|
Tako kaže jedna pjesma, i nije mi loš taj stih... Taj me stih jedino sad drži na životu, moglo bi se reći.
1.
Došao je kraj školske godine. Taj sam trenutak čekala od rujna 2006., tj. od samog početka školske godine. To mi je bilo jedno veliko olakšanje. Doduše, taj je kraj bio daleko drugačiji od onog što sam htjela i zamišljala , i onog što bi se moglo smatrati normalnim.
U drugi razred krenulo nas je dvadeset petero, od toga u treći razred nastavlja samo dvadeset troje. Svi mi znamo da se sranja događaju, ali to obično meni i u mom okružju. Priču o Martinčici ste vjerojatno pročitali, (ako niste, pročitajte) i to je jedna od najgorih stvari koja mi se u zadnje vrijeme dogodila. Ali, da to ne bi bilo sve, priča se mora nastaviti. Sada, hvala Bogu nije nitko umro, ali naš će razred odsada biti prazniji za još jedno mjesto. Moja Vivi je pala razred, i to sve zbog one šugave profesorice iz povijesti, Automehaničarke.
Ta je glupača došla lani u veljači kao zamjena profesorici koja je otperjala na porodiljni. Nakon osnovne škole i ondašnjed učitelja iz povijesti, kojeg je moja mama zvala vreća govana hehe, bila sam končno sretna što imam predivnu provesoricu i što neću više morati mrziti povijest. Onda je došla Automehaničarka i već nakon par dana zauzela stav velike face i umišljenog autoriteta, ne shvaćajući da nam ona ne znači ništa više od ničega. Zato smo je mi, oprostite na izrazu, jebali u zdrav mozak. Ali ta žena stvarno nije normalna. Ne morate mi vjerovati, i možete misliti da to kažem samo iz zlobe, ali ona je glupača, ona je idiot, i tome nema pomoći. Ona zabrije sebi neštol u glavu, i koliko god ona bila u krivu, i koliko god mi to njoj pokušavali objasniti, ona tjera svoje. Proveli smo malu anketu po škol.i tražeći jednu osobu kojoj ona predaje povijest i koja bi imala reći nešto, bilo što lijepo o njoj. Našli smo jednu djevojku, koja je rekla da ima lijepe cipele, ali to se ona rugala.
Uglavnom, Vivi je gotovo od samog starta imala loše ocjene, na polugodištu je imala čak sedam jedinica. Uspjela je većinu poispravljati, ali za matematiku i knjigovodstvo nije bilo nade. Zato si nije mogla dozvoliti još jednu. Zadnjih par tjedana sve je ispravila, osim poduzetništva i, naravno, povijesti. Profesorica iz poduzetništva joj je rekla da će joj dati šansu da ispravi, samo ako joj to bude "treća", tj., ako ispravi povijest. U četvrtak, zadnji dan došao je red na tu povijest. Profesorica je po svom dobrom starom običaju nije htjela dati 2. Vivi je znala za 2, ali ona je tvrdila da nije i još je tvrdila da joj ne želi dati 2 jer to ne bi bilo pošteno prema drugima koji su dvojku zaslužili. prvo, ona ju je zaslužila, znala je, stvarno. Drugo, ona nije imala pravo igrati na kartu poštenja, jer da je nas bilo imalo briga za njezino poštenje, ona bi bila mrtva pod zemljom.
Jesam li spomenula da je ona kriva i za ono što se dogodilo Martinčici. Par osoba je trebalo odgovarati povijest u četvrtak, među njima i Martinčica. Uspjeli su je nagovoriti da odgode za petak, ali ona je zaprijetila da tko ne dođe u petak, imat će jedinicu za kraj. Martinčica je trebal ići na pregled kod doktora u petak, ali je zbog povijesti odgodila put za ponedjeljak. I poginula. Ali to Automehaničarki nije palo na pamet. Ona je sama sebi zakon.
Dobro je, ja sam svoju dušu koiko-toliko olakšala, sada možemo prijeći na
2.
Počela sam raditi, onako sezonski. Lova je dobra, ali trud je ogroman. Ma nije mi toliko ni do love, nego ima taj posao i neke svoje prednosti, ali ne bih o tome, hehe..
I tu na red dolazi pjesma koja kaže svemu dođe kraj, a i činjenica da opet jedva čekam taj kraj, a tek sam počela. Ali to će brzo završiti, i onda će mi biti žao... Serem, neće, ali imat ću pare u džepu i prvo što ću napraviti s njima će biti to da ću počastiti susjeda jednom dobrom cugom, to sam mu obećala. A onda ću ići u shopping, i ~shop till I drop~! Jedva čekam. A onda će opet početi škola, ovaj put bez Vivi. Jesam li spomenula da mi je ona najbolja prijateljica iz razreda? U smanjenom ćemo obujmu prkositi profesorima i čmariti se za ocjene. Ah, zašto samo nije Vedran pao razred??
Nego, prkosima ja i ovako i onako, i to šefu. On je mislio da se može zajebavat sa mnom, ali na krivu se namjerio. Nema veze, izdresirat ću ja još njega, i onda ću ga pustiti u svije, neka ga pokuša dresirati netko drugi, heh.
I tako ja sa prstima u zavojima (uzrokovano ranajvanjem na poslu) pišem post sa malim zakašnjenjem, nadam se da mi to neće nitko zamjeriti. Usto svako malo fulam slovo, jer sam za potrebe prolaska pri sanitarnoj innspekciji, ili kako se to više zove, morala odrezati nokte. Nije problem, ali je problem taj što je tema STVARNO DOSADNA, ali sljedeći će put biti zanimljivija. Spremam se pisati o svom susjedu, a taj je legenda, napravi foru od biskupa koji nateže klincima. I stalno jede ribu. I ima dva tate. I čita Pepeljugu, i tvrdi da je naglasak na LJU. To i ja tvrdim, jer me je tako mama naučila kad sam bila mala, i ja od toga ne odustajem!
Evo, za kraj, samo da još jednom ponovim:
SVEMU DOĐE KRAJ
HEHE:)
|
