Svantevid

28.10.2005., petak

Chat s Brokulom

Čitajte Brokulin blog: -Na čistom zraku- [12:50:14] brokuli says: nekaj sam te htela pitat [12:50:25] Svantevid says: u svezi? [12:50:35] brokuli says: neki dan sam išla ulicom, onom uskom kraj Kupe [12:50:55] Svantevid says: Mažuranićevom obalom? (ulica u Karlovcu) [12:51:15] brokuli says: i onda je u jednom trenutku kraj mene projurio neki bahati frajer u bahatom autu negdje sa 60-70 km/h [12:51:28] Svantevid says: a ima takvih [12:51:32] brokuli says: a tam se treba ici 20 [12:51:41] Svantevid says: ili bolje ni ne ići [12:51:49] brokuli says: jel se takvi slucajevi mogu prijaviti nekome [12:51:56] Svantevid says: mogu [12:52:00] brokuli says: ili to nije nikom bitno [12:52:02] Svantevid says: dragom Blogu [12:52:14] brokuli says: znači nije bitno [12:52:19] Svantevid says: pa kako nije? [12:52:28] brokuli says: a jadna li nam drzava... [12:52:42] Svantevid says: imamo je kakvu zaslužujemo [12:52:54] brokuli says: ja bi bolje [12:52:59] brokuli says: ili bolju [12:53:07] Svantevid says: pa zasluži je [12:53:08] brokuli says: i mislim da to zaslužujem [12:53:25] brokuli says: trudim se živjeti najbolje sto mogu [12:53:28] Svantevid says: možda u novoj inkarnaciji [12:53:44] brokuli says: s osvještavanjem [12:53:51] Svantevid says: gle možeš dat u novine možeš pisat na Blog možeš tužit privatnom tužbom možeš pucat iz vatrenog oružja možeš bacit kamen moš se bacit pod auto moš kaj oš [12:54:54] brokuli says: al mi niš od toga neće pomoć... [12:54:58] Svantevid says: ili moš pljuvat po državi [12:55:11] Svantevid says: a možeš i odgajat djecu [12:55:24] Svantevid says: i utjecat na njihovu svijest [12:55:28] brokuli says: tu bi vec bilo nekih rezultata.... mozda [12:55:41] Svantevid says: stvar je u izboru [12:55:47] brokuli says: ak nemaju takve roditelje koji ih uče drugačije [12:55:50] Svantevid says: a ne u instant rješenjima države [12:56:06] brokuli says: e i to bi moglo uvelike pomoć [12:56:14] Svantevid says: jel uvijek svemu kriva država? [12:56:21] brokuli says: da se naprave strogi zakoni koji bi to kaznjavali [12:56:44] Svantevid says: ma da je na snazi i prijeki sud [12:57:09] brokuli says: na civiliziranom zapadu to funkcionira [12:57:15] Svantevid says: znaš onu priču? [12:57:24] Svantevid says: ukratko [12:57:27] brokuli says: u australiji se na takvo nešto ni ne pomislja [12:57:37] Svantevid says: Bože! Zašto ne učiniš nešto? [12:57:47] Svantevid says: Zašto ne pošalješ nekog sa rješenjem? [12:57:51] brokuli says: jer su kazne takve da boli glava, a žep još više [12:58:07] Svantevid says: A Bog odgovara [12:58:14] Svantevid says: Pa več sam učinio [12:58:22] Svantevid says: Poslao sam TEBE! [12:58:36] brokuli says: mhm [12:58:50] brokuli says: sad bi ja mala i sama trebala promijeniti svijet [12:58:58] brokuli says: i policijske zakone [12:59:03] brokuli says: mhm [12:59:07] Svantevid says: nedo Bog [12:59:10] brokuli says: moš mislit [12:59:16] brokuli says: baš tako [12:59:29] Svantevid says: vidim je da se tebi brije [12:59:35] brokuli says: e moram sad ić, mama hoće fon [12:59:42] Svantevid says: ajde [12:59:45] Svantevid says: čujemo se

- 13:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.10.2005., ponedjeljak

Mi se konja NE bojimo, jer smo maleni...

Ako ste na putovanju iz kontinentalnih krajeva prema moru umjesto brže ali monotone varijante ipak odabrali staru cestu (preko Plitvica), na prvom odmorištu zastanite u Krnjaku gdje ćete ubrzo uz glavnu cestu, na imanju Smrekarovih primjetiti razigranu dječju ciku i njihovu jagmu za sedlom bijeloga konjića. Starija djevojčica u toj veseloj družini, koja sa sedla silazi samo kako bi udovoljila mlađoj djeci i otšetala ih koji krug, rado će vam pozirati pred objektivom vašeg mobilnog aparata a potom će, kao nagradu samo za vas, ljupko izvesti pokaznu vježbu preskakivanja prepona. Najmlađi Josip tada će se upravo sjetiti kako je ostao zapostavljen i iz protesta bučno zaplakati, dok će ga ponosni otac Stjepan ipak nagovoriti na završno fotogenično poziranje pred vaš odlazak. Putovanje ćete nastaviti osvježeni i ozareni a na usnama će vam lebdjeti refren poznate pjesme iz naroda sa modificiranim refrenom... (iz naslova ovog posta)... (Ovo bi lako mogla biti reklama ali nadam se nije, jer u pravilu, reklamu trebaju samo razne sumnjive vrijednosti.) (klik na sliku za povećanje) ja bih jahao cijeli dan! Stjepan i Josip Smrekar

