića u 19.15, i načina na koji je simbolizirao nepodnošljivu ljepotu djetinjstva. No potom kad sam razmislio, ideja mi se učinila zapravo besmiselnom. Nostalgija i sjećanje su lijepe stvari, zato što održavaju trajnu tanku vezu s osobama kakve smo nekad bile, ali je najgora stvar očekivati da naše uspomene budu važne i novim generacijama. Novim klincima pored svih silnih videoteka, prženja filmova, cartoon networka, interneta i kompjutorskih igrica crtić u 19.15 zaista više ništa bio značio. Doduše neosporno je da su novi crtići u odnosu na stare šugavi, a o tome kakao je nekad više ljepote u tome da ti nešto nije dostupno odmah i svo vrijeme već sam pisao u postu Tranzistorski blues, no svejedno stvari se nepovratno mijenjaju , rekoše još stari latini Pantha Rei, i takvima ih treba prihvaćati, pa umjesto da dalje nepotrebno lupetam o nostalgiji , evo par mojih sjećanja na neke od mojih 19.15 favorita.
Tom & Jerry – Vjerojatno ultimativni crtić generacije «19.15 crtić pa na spavanje». Svi smo navijali za Toma, ali autori crtića nikad nam nisu priuštiti radost da Tom jednom samelje malog gada. Tek poslije u novijoj varijanti Chuck Jonesa, znalo je bivati neriješeno. Jednom sam upoznao nekog klinca koji je navijao za Jerryja, kad sam ga šokirano pitao zašto, odgovorio je to zato što Jerry uvijek pobjeđuje. Taj je danas daleko dogurao , sigurno je gradski vijećnik HDZa. Ionako su danas na vlasti tipovi koje smo izbjegavali u djetinjstvu . Nikad kao Bane. Zapravo ekstremno nasilan crtić,koji je čak bio zabranjen u nekim zemljama poput Švedske(jer je kao neki klinac bacio brata u smeće, jer je vidio to u Tom i Jerryju,vjerojatno urbani mit) Ah da mi je malo takvog nasilja iz crtića sad. A postojao je i vrtirep, Tom i Jerry strip malog formata...
Ptica trkačica- Također jedan od onih gdje svi navijaju za izbezumljenog kojota( u drugom criću Bugs Bunnyju, naši su prevodioci genijalno nazvali taj lik Mirko S. Zlikovski
-supergenijalac), a uporno mu bježi ona antipatična bibip spodoba. Sam autor Chuck Jones , je izjavio da kojot simbolizira njega samog i vječno ganjanje onog neuhvatljivog u životu. Postoji onaj urbani mit o ekscentričnom miljunašu, koji je platio da se samo za njega napravi crtić u kojem kojot ulovi pticu. Kao i svi urbani mitovi nema veze s mozgom, prvo zato što milijunaši nisu gledali crtiće u djetinjstvu, jer su već onda mislili samo na to kako će se obogatit, a drugo jer milijunaši ne bi bili milijunaši da daju milijune za crtiće, te eventualno troše miljune na snimanje privatnih pornića,što je zapravo puno logičnije. Bee beep....
Bugs Bunny- prvo je bio Duško Dugouško. Pa Zekoslav Mrkva. Vjerovarno najgenijalna sinhronizacija. «Kaj te muči njofra?» je već postala arhetipska uzrečica a tu je Patak Dača s «Žeč, gadiš mi se», pa «Nisam rekao četiri» «Hazenfefe» «Napucaj ga sad,napucaj ga sad»... Kultna je epizoda kad Zeko boksa s likom zvanim Prigušitelj zamjenivši , u našem prijevodu Apolonija Treperovića a u beogradskom Neodoljivog Nenu. «Prigušitelju, pa ti loše izgledaš» je na nekim našim tulumima bila rečenica koj je dugo izazival salve smijeha...
Pink Panther- Mislim da sam njega najviše volio. Možda i zbog vjerovatno najbolje filmske teme svih vremena Henry Mancinija. Uglavnom i lik i muzika su se pojavili na naslovnoj špici istoimenog filma Blake Edwardsa koji je iznjedrio i inspektora Clouseota koji je trebao biti sporedni lik(jadni David Niven potpuno ga zasjeniše), da bi lik postao toliko popularan da je zaživio i sam. Stara mi je znala govoriti da sam smotan kao Pink Panther, što sam smatrao komplimentom. Preplave me emocije kad se sjetim ovčice koju je Pink čuvao, potom epizode u kojoj sadi ružičaste cvijetove a onaj njegovi vječni nosati suparnik pokušava bijele, pa kad pljačkaju banku, pa kad...ma znate već. E da, Srbi su ga zvali Panter Panta, pa sam ja uvijek uzrečicu «razvalio ga kao Panta pitu» povezivao s nekim Pink Panterom kojeg nikad nisam gledao. Možda neki milijunaš ima tu epizodu...
La Linea- Popularnije «Barum Barum.» Nikad nisam shvatio govori li taj mali prgavac pravim talijanskim, ili je ono «marokandes fonde đesi» upravo tako besmisleno i Talijanima. Najgenijalni u napadu histeričnog smijeha kad pljucka, ili ljutnje.. Moj buraz je još bio praktički beba u kinderbetu, kad se znao dizati ko oparen kad bi čuo ono «Barum Barum» i vriskao od gušta. Na kraju uvijek obavezno padanje u provaliju. Crtići su uvijek bili okrutna stvar, i zato smo gledajući crtiće naučili nešto o životu i postali jači. Šatro.
