|
Svantevid
26.09.2005., ponedjeljak
Relax
Predivna sunčana nedjelja,
kao stvorena za nedjeljni relax. Posjetili smo osunčane vinorodne obronke naših predaka. Tradicionalno u ovo vrijeme posjećujemo ih godinama. Grožđe koje će uskoro dozrjeti bilo je samo izgovor za posjet. Sunce, zrak i sva ona ljepota natopljena mirom, dragulji su po koje smo zapravo došli praznih košara.
Sve je jednako, isto, ništa se nije promjenilo - prošaptala je Karol.
Da, na svu sreću, jedino se mi mjenjamo - rekao sam i nastavio puniti svoje košare.
Karol je poput yogina ostala još dugo nepomična, zagledana u crtu obzorja, kao da želi dokučiti razlog zbog kojeg su udaljenost i stvarnost toliko besmislene u njenom opuštajućem trenutku.
|
Šal(jiv)ica
Stara, oštećena šalica za kavu, preživjela je mnoga obiteljska i povijesna tumbanja i završila negdje duboko u zaboravu neprimjetnosti. Ne budi u meni naročite uspomene (vjerojatno jer je čamila u staklenoj vitrini do nekog nesmotrenog premještanja?)
Ona je tu zbog svojeg kić-motiva nastalog u nekoj češkoj radionici.
Pomniji pogled razotkriva smjelost njenog vremena.
|
22.09.2005., četvrtak
Djedove karte
Zahvaljujući Helix koja je na svome blogu podjelila uspomene svojih igraćih karata odmah sam se sjetio starih djedovih "madžarica"
Nisam ih vidio gotovo još od djetinstva! Bile su na tajnovitome mjestu, predviđenom za očuvanje starih uspomena. Zabljesnule su preda mnom u svoj svojoj mističnoj šarenilosti, izvanjski možda trošne al nepotrošene snagom unutarnjeg kazivanja trenutno su mi vratile slike djetinstva.
Koliko je samo ruku promješalo njihov špil?
A one su sada kao i onda nekoć govorile samo o beskonačnoj igri života, poredanoj u nekom aktualnom pravilu, proricavši šutke hihotale se tajno i prpošno pod snopovima onih vještijih.
Meni su, onda, kao i sada otkrile tu tajnu, možda zato što nikada nisam znao kartati, ali uvijek sam znao, vidjeti karte...
Uostalom pogledajte i vi...
poleđina karata
|
12.09.2005., ponedjeljak
Odlučnost
Nedavno sam pronašao ovu sliku. Nakon prvotnog širokog osmjeha još sam dugo šutke ostao uz fotku zamišljen.
Stvarno izvrsna fotka. Stvarno zapanjujuća odlučnost malenog dječaka. Možda bi mnogi rekli, sulodost, suluda hrabrost, osječaj zaštićenosti staratelja iza leđa? Krivo. Ovaj je dječak zaboravio na to. U njemu je sva odlučnost ovoga svijeta. Na žalost, on je samo dječak.
Na žalost, on to više nije.
Nakon te fotografije život mi više nije isti.
Ne, nisam postao odvojen od strahova i slabosti ali kad god negdje zapnem, zastanem sjetim se tog zabilježenog trenutka.
Sjetim se dječaka i krenem dalje...
Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka!
|
01.09.2005., četvrtak
Posljednji pozdrav 3310
Mobitel mi je na samrti ovih dana. Ništa čudno zar ne? Dobra stara Nokia 3310 odslužola je svoje. Đizz! - rekli bi mnogi, pa zar to staro gvožđe zaslužuje čitav jedan post? E pa zaslužuje. Po tom pitanju ja sam sentimentalist. Ne nisam obožavatelj nokije niti želim pjevati hvalospjeve ovome modelu. Nisam čak ni ovisnik a kamo li ljubitelj mobitela, no ipak živim u realnom svijetu pa koristim mobitel jer mi očito treba.
To sam shvatio još prije 4 godine kada sam ga kupio. Shvato sam da sam socijalno neuklopiv ako nisam uvijek dostupan i na usluzi.
Nokia 3310 moj prvi mobitel. Preživio sa mnom tolike lomove i padove ali i vesele vijesti. Primio tone poruka odaslao još toliko, progutao na stotine kartica (koji divan kredit, možda za auto? barem polovni?), zvao nezaključan iz džepa, skršio 2 punjača, 2 baterije, jednu softwearsku reinstalaciju, nikad dočekao zamjensku masku, nikad bio u torbici, futroli na držaču, (zato je i pozivao iz džepa!) nikad se ispravno punio, uvijek redovno budio...
Bio je to lijep mobitel. Mnogo lep, lep u p...materinu!
I sada, ovih dana kad se njegovi zeleni ekrančić gasi (u ono vrijeme jedan od velikih ekrana sa debelim masnim čitkim slovima!)
-ja razmišljam tugaljivo i sjetno o nasljedniku.
Novi naperlitani modeli bahato se smiješe, ali oni nisu više to što meni treba, a treba mi "đubre malo" koje mogu nogom kad god mi se smrkne.
Dosta! Gadi mi se više i mislit o tome da ću morat birat kalkulirat, prilagođavat se nečem a da bih opet samo bio dostupan i na usluzi....
A vas lijepo molim, predložite mi neki mob. na temelju iskustva ili "čuvstva" (dok ja odvagnem odluku taman će još poživjeti moja stara kanta (koja još daje znakove života!)
Za kraj, ovdje podastirem nekoliko najboljih, najjačih SMS poruka koje sam primio još u početnoj fazi SMS-iranja a koje sam sačuvao na mobitelu do današnjih dana:
If sometimes you feel yourself
little, useless, ofended and depressed,
always remember that you were once
the fastes victorius sperm in your group!
ITS GOOD TO HAVE SEX ON DAYS THAT BEGIN WITH T:
THANKSGIVING, TUESDAY,THURSDAY, TODAY, TOMORROW,
THATURDAY, THUNDAY... - EVERY THUCKING DAY! :-)
HAVE A NICE TAY!
Don't argue with stupid people.
They just bring you down to their level
and then beat you with experience!
|
|
|
< |
rujan, 2005 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
|