| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
Svijet u boci
Malo o šesticama, nažalost ne na lotu
- 12:48 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Nije da sam praznovjeran,osim katkad i to svjesno jer su nam nekad svima portebni nepotrebni osobni rituali. Nisam ni religiozan au contraire,koncepcija boga monoteističkih religija mi je najčešće odbojna u svom monopolu na putu k istini a još su mi iritantniji ljudi koji upitavaju "kako se može živjeti bez vjere?" "Lakoćom koja zapanjuje" rekao bi jedan moj frend" . Ja sam stari agnostik i tu nema pomoći, a ako ću pred stare dane prolupat, pa i ja tražiti popa da mi odriješi dušu, bit će zbog onoga "ziher je ziher,nema se kaj izgubiti". No svejedno ako mi je strana ideja takvog boga naravno da onda ne vjerujem ni u njegov opozit odnosno đavla, a ako hoćemo još mistificirati bar ne vjerujem da su ta dvojica na potpuno suprotnim krajevima. Znate ono suprostnosti se uvijek na svojim krajevima dodiruju. Pustimo sad i to, no uglavnom jučer sam uzeo u ruke klultni roman Ire Levina "Rosemaryna beba" a s obzirom da su svi gledali još (o)kultniji film Romana Polanskog mislim da ne moram prepričavat o čem se tu radi.  Uglavnom đavolska posla. Doduše jeziva sudbina koja je poslije zadesila Sharon Tate , u to vrijeme suprugu Polanskog davat će zapravo onima koji se doslovno drže one o đavlu i tikvama. Kako god knjiga kao i film odiše posebnom creepy atmosferom, lako se čita i zapravo je odraz svog vremena ,u pozadini se naslućuje kraj američkog sna, kraj naivnosti šezdesetih, razbuktali rat u vijetnamu i sve ono što se krajem šezdesetih događalo. Naravno da je onda rađanje đavola u ženskoj utrobi, baš kao što se to svojedobno dogodilo onom dobrom, zapravo obična metafora. A kakvo je vrijeme i sad, nije teško jeftinom simbolikom tvrditi da je đavao davno sišao među nas. No dobro zaspao sam uz tu knjigu, i ujutro se probudih i pogledah na mob gdje sam imao jednu novu sms poruku. Bila je od Zabe, odnosno banke ,odnosno standarni izvještaj iz banke o stanju tekućeg računa. A on je glasio da na istom imam ravno ,vidi vraga,(ovo je moralo tu uletjeti)666,66 kuna. E jebat ga sad, sad će me svi pobornici teorije o da se u neke stvari ne treba črčkati reći "Aha jesmo ti rekli nevjerniče". Ali ja ću samo reći da ima nešto u tome da je đavao upleo u to svoje prste. To se uvjerim svaki put kad ,kao i većina građane hrvatske, gledam stanje na svom tekućem. A što se demona tiče, evo i mene sa jeftinom simbolikom i oni već davno hodaju s nama po ovom, citirajmo ingenioznu tursitičku patrolu od prije par godina "Raju na zemlji". A prepoznat ćete ih po puno više šestica na svom tekućem računu.... |
Što je 1980 slušao muzgavac u ružičastom sakou a što pristojan svijet
- 14:43 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
