Pregled posta

Posljednji pozdrav 3310

Mobitel mi je na samrti ovih dana. Ništa čudno zar ne? Dobra stara Nokia 3310 odslužola je svoje. Đizz! - rekli bi mnogi, pa zar to staro gvožđe zaslužuje čitav jedan post? E pa zaslužuje. Po tom pitanju ja sam sentimentalist. Ne nisam obožavatelj nokije niti želim pjevati hvalospjeve ovome modelu. Nisam čak ni ovisnik a kamo li ljubitelj mobitela, no ipak živim u realnom svijetu pa koristim mobitel jer mi očito treba.

To sam shvatio još prije 4 godine kada sam ga kupio. Shvato sam da sam socijalno neuklopiv ako