Gustav- ovo je zapravo mali falsifikat, jer Gustav nikad nije išao u 19.15 nego u poluvremenima tekmi. Danas u poluvremenu imamo ružičastog operatera(a nekad sam zbog pantera tako volio tu boju) i trojicu debila s ožujskim. Gustav je mali čovjek koji želi puno mira, baš kao u kultnoj epizodi ,koja je bila prva koju sam gledao, kad prođe s foteljom pola svijeta tražeći u miru malo mjesta za pročitati novine. Na kraju ga nađe na pustom otoku na koji potom bace H-bombu(u crtićima na bombama je uvijek pisalo H). Danas mi je potpuno jasno, gledajući svijet iz reklama, kako se stvarno više ne možeš sakriti nigdje da te nečim ne pogode u vugla. Vege.
Šiljo i sportovi- ovo također nije išlo u 19.15 nego obično u nekom jutanjem terminu. Najbolja je epizoda s golfom gdje se na kraju Šiljo, bik i nacratni kroki instruktor golfa zapiju za šankom. Anale. Kad smo kod tv jutara sjeća li se itko zimskog bioskopa i blaženih zimskih školskih praznika.
Daša- o da nisu nam baš svi crtiću u 19.15 bili dragi. Baš je hrabra naša Daša, žuta ptica vjeverica je bio do bola iritirajući song s uvodne špice crtića kojeg nitko nije volio, i za koji potpisujem peticiju da se nijednoj generaciji ne vrati u 19.15 na tv ,jer imate traume kad očekujete Zekoslava a dobijete Dašu. Onako u magli sjećam se da Daša išla u Zoo, a što je tamo radila ne znam. Tražila žute ptice vjeverice?
Djeco Ivica se zovem-kog nacrtam bude živ. Naš prvi susret s transcedetalnim. Tako izgleda svijet na tripu. Onaj nacrtani dio. Kako nikad nisam znao crtati, zamišljam kako je dobro što ja ne posjedujem tu sposobnost jer bi to bio festival nakaznosti.
Kalimero- od cijelog crtića je ostala sam njegova uzrečica «to je prava nepravda» i priča kako je skinut upravo radi te rečenice. Naime Kalimero je mali tić koji je na glavi imao ljusku jajeta,koja je neodiljivo podsjećala na albansku kapicu. A onda je došla Kosovska kriza i crtića je naglo nestalo. Baš kao i onaj vic da je Gargamel Srbin jer ganja one u bijelim kapicama. Kako bilo, da je drug Aleksandar Ranković gledao crtiće prije nego što je pao u nemilost, Kalimero ne bio bio njegov favorit.
Maksi pas Fik- To je bilo stupidno i loše crtano, a pogotovo onaj predcrtić o nekoj zabačenoj šumi u kojoj živi neki zec kojeg pak ganja neki lovac. Da ga nisu radili Česi pomislio bi da ima veze s nekim besmislenim Freudovskim tumačenjem bajki,ali ovako...
Bojan- je bio Slovenac i stalno je nekog vraga farbao. To je sve čega se sjećam iz tog crtića iz doba kad su slovenski skijaši i letači bili naši, i kad smo «volili Jureka više od bureka».
Stripy – se smijao skup s onim debelim.
A je to- su dva neodolljiva trapava Slovaka.
Kamičko i Muharko- su sadili kupus koji im je krao zec. Ili su to bili Uško i Zupko? Uglavnom jedan od te četvorice je imao nagriženo uho. Baš kao Holyfield.
Lolek i Bolek- Jedna od tužnijih globalizacijskih priča, Česi su prodali prava i nove epizode, bezlične i loše, idu pod imenom Jym i Jam i nemaju naravno ništa od onog klasičnog češkog duha. Lolek i Bolek su zapravo bila dva uzorna socijalsitička omladinca, zapravo pravi budući pomladak budućeg češkog lumpenproleterijata koji će kad tad završiti u nekoj pivnici i tiho mrmoriti. Kako god bilo, najbolji su bili u ranim epizodama, u kojem bi zarotirali globus i prstom birali mjesto gdje će putovati. Ah koliko puta sam kao klinac zavrtio globus i pitao se zašto oni nikad ne završe u oceanu. A tek njihova buđenja, dizanje u hipu uz povike «Huuuuura, huuura» . Naravno, treba se veseliti danu i novim radnim pobjedama...
Tofsy-Ako si lagao trava će zasvirati. I Otto duh s brkovima.
Mariolino- je okretao glavu na vrlo neprirodan način. U svakom osnovnjaku je bio neki jadnik kojeg bi nazvali tim nadimkom. U svakom slučaju upozoravo je nas na opasnosti suvremenog društva u onoj epizodi kad je onaj lik hipnotičkim glasom iz nekog kombija navlačio klince na sladoled pa ih onda otimao. A znate kako su nam onda govorili: Ne uzimajte ništa od nepoznatih stričeka. Ne sjećam da mi je ikad neko nepoznat htio pokloniti griotte, vjerojatno zato što bi narkomani i majci ukrali termofor zbog droge, a ne je džabe djelili desetogodišnjacima...
Itd ,itd, ima ih još mnogih, pa me slobodno nadopunite s vašim favoritima. I da ,nakon što sam ovo napisao, mi je sinulo da ne traže roditelji crtić u 19.15 radi svoje djece nego radi njih samih. U tom smislu, onda i ja podržavam ovu akciju. Vratite nam naše crtiće prije spavanja, iako idemo u krevet sve ranije. Ali samo ne Dašenku, molim vas...
Post je objavljen 13.01.2006. u 22:06 sati.