| rujan, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
Prvo i osnovno -na koncertu Lačnog Franza neću piti Radensku. Nije da ću pit ni Jamničku, naravno. Svojedobno je onaj pametnjaković od Čička izvalio u navali kretenskog kakti patriotizma kakve su puni ti retoričari, i u kojima treba ispasti frajer naspram Slovenaca -kako će on uvijek piti Jamnicu radije od Radenske. E pa meni je to (h)rvatino u službi Carle del Ponte tak svejedno, hoću li davat lovu Todoriću ili Slovencima. Još bolje za slovenske tajkune ne znam koliko su debilni. Neka država nađe mehanizam da "kupujemo hrvatsko" povoljnije nego uvozno, pa hoću. Zato i postoji. No besmisleno hrvatsko slovensko prepucavanje (rugala se sova sjenici sindrom) sigurno nije razlog zbog kojega sam kao današnju bocu inspiracije uzeo Radensku. Nije ni ona kultna reklama "Radenska črna na baškoj" koju mi je svatko ali ama baš svako živ forwardirao, pa ovim putem umoljavam sve da to više ne rade. Neka mi radije pošalju onog pederčića za bijelim klavirom koji nakon svoje partiture kaže "Radenska trekuori" ili nešto slično. A bila je i neka s crncem jazzerom ako se ne varam. Anyway, razlog je što to izvlačim iz riznice sjećanja što na jednom od brojnih koncerata Lačnog Franca na kojima sam bio, Andrej Pintarič-bubnjar nosio upravo Radenska bijelu majicu(rekla bi moja djevojka majica na radensku) potpuno se uklapajući u image "žena mi kupuje Rašica majice za koncert" koju su godinama kao bend prakticirali. Izuzev Predina koji se kantautorski furao kao "Man in black" skupa s Dedićem i Cashom. Duet Dedića i Predina već je viđen, a kad bi im pridodali Casha za nekakav fantomski trio ,koji bi doduše sad i jedino kao takav doslovno mogao postojati (kad je već Bora onako zasro, ali kraljevski motku)...ufff previše sanjarenja. Kako god ljudi moji-sutra Lačni Franz. Tamo negdje devedesete, ja koji sam slušao Franze ,ali nikad bio na koncertu, nagovaram Jagu (frend, muško, ljudina) koji je u to vrijeme otprilike samo znao da postoje i da imaju jednu pjesmu o kravi, da se zaletimo u Lap na koncert. S obzirom da je bila fakat jeftina karta odemo. U onom prednjem djelu Lapa (tu su darkeri šireg vokabulara barili u nadi da će odvući nešto u mrak drugog djela lapa) u jednom separeu loču Predin, Glavan(tad je još bio normalan i imao je ok ukus, teško za vjerovat ali istina) i Vrdoljak te loču, loču, loču. Ponoć se već dobrano približila, škvadra za stolom je vidno pijana, Jaga vidno nervozan- "Jel misle ovi počet". Dolazi Predin konačno na stejdž kroz pomalo živčanu gomilu. Vrdoljakova najava "Kako ti se čini Lap nakon prvog nastupa ovdej prije 10 godina". "Put do bine se činio kraći»-Predin. "A da manje piješ" -duhovit netko iz publike. Elem, ugase se svijetla i Predin zatvori oči......i ostalo je povijest Od tada nadalje fulao sam samo dva njihova zagrebačka koncerta (jednom sam branio domovinu na Kapeli, drugi put sam se vratio s nekog puta i čak razmišljao da onak mrtav umoran odem) a to znači da sam bio sigurno desetak puta na njima i svaki put je to bila fešta do ibera. Jaga-on je čak bio i ona dva koncerta na kojima ja nisam i postao apsolutni fan. Plus na trijumfalnom koncertu u OTV domu,1996, nažalost posljednjem, nas dvojica i još trojica autentičnih obožavatelja benda bilo smo ona skupina od par pijanih ljudi, koja