Sve je veći mrak u mraku,,,

"Poduzetništvo je skup stvaralačkih ljudskih aktivnosti usmjerenih na kombiniranje proizvodnih činitelja radi ostvarenja poslovnog pothvata."

Poduzetništvo je kad živiš u Zagrebu, a Milan Bandić ti je kum.

Ljudi širom Lijepe naše otvaraju poduzeća. Nekima je sve što im treba stol i telefon, i oni naprave posao. Otvore malo poduzeće s jednim zaposlenim, nađu dobavljače na temelju rodbinskih veza i/ili poznanstava, naprave eventualno koju inovaciju u području načina rada, stil vođenja ime je potpuno autokratski, i oni su time i prezadovoljni. Jedan prosječan Hrvat koji nema odnedavno ni posao koji je radio 10 sati na dan za minimalac, naravno, uspjehom smatra činjenicu da ima posao, bez obzira na to tko mu ga daje. Samostalno vođenje posla ima puno prednosti:
-sam je sebi gazda
-nitko mu ne dahće za vratom niti govori da to tako ne ide
-nikome ne polaže računa
...ali još više nedostataka:
- najčešće nema vlastitih financijskih sredstava
-rijetko se nađe netko tko će novac posuditi, a uvjeti neće biti ni blizu povoljnima
-ako posao i bude pokrenut, rijetki će kupci/korisnici proizvoda/usluge dati bezuvjetno povjerenje njemu, koji je došao iznebuha i niotkuda
-sav je posao na njegovim plećima - ako zabrlja, za što postoji velika šansa (puno je tu posla), nema ni uz najbolju volju koga okriviti za pogrešku


Neki se od tih malih poduzetnika (nije da ne postoje ali su zbilja u velikoj, velikoj manjini) čak i uspiju probiti na tržište, naći redovite kupce i otplaćivati dugove. Neki od tih se i prošire, pa nakon najviše 4-5 godina upošljavaju čak 10 ljudi (npr. "Elektron" - poduzeće, otok Krk).




A naravno da postoje i ona koja ne uspiju.
I to bi se moglo nazvati "Hrvatska priča".
Čovjek Y otvori malo poduzeće u istim uvjetima kao i X, ali već nakon cca 6 mj. poduzeće propadne. Zašto? Ha-ha... Vratite se na početak posta...
...
Koja Vam se definicija više sviđa?
A koja Vam se čini realnijom?

Ako je Vaš odgovor na 1. pitanje "ona prva", a na 2. "ona druga", na istoj smo valnoj duljini. Dovoljno je pogledati Dnevnik svaku večer u 19:30, i kako se stvari slažu jedna na drugu, javlja se jedna pojava koja bi se, po nekim mjerilima mogla usporediti s TetrisomTM. Kako događaji padaju jedan na drugi, stvaraju neku vrstu savršenog niza, i kad se sve razjasni, nestaju iz vidokruga ali na scoreboardu sa strane ostaje vidljiv trag da je jednom tamo nešto bilo, što je utjecalo na razvoj događaja. Međutim, vraćajući se redovito na primjer Lijepe naše, ne mogu a da ne skrenem pažnju na činjenicu da i ta igrica dođe kraju. I to tako da dolaziti počinju dijelovi koje ne možemo nigdje ugurati, i koliko god se trudili, ne možemo ih se riješiti, a smetaju nam. E, tu dolazi do raspada sustava. Borimo se sa poteškoćama, a one dolaze sve brže i brže, i ne možemo ih se rješiti, a ima ih sve više i više, i sve su brže i brže...
BANGG!!!
To je raspad... Ne može mi nitko pomoći...

To je samo jedan od problema s kojim se susreće puno Naših.
Tu su još i zdravlje, emocije, laži, natjecanja (ona psihološka, tipa: "moja mama je jača od tvoje!"), alkohol (posljedica, a ne uzrok), ponekad i droga, obrazovanje, društveni život...
itd. itd. itd. itd. itd. itd. itd. itd. itd.




Eh, da... Skoro zaboravih...
Ukoliko se Vaši odgovori ne podudaraju sa mojima, žao mi je, nemamo o čemu razgovarati...