- 21:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.10.2005., četvrtak

Omiljeni film

Il Postino - Poštar Mali očaravajući film. Mali u namjeri da dodatno optereti ovaj svijet. Očaravajuć u veličini činjenice kako su istinski heroji oni iskreni, jednostavni ljudi otvorena srca. Pablo Neruda, veliki svjetski pjesnik i njegov osobni poštar razgovaraju na bezvremenom otoku. Ovdje je nekoliko njihovih najdojmljivijih dijaloga... Metafore -Don Pablo?... -Metafore... -Što to znači? -Metafore? -Kako bih objasnio... Kada nešto uspoređuješ sa nečim drugim... -To je nešto što rabite u pjesmama? -Da, i to. -Na primjer? -Na primjer...Što bi značilo Nebo plače? -Da pada kiša. -Vrlo dobro. To je metafora. -Pa to je lako! Zašto ima tako komplicirano ime? -Čovjek ne odlučuje o jednostavnosti ili složenosti stvari. Kako postati pjesnik? -I ja bih volio biti pjesnik. -Originalnije je biti poštar. Mnogo hodaš, nećeš se udebljati. Pjesnici su debeli. -Da ali.... s poezijom... žene bi me više voljele. Kako... kako se postaje pjesnikom? -Hodaj polako uz obalu do zaljeva i gledaj oko sebe. -I doći će mi metafore? -Sigurno. Kritičar Tu, na otoku, more Golemo more Kadkad se i prelije Kaže da, pa ne, pa ne U plavome u pjeni u galopu Kaže ne, pa ne Ne može mirovati Zovem se More, ponavlja Udara u kamen ali ga ne uvjeri I sa sedam zelenih jezika, Sedam zelenih tigrova Sedam zelenih mora, Miluje ga, ljubi, vlaži, u prsa udara, Ponavljajuć' svoje ime. ... -Onda? Što Misliš? -Čudno. -Kako Čudno? Oštar si kritičar. -Ne vaša pjesma. Čudno je...čudno je kako sam se osjećao slušajući je. -Kako? -Ne znam...Riječi su dolazile, odlazile... -Kao more? -Točno. Kao more. -To se zove ritam. -Bilo mi je malko mučno. Spoznaja metafore -Ne mogu objasniti. Kao da sam čamac a riječi me bacakaju. -Kao čamac a riječi me bacakaju...Znaš li što si učinio? -Ne, što? -Izmislio si metaforu. -Ma ne. -Jesi! -Stvarno? Ali...to se ne računa, nije mi to bila namjera. -Namjera nije važna. Slike nastaju spontano. -Mislite da...Ne znam hoću li uspjeti izraziti... Cijeli svijet... cijeli svijet s morem, nebom, kišom, oblacima... -Reci i tako dalje. -I tako dalje... Cijeli je svijet metafora za nešto drugo? (muk) -Govorim gluposti. -Ne, uopće. Nipošto, nipošto. -Lice vam je čudno. -Mario, dogovorimo se nešto. Isplivat ću se i razmisliti o tvom pitanju. Sutra ću ti odgovoriti. -Stvarno? -Stvarno. Cijeli je svijet metafora za nešto drugo...

- 16:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.10.2005., utorak

Jabuka

Jabuka jedna neobrana još se drži na grani. Tako je zrela, tako je sočna, da oči naprosto mami. Nitko ne gleda opalo voće, nogama gaze po njemu. I svi se upinju, svi imat hoće tu sladost osamljenu. Palo je lišće, pale su kiše i snijeg već po njoj pada. A ona blista u goloj krošnji k'o sunce iznad grada. O što li misli u svojoj ljepoti, ta zavisti crvena meta? Možda se njena nebeska rumen doziva utrobe cvijeta? Penju se djeca, klipaju starci, vjetru se rose zubi. Još nitko ne prođe a da se na nju, kamenom ne baci grubim. I svijet se kupi, rukave suče, "Tresite!"-naređuju vlasti. A ona stoji, žarom boji, niti ne misli pasti. Padoše sjekire, padoše riječi, uz krik se stropošta deblo. I gle, sve oči padoše k zemlji, a jabuka padne u Nebo Enes Kišević (zbog čega poezija?)

- 14:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.