U subotu mi je ovlaš pogled pao na ovo biranje naj eurosong pjesme svih vremena.

Potpuno predvidljivo pobijedio je Waterloo bez ponovnog okupljanja Abbe kojeg su svi i čekali, pa sve skupa i nije imalo nekog smisla, ako se uopće možemo ufurat da ga to natjecanje i inače ima. Hm i nisam siguran da bi pogled na ženski dio benda bio ono što je bio nekad,možda je i bolje ovako jebeš reunione. Pa dalje Volare, Hold me now Johny Logana itd itd. No najzabavniji dio bio je pogled u naj trash izvedbe i scenografije u prošlosti u koje su posve zasluženo upali Baby Doll s Brazilom , iz doba kad je već postala predstavnik neprijateljske i agresorske nam zemlje, kojoj ćemo uskoro dijeliti po 12 bodova na istom tom natjecanju, i naš domaći crnogorac Daniel s Džuli i nekakvim skakutanjem s harmonikicom alpskog tipa. Prestrašno. Uglavnom nakon izvedbe Whats another year Johny Logana iz 1980, njegove druge ljigave uspješnice(alaj volem jezik hrvatskih muzičkih novinara Gallovskog tipa) Aca the faca Kostadinov je konstarirao da su neki od nas u to vrijeme slušali The Clash i Sex Pistols. Ma sjajno. To reče kućni ljubimac Ksenije Urličić i ljiga koji je karijeru napravio na prijenosima upravo tog eurosonga i lijevim izborima za miss, u kojima je pobirao debele honorare ,e da bi onda pokušao neuspješnim cinizmom dokazati da je to i njemu koma, al da eto kad već mora. Sjećam se njegovog intervjua u beogradskom časopisu Rock s kraja osamdesetih gdje je novinarka koja ga je intervjuirala izjavila "Da je on jedini naš muškarac kojem izvrsno stoji ružičasto odijelo" . Zaista sjetio sam se njegove face u tom ružičastom odijelu i barem sam postao zahvalan što mu u tim prijenosima samo čujemo glas a ne vidimo facu i ne daj bože stas , kakva god odijelca nosio pod zadnje vrijeme. Zašto sve skupa uopće pišem. Nemam pojma. Zapravo kao klinac sam i volio pjesmu eurovizije pa mi je čak bilo ok podsjetit se na neke od tih i danas ok pjesmuljaka. Doduše ne gledam ga već godinama jer jedino što je ostalo zabavno su nastupi trash bendova iz država nekadašnjeg socijalističkog bloka. A i otkada su pretkvalifikacije više nije toliko zabavno jer nikad ne uspijem vidjet kolko će grozni biti Belgijanci, koji su uglavnom bivali zadnji. Sad je to postalo komplicirano ko kup UEFE. Ali kad Molvanija konačno uspije poslat svog predstavnika na Eurosong a da ge ne diskvalificiraju, počet ću pratit navijačkim žarom. U međuvremenu ću slušati Clash(češće) i Pistolse(njih ipak puno rijeđe) i i još puno lipih stvari jer neki od nas to uglavnom i dalje slušaju. Sve dok ne poželim nabaviti ružičasti sakač, što će valjda biti prvi znak da bih umjesto toga možda trebao kupiti vrt i početi saditi ruže. I slušati jutarnje vijesti Radio Zagreba
Post je objavljen 24.10.2005. u 14:43 sati.