Sve je veći mrak u mraku,,,

Ne poznajem puno ljudi, ali mogu se pohvaliti time da poznajem puno vrsta ljudi. Lijepih, ružnih, zanimljivih, dosadnih, škrtih, darežljivih, sramežljivih, otvorenih, pouzdanih, lajavih, plašljivih, hrabrih... Ali to me uglavnom ne zanima, ti su mi kriteriji u drugom planu. Ono što ljude dijeli na "dobre" i "loše", po meni je pamet. Mozak, um, znanje, sposobnost mentalne aktivnosti odnosno neaktivnosti, nazovite to kako hoćete, ali to je mjerilo po meni najvažnije za prosudbu je li osoba vrijedna moje pažnje ili nije.

Pametni su ljudi uglavnom oni koji u pravom trenutku znaju reći točno što treba, ne ubacuju neprikladne upadice, imaju razumjevanja za tuđi problem koliko god on besmislen bio. Naravno, pametan čovjek uvijek mora i dobro prosuditi i znati gdje je granica dobrog ukusa. Takvim se ljudima ja divim, i to je jedina vrsta ljudi kojoj bih ja dozvolila da me gleda svisoka, jer pamet je to što me fascinira, ne skupi gliser, najnoviji model mobitela ili odjeća iz ˝modernih˝ dućana.

Neki smo dan Tončica, Uptown i ja bile na moru, navečer u šetnji.
Dok smo šetale obalom, naletile smo na neke frajere koji su tako uživali u blagodatima mirnog mora i hladnog piva. Nekako su nam se prikrpali, i tako smo se upoznali s njima. Bila su 4 dečka i 1 cura. Pričale smo s njima i valjale gluposti dok nismo otišle kući. Sljedeći dan opet smo šetale po istom mjestu, ali ovaj su poot oni naletjeli na nas, i opet nam se prikrpali. Dok smo pričali gorila sam od strašne znatiželje, zanimalo me koje su oni škole završili. Zato sam ih to i pitala. ODGOVOR NISAM DOBILA. Dobro, pretjerujem... Dobila sam jedan. Kad je rekao da je završio matematičku gimnaziju i informatički fakultet, nisam bila ni najmanje začuđena. Zašto? Jer sam takav odgovor očekivala. Znala sam da će to biti nešto takvo, jer sam cijelu večer pričajući s njima imala dobar osjećaj. Osjećala sam da oni znaju što govore i da su sigurni u sebe, ali ne zato što su bahati ili arogantni, kao većina, posrijedi je bilo nešto drugo. Oni su pričali tako da ih se nisam mogla naslušati... Njihov je cilj bio izbaciti što veću foru, koja će pokositi onu koja je izrečena samo nekoliko trenutaka prije. I svaki im je poot to i uspjelo. Njihove su šale bile itekako smiješne, na sebi svojstven način - to nije bio humor koji će svatko razumjeti u samu srž. Ja nisam mogla vjerovati koje sam ja sreće da mogu dvije večeri uživati u nekoj vrsti stand-up komedije, ali ta vrsta kosi svakog Jerryja Seinfelda, svakog Željka Pervana... Možda se to čini pretjerivanjem, ali tako je to bilo. Mogu Vam reći da se rijetko sreću takvi ljudi, i da uživam u prisustvu genija. Oni su bez problema uspjevali ono što je malo kome pošlo za rukom, spojiti dva pojma, svima poznata, u novu smislenu cjelinu i stvoriti iz toga humor. I to pravi humor, ne američki, britanski ili neki uvrnuti mađarski, nego pravi, smiješni humor. Njima je pamet bila svakodnevica, i nije bila nešto čime će sebe stavljati iznad drugih.
Naravno, ja sam svoje mišljenje podjelila i s njima, napomenuvši im da se ne smiju uobraziti. Međutim, to je bilo suvišno reći... Nisu se ni ˝u˝ od uobrazili, držeći se kao da je to teret s kojim se moraju nositi u svijetu idiota.
Oni su jedni od "onih", od "izabranih", i nadam se da će takvi jednoga dana zavladati svijetom, i da će smijeniti vlast glupana u današnjem društvu, pogotovo onom nas mladih... Jer to je jedino što mi sada preostaje, nada.

Kasnije te večeri, nas smo tri opet bile put doma svoga. Nisam mogla a da još jednom ne prokomentiram njih kao pojave u stvarnom svijetu, jer sam bila baš sretna zbog toga.
-Ma, je ste vi primjetile da ti frajeri jesu full pametni?
Tonči nije ništa rekla. Zato je Uptown slušala - koliko god to meni možda bilo čudno. Kaže ona:
-Ne baš, nisam išla za tim...
Zaustavimo se na trenutak na tome. Nije išla za tim?! Odgovorite mi na ovo pitanje: je li to fizički moguće? Ma, ipak ću ja sam na to pitanje odgovoriti: nije. Zašto? - ako nekoga slušaš, nekoga čuješ. Ako nekoga čuješ, i taj netko govori jezikom koji znaš i ti govoriti, nekoga ćeš i razumjeti. Ako nekoga razumiješ, o nekom ćeš steći dojam, bilo dobar, bilo loš. Ako o nekome stekneš dojam, dojam o nekome ćeš moći iznijeti, podiejliti s nekim dugim. Mogla bih ja ovako unedogled, ali mislim da sam došla do poante. Na pitanje "zar ne da su pametni" ne postoji odgovor "nisam išla za tim".
Zatim me je još pitala:
-Po čemu to zaključuješ?
Mogla bih sada copy/paste ovaj odlomak odozgo, ali mislim da ste već shvatili što je pisac htio reći.
Samo sam joj odgovorila onim dijelom koji se tiče spajanja pojmova, ako ste to proopustili, vratite se na taj dio.

Danas sam to rekla Tončici...
...I NJOJ JE BILO ČUDNO TO ŠTO JA GOVORIM(!).
Jel' znate onu reklamu kad tip prodaje vešmašinu u zamjenu za staru, za SAMO 1 KUNU. Razmislite malo o toj reklami...