Sve je veći mrak u mraku,,,

LIVING NEXT DOOR TO A NAZI-PUNK



Adolf Hitler:
Vođa nacizma, političkog pokreta u Njemačkoj od 1920ih godina do 1945. godine. Za Židove i sve protivnike nacističkog režima stvarao sabirne (koncentracijske, plinske) logore. Pod njegovom tiranijom poginulo oko 6 milijuna ljudi. Cilj mu je bilo ujedinjenje njemačkih zemalja i stvaranje Velike Njemačke. Njemačka pod njegovim vodstvom s Italijom i Japanom tvorila Trojni pakt. 1945. godine počinio samoubojstvo sa svojom suprugom Evom Braun, nije doživio potpisivanje kapitulacije Njemačke, samo 8 dana nakon njegove smrti. Njegova knjiga "Mein Kampf" ("Moja Borba") jedan je od bestselera na svjetskom tržištu.

Benito Mussolini:
Vođa fašizma, političkog pokreta u Italiji nakon 1. svjetskog rata do 1945. godine. U pohodu na Rim 1922. godine izvršenjem državnog udara kralj Vittorio Emanuelle mu dao ovlasti da sastavi vladu. Promjenom zakona onemogućio je svim protivničkim strankama da ga poraze. Vodio diktatorsku politiku. Ušao u savez Trojni pakt. Pristaše su mu bili osiromašeni građani i industrijalci jer im je obećavao stvaranje boljih uvjeta za građanstvo pod njegovom vlašću. Stvorio je Državu Vatikan. Pogubljen 1945. godine.



I to bi bilo to što znam o njima. Imam jednog prijatelja koji o Hitleru zna puno više od ove bijede, mogla bih njega pitati... Nedavno je imao jednu vrstu zadatka, mogli bi smo reći naredbe, da priprem rad o njemu, i on je to pun volje napravio. Naravno, svi su ga pitali zašto je on toliko fasciniran njime.

On se samo blago nasmješio, onako u stilu Elvis the King (al' zgodan je, nema šta!), i rekao:

-Nisam to tako ja u svojoj glavi zamislio... Trebali ste me najprije pitati JESAM LI ja zbilija toliko fasciniran njime... Moj bi odgovor bio 'i da i ne'. Ja znam da je on toliko toga lošega napravio, ali mene fascinira njegov način govorenja. On je bio tako dobar govornik, i to je to što mene zadivljuje... Ne mogu zamisliti to da je jedan tako malen čovjek, i to doslovno, mogao obrlatiti toliki broj ljudi na svoju stranu. I to je to što me fascinira, ne toliko njegova djela, bila ona "dobra" ili "loša"...

Dobro, nije on to baš tako rekao, to sam ja malo uljepšala, ali u suštini, stvar je ista.

Ali u pravu je. Barem ima svoj stav. Htjela bih i ja imati svoj stav... Ali nemam ga na čemu izgraditi. Nemam koga pitati za informacije, a u knjige sam već izgubila vjeru, jer u njima nisu napisane objektivne, tj. realne činjenice.
Nekako, kad god je netko prisiljen govoriti o tome, drži se rezervirano i suzdržano, i govori kao da gazi po jajima. Nema tog čovjeka koji će meni objasniti što pitam, a da se ne drži pretjerano, oprostite na izrazu, usrano.
Ljudi, ja vas ne razumijem! Pa zar je tako teško reći mi dvije rečenice, odgovoriti mi na pitanje konkretno, bez izmotavanja? Nije to ni bilo tako davno, poznajem ljude koji su rođeni kratko nakon rata, a svejedno kao da imaju straha govoriti o tome. Posljedice rata se osjećaju još i sad, a kamo li da nisu nakon manje od 10ak godina! Moja mama uvijek kaže:
"Neke je stvari bolje ne spominjati!"
Što to znači? Da ne želi ureknuti jer bi se moglo ponoviti? Ponoviti bi se moglo s urokom ili bez njega, s obzirom na to kako idemo naprijed...
Možda to znači da joj je neugodno pričati o tome sa mnom? Ili da ju je strah da ju netko ne čuje da priča o tome sa mnom?

Ne bih znala, ali nadam se da ću uskoro dobiti neke odgovore. Barem neke... Ne znam za Vas, ali mene zanimaju činjenice, po mogućnosti potpuno objektivne. Uputite me nekamo, jer mrzim živjeti u neznanju!