U subotu mi je ovlaš pogled pao na ovo biranje naj eurosong pjesme svih vremena.  Potpuno predvidljivo pobijedio je Waterloo bez ponovnog okupljanja Abbe kojeg su svi i čekali, pa sve skupa i nije imalo nekog smisla, ako se uopće možemo ufurat da ga to natjecanje i inače ima. Hm i nisam siguran da bi pogled na ženski dio benda bio ono što je bio nekad,možda je i bolje ovako jebeš reunione. Pa dalje Volare, Hold me now Johny Logana itd itd. No najzabavniji dio bio je pogled u naj trash izvedbe i scenografije u prošlosti u koje su posve zasluženo upali Baby Doll s Brazilom , iz doba kad je već postala predstavnik neprijateljske i agresorske nam zemlje, kojoj ćemo uskoro dijeliti po 12 bodova na istom tom natjecanju, i naš domaći crnogorac Daniel s Džuli i nekakvim skakutanjem s harmonikicom alpskog tipa. Prestrašno. Uglavnom nakon izvedbe Whats another year Johny Logana iz 1980, njegove druge ljigave uspješnice(alaj volem jezik hrvatskih muzičkih novinara Gallovskog tipa) Aca the faca Kostadinov je konstarirao da su neki od nas u to vrijeme slušali The Clash i Sex Pistols. Ma sjajno. To reče kućni ljubimac Ksenije Urličić i ljiga koji je karijeru napravio na prijenosima upravo tog eurosonga i lijevim izborima za miss, u kojima je pobirao debele honorare ,e da bi onda pokušao neuspješnim cinizmom dokazati da je to i njemu koma, al da eto kad već mora. Sjećam se njegovog intervjua u beogradskom časopisu Rock s kraja osamdesetih gdje je novinarka koja ga je intervjuirala izjavila "Da je on jedini naš muškarac kojem izvrsno stoji ružičasto odijelo" . Zaista sjetio sam se njegove face u tom ružičastom odijelu i barem sam postao zahvalan što mu u tim prijenosima samo čujemo glas a ne vidimo facu i ne daj bože stas , kakva god odijelca nosio pod zadnje vrijeme. Zašto sve skupa uopće pišem. Nemam pojma. Zapravo kao klinac sam i volio pjesmu eurovizije pa mi je čak bilo ok podsjetit se na neke od tih i danas ok pjesmuljaka. Doduše ne gledam ga već godinama jer jedino što je ostalo zabavno su nastupi trash bendova iz država nekadašnjeg socijalističkog bloka. A i otkada su pretkvalifikacije više nije toliko zabavno jer nikad ne uspijem vidjet kolko će grozni biti Belgijanci, koji su uglavnom bivali zadnji. Sad je to postalo komplicirano ko kup UEFE. Ali kad Molvanija konačno uspije poslat svog predstavnika na Eurosong a da ge ne diskvalificiraju, počet ću pratit navijačkim žarom. U međuvremenu ću slušati Clash(češće) i Pistolse(njih ipak puno rijeđe) i i još puno lipih stvari jer neki od nas to uglavnom i dalje slušaju. Sve dok ne poželim nabaviti ružičasti sakač, što će valjda biti prvi znak da bih umjesto toga možda trebao kupiti vrt i početi saditi ruže. I slušati jutarnje vijesti Radio Zagreba |
Fine mrtve birtije
- 19:14 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
"Nema više, nema više naše birtije, tu je još jedan vrlo vrijedan mramorni wc». Iako sam već godinama suočen s okrutnom istinitošću ovog stiha neki dan sam se na prostoru od vrlo malo četvornih metara uvjerio do koje mjere je to došlo. Naime imao sam sat vremena za ubiti solo u gradu na potezu oko SCa (ne nisam išao na filmski festival, ne volim festivale) a kako a) nisu mi se razgledavali izlozi, jer sam muškarac u srednjim tridesetima i b) pila mi se piva, odlučio sam negdje navrnuti na istu. Moj prvi izbor bio je legendarni birc ispred samog SCa, ovjekovječen na legendarnom omotu prvog albuma Azre,  kojeg i sad od milja zovemo «socijalistički». Kad smo se tamo zadnji put nalazili, negdje u subotu u još ranim podnevnim satima, s primjerkom jutarnjeg lista u ruci, sjetio sam se valjda baš ponukam asocijacijom na tu fotografiju Štulićevog stiha «Novine u ruci jučerašnji broj, ne izgledam lijepo briga me za to». Da