Sve je veći mrak u mraku,,,

NEŽELJENI GOSTI





Je li Vam se ikad dogodilo da ste sreli osobu koju ste u tom trenutku najmanje očekivali, a ne biste ju ni htjeli sresti?

Nedavno smo se ja i Uptown Girl prisjećale ljeta 2006.
Kad smo proanalizirale sve dobre i lijepe stvari, na red su doše one loše, a kad kažem stvari, mislim ljudi. Ima jedan čovjek koji ljeti dođe na naše more i davi nas svojim pričama. Frajer je dosadan, nezamislivo. On priča o tome što se njemu događa u životu, i misli da je zanimljiv. On je iznimka, kako god se to uzelo. Nije samo stvar u tome što priča, nego što radi. Izađemo van i želimo se zabaviti, ali u njegovom prisustvu to jednostavno nije moguće. Naravno da nije, ne može ni biti uz nekoga tko nam stalno dahće za vrat govoreći kako je dosadno, ne shvaćajući razlog. Ali dobro, za to ga ne krivim, nismo ni mi shvaćali u početku. Dok se jedne večeri nismo savršeno dobro zabavili... Svima je bilo jasno zašto: nije bilo Njega. Otada smo ga izbjegavali u širokom luku. Jednom smo prilikom bili na plaži (a on nas je otkrio, nažalost!), i pitao je: "Kamo se ide večeras?". To je ispalo smiješno... Svi su si počeli nešto mumljati u bradu i lagano se okrenuli za 180°. Njemu ništa nije bilo jasno, ali meni je. To je izgledalo kao u nekom lošem američkom filmu. Uglavnom, nije doznao "kamo se ide"(kakvo je to uopće pitanje?!), ali nas je i navečer pronašao.

I tako smo ja i Uptown trčale malo njega, i ja sam, u šali, naravno rekla da želim da on što prije dođe, i da ga želim vidjeti jer da je on dobar dečko i da je full zanimljiv... I slične gluposti.
I tako nas dvije šećemo danas i naletimo na njega. Nisam znala da li da plačem ili da se smijem. I tako sam se počela smijati. Točnije, umirati od smijeha. Izazvala sam zlo. Nisam mogla vjerovati, a nije ni Uptown. Skoro me ubila. Derala se na mene: "Zašto si ga uopće spominjala?! Zašto si to rekla?! Šta si baš morala TOG vraga dozvat?!". I sl. A kako sam sam na sebe urlala... Još ni sad ne mogu vjerovati da se opet stvorio... A baš sam bila sretna da smo slobodni od njega, barem do ljeta.
Ali ništa od toga, nisam ja te sreće. Nisam nikad ni bila.
Čovjek bi trebao uživati u malim stvarima. Ako itko zna koje su to, neka mi slobodno javi. I keep my mind opened.
Poosa,,,