vas obično nervira jer skaču ,divljaju, znaju svaku pjesmu, urlaju i guraju normalan svijet. Ja čak i zamolio jednu djevojku na «Stari vojak» za ples i gle čuda, pristala je iako je u određenom trenutku ona upitala»da li može ona vodit ples». E i takvi ludi izazvali smo presedan da iza aleluje(koju uvijek otpjevaju na kraju koncerta acapella) izađu na još jedan bis što nikad ali nikad prije nisu učinili... Uglavnom, dalje vjerujem znate. Predinova solo karijera je ok, ma i više od toga, ali... ...ali ko je jednom vidio Prislana, kako u već spomenutom džemperu, zatvorenih očiju svira solo iz "Čakaj me" ili "Tihe vode" zna o čemu pišem. Tko ne, ima priliku ispraviti to sutra. Mene može spriječiti samo pad ...ma ne može me spriječiti ništa. Kako je bilo javit ću vam u blogu poslije. Kad otvorim oči. P.S. Pitat će se što ću pit na koncertu. Znam da je to retoričko pitanje, ali avaj, Tuborg naravno, što drugo u Tvornici. Dobro, vjerojatno ću u neko doba prijeći na pelin. I sutra će me ujutro boljeti glava, ali ja ću taj dan ipak odraditi sa smiješkom.. |
Eh da, s bocama čovjek uvijek mora biti oprezan, jer nikad ne zna kad će izaći duhovi iz njih. A duhovi,nekako ne vole da im se naplaćuje kaucija . Pored toga, duhovi su ekološki svjesna bića iako su u plinovitom stanju.Referentna literatura Alan Ford br. 4 Kuća duhova- "Duhovi, pa to uopće nije du-duhovito" |
Za početak prije nego što mene ulovi nešto suvislo,stari majstori: pjesma za prvo kišno jesensko subotnje popodne. Što je bolje za taj feeling od starog dobrog Arsena. Svi ljubitelji boca i brodova su ionako dobrodošli. Premda su i Dylan Dog(kao lik koji nikad nije završio svoj brod u boci) i Arsen prestali s nekim navikama vezanim uz bocu. Razloge za to mogu shvatiti ali ja se držim one jednom pijanac,uvijek pijanacBROD U BOCI Dozvolite ovaj jednostavni poklon, ovu jednostavnu usporedbu: brod u boci, jedrenjak neodredjenog tipa izradjen rukom mog prijatelja, osamdesetogodišnjeg Genovežanina. Najudaljenija lika u jednostavnoj duši mog oca - Trieste. Nedjeljne tuce u svecanim odijelima šibenskih i zadarskih lučkih radnika. Moju prijateljicu zanima - kako se to radi? Da li boca dolazi naknadno, sa punim jedrima i morem od sadre? Moj brod u boci koji cuvam u ovom tihom enterijeru, što uporno i smiješno oponaša ono nešto naše i ono moje. To bi trajalo predugo da vam objašnjavam; svakako, brod pomalo ulazi u bocu, on ostavlja dojam i mogao bi ploviti. Zar vam to nije kao... Usporedba je, naravno, odviše jednostavna i vas ću, eto, izuzeti iz te banalnosti, ali neki vrag me tjera da vam ipak kažem, da vam kažem to najobičnije, makar mislio samo na sebe - vidite, gospođice, zar vam to nije kao... |
|
Ovo nije blog namijenjen navijačima Boca Juniorsa. Lagao bih kad rekao da je i za zaljubljenike u bocu u doslovnom smislu, iako će poznavatelji autora bloga pomislit drugačije. Naravno, da od druženja s tekućom problematikom u tom vidu neću bježati, au contraire, pa ću im često davati za pravo, ali to nije primarni razlog kreiranja bloga(prijedlog za novu poslovicu:Ubio sam bloga u njemu). Što je ovaj blog zasad, ne znam ni ja sam. Vjerojatno ćete vi saznati prije mene. Kako god, što bi rekao onaj antipatični princ bavarski "Žifili". Zasad toliko.... (pih pa to nije ni 0,3, rekli bi mnogi a kamoli cijela boca) |