preskočim narednih dvadesetak sati radnje, drugi dan te novine su definitivno bile jučerašnji broj, i sigurno nisam izgledao baš bajno. Ah kako volim takve izlaske. No avaj, ta birtija baš u socijalističkom duhu svog interijera radi samo do 21 sat, a taman toliko je neznatno prošlo. Nema veze rekoh bar je ovaj vuglec poznat po opskurnim rupama, kariranim stolnjacima, mesinganim šankom, i konobaricama u srednjim pedesetima koje imaju moć diskrecije, te dobro procjenjuju kad treba s tobom izmijeniti riječ dvije o problemima njenog muža u Croatia Busu a kad znaju da jedina umjetnost koju momentalno cijeniš je «umjetnost zatvorenih ustiju». Prvo sam odlučio svratiti do Boćara, legendarne rupe na početu Kranjčevićeve , još jednog kartaško-gemištersko okupljališta ukrašenog peharima s turnira u prvenstvima zajednica općina i mjesnih zajednica. Al šok, nevjerica, zlo i naopako. Zatvorili butigu. Svojedobno je preko na tramvajskoj stanici kod Cibone bio majmunjak ( za neznalice- naziv od milja za sad već gotovo izumrle Zgb stand up birtije u kojima nema stolova i potpuno su ostakljenje, tako da se vidi promet na ulici, nekad su bile jedina vrsta ugostiteljskih objekata za cugu s nogu . Zadnji se drži na početku Ilice par metara od trga) , u koji su išli alkići iz lokalnih privrednih subjekata a sad je već neko vrijeme tamo u «Subway». To je katastrofalni lanac fast food restorana u kojem ti sendvič naplate 30 kn jer po sebi ima sjemenke. Valjda kako je nestalo privrede nestalo je i samoupravljačkog alkoholizma. Sve okolo paperless uredi s tri geeka kojima je bitna razlika u ukusu nescaffea, i tajnice koje gablaju jogurt s 0,00001 posto masti. Nitko više stoički, a ni stojećki ne drma lozu.. A kad smo već kod fast foodova, nekako mi se čini da su zaposlenici u istima samo dno evolucijskog lanca. Hranidbenog sigurno. Već shrvan bijesom i boli, u nadi se zaputih prema križanju Kranjčevićeve i Ozaljske gdje je svojedobno bio eklatantni primjer birtije kariranih stolnjaka i srednjoevropske utjehe kultni «Ozalj». Ali naravno, ćorak, devastirani prostor i prekriveni izlozi. Draže mi ga je vidjeti i takvog, nego da su tu otvorili npr. salon skutera. Nisam se ni uputio dalje prema Trešnjevci jer su i «Orebić» sličnog profila također deklasirali a kultne «Dvije lipe» na Trešnjevačkom placu su već dulje vrijem u fazi preuređenja i sve me strah na što će to ličiti: Jebate pa birtije bi trebalo zaštiti kao kulturne spomenike a ne ih pretvarati u replike muzeja u Bilbau. O nekim mojim omiljenim birtijama poput Drageca i Mlinova, neznatno dalje od ovog poteza, u kojima sam ostavio dobar dio mladosti da ne govorim, davno su upokojene pod najezdom frankfurtske škole uređenja. Stvarno temeljito uništenje birtijskog duha. Kako mogu kontemplirati o smislu svega, s geliranim konobarom na koje se pale šiparice i uz šank nad kojim se kočopere sva šminka prdolinka pića od Chivasa do onih kokos smeća, a koja ustvari nitko ne pije, jer se serviraju jedino kave. I svira nekakva muzika. Pri tom uopće nije bitno KOJA muzika, u pravim birtijama nema muzike, nema teorije, osim u iznimnim slučajevima kad daš konobarici svoju loše snimljenu kazetu(da KAZETU) s Creedencima ili Tomom Bebićem. I što mi je na kraju preostalo? Kako je želja za pivom uvijek jača od gađenja spram mjesta na kojem se dotična pije, otišao sam u Stars caffe( svaka vam čast na debilnom naslovu)kod Cibone, i čak gle čuda imaju veliko Karlovačko(nije obećavalo) po 10 kuna. Zapravo mjesto i nije nekako prešminkersko više bi ga okarakterizirao prolaznim ali jebi ga nema nikakav šmek , sve neki tipovi u kravatama koji pričaju o nekakvim ulaganjima ili automobilima, parovi koji cuclaju kavu u 10 uvečer, i opća bezličnost s «24 sata» ostavljenim na stolu za čitanje. Ma kurac ću to čitati. Srknuo sam pivu za 10 minuta i zbrisao. Kad sam nedavno bio u Bjelovaru, prolazeći glavnim trgom jedan frend odande je rekao rečenicu koja najbolje opisuje ovo o čem sam pričao «A ovo je gradska kavana koja je kao i u svakom gradu postala DM». Jebi ga, izgleda da nas je prvo sredio gastarbajterski duh pa su npr. «Zagrebački plavi « «Lotršćak» i ostala nekad kultna socijalistička poduzeća predana džabalesku likovima poput oca imotskog fudbalera, ili su ih preuredili tipovi koji «rmbali vanka», pa će sad napravit sebi kafić koji će ih podsjećati na vlastiti nadgrobni spomenik od 5 katova kojeg si tim istim auslanderskim novcem rade. I onda kad su oni otišli malo u defanzivu , taman nas je dotaknuo globalizacijski demon. I sad šećem uz subwaye i dmove, u jebenoj Savskoj i nemam gdje solo popit pivu, a da se osjećam kao ljudsko biće na kraju dana. Jest ima onaj šatro pub u kojem čak imaju i Velebitsko, ali nazovite me starim gunđalom, mrzim piti pivo u nečem što se zove pub a to nije, i uz čiju terasu drndaju tramvaji. «Nothing gonna change my world» rekoše davno Beatlesi. Kurac neće, počet će s promjenama baš tamo gdje smo najslabiji. |
Besmisleno razmišljanje o narudžbi napitka koji se čak ni ne pije iz boce
- 15:02 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
Sjedim na miru u svom lokalnom bircu pijući Nikšićko(ha, šta ti je lokalna birtija u Dugavama) kad tip do mene naručujući ko iz topa ispali konobaru "Kavu s hladnim mlijekom i natrenom". Mislim ja svaki put kad me konobar priupita, ako me priupita jer valjda ne djelujem kao netko kog to priupitavaju(sounds like pripetavaju),da li želim kavu s hladnom il toplim mlijekom,blago zazujim. Zar netko stvarno na to obraća pažnju? Koja je razlika o okusu??? Mislim, ako stavite hladno mlijeko u toplu kavu, kava će i dalje biti topla ili se ja varam? Jest bit će mrvicu malo manje topla, ali zaista me fasciniraju ljudi koji imaju čvrst stav o toplom i hladnom mlijeku prilikom naručivanja kave. Doduše vjerojatno bi se mnogi i od njih pitali zašto je moja navada da idem u birc u kojem ima Nikšićko i Velebitsko, i zašto ne mogu pit Ožujsko ni pod razno a tankam se Karlovačkima, ali wtf. toplo i hladno miljeko u kavi mi se stvarno čine geekovskim. Svojedobno je je Tom Waits napisao pjesmu " Cold woman and warm beer" sugerirajući da nema ništa gore u životu od te dve stvari. Slažem se: i da ga jebeš, uz svu moguću licentiu poeticu, ne mogu u tom smislu nać nikakvu paradigmu a da se odnosi na toplo i hladno mlijeko... |
Evropa bez veze
- 07:55 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Gledao ja jučer na miru Na rubu znanosti kadli prekinuše ih izvanrednim vijestima. Kao počinju pregovori za pristup EU. Tja. Jedino što mi je u tom trenutku palo na pamet bilo je ono: "Umro deda Pantelija".."Ajde!" .... |
Koncert,piva,koncert,piva,koncert,piva....težak ponedjeljak na poslu
- 22:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Četiri dana. Tri koncerta. Piva u neograničenim količinama. Ne samo u boci. Što bi rekao Dino: Ujutro ću prvo sastrugati jetru sa zida. Rezime: Četvrtak: Franz(ne Ferdinand)… Iako ne patim previše od nostalgije ovakve stvari ipak zadiru u onaj dio intimne priče kad je ona neminovna. Uostalom kad se zaljubite u neku stvar kao ja u Tihu vodu na prvo slušanje, i onda dvadeset godina rastete kroz situacije s tom pjesmom, pa još doživite da ona ostane «na vašoj strani» kroz sve te silne godine, tako mora biti. Objektivno, iako ja to na samom koncertu nisam skužio svirali su pod ručnom. Postoji teza da su međusobno posvađani pa je to. Možda je i pauza učinila svoje. Ne znam, znam samo da sam o tome razmišljao tek kad sam otvorio oči i da je meni na koncertu ipak bilo dobro. Da li je to oda boljoj prošlosti ali ipak «Bilo je časno voljeti Lačni Franz» i ovog četvrtka. Petak: Caribou. Ex Manitoba. Njih fulao prije, navodno bili mrvicu bolji. Meni ipak Ok. Kratko. Energično. No smetale su me nekakve jebene video projekcije na zidu s nekim crtićem koji je valjda trebao simbolizirati što –otuđenje? U jednom trenutku na toj projekciji bio je neki klinac s maskom u obliku svinjske glave koji nešto crta. Ne želim uz tu muziku zamišljati djecu s svinjskim glavama. Svaka vam čast na umjetničkoj viziji, ali ja uz muziku želim imati svoje slike. Riješio sam to efikasno. Zatvorio sam oči i pomoglo je. Nažalost taj efekt nije pomogao za popravak ukus Staročeškog. Poslije se zaružilo. Bili smo u Route 66 gdje je Wyman trebao održati jam sassion. Nije, jer je otišao u noć s nekim komadom. Izgleda da ipak nije lagao u onim podacima s brojem žena s kojim je spavao. Neke navike se ne mijenjaju. Kako mu reče ex kolega po oružju Richards-«Biti živa legenda je dobro, ne zato jer si legenda nego zato jer si živ». Šteta, jebi ga ali bar smo se izliječili od čeha Velebitom. Wyman Vjerojatno je bio dobre volje...he he. Solidna tezga, rekao sam Dini da bi bili idealan bend za vjenčanja i da to ne mislim u negativnom kontekstu. Na to je Dino odgovorio –samo što bi ti Wyman vjerojatno poševio mladu. A i nije loše vidjet legende poput Albert Leeja (kućnog gitarista Itd benda) i Eddie Floyda. Dino je morao na bus pa je propustio bis(magic bis-dobar potencijalni naziv za bend) na kojem je Floyd svirao Knock on Wood pa je on valjda jedini čovjek na svijetu koji je bio uživo na njemu i fulao tu stvar. Uglavnom vibra je ok. A i svirali su Taxman od Beatlesa, pa smo poslali zlobni sms frendu koji je još uvijek ufuran u imaginarni rat Beatlesa i Stonesa, Uvijek mi je zanimljivo vidjet žene u četrdesetima kad izaberu rockerski outfit i utegnu se u kožne jakne i hlače. Čak mi je na neki način i sexy . Bar u mraku. No bila je nedjelja navečer nakon subotnjeg koncerta s intermezzom od šest sedam piva na utrinskom placu pa sam ja i zbrisao mrvicu prije kraju dok je sviralo»Put a spell on…» sa vrućom izvedbom senzualne crnkinje(zar postoje drugačije? Sumnjam). Stvarno je ta muzika općenito moćna i magična stvar. A u kombinaciji s pivom, mnogo iscrpljujuća. Neću tražit nikakve boce za ilustrirat ovo . Bilo ih je suviže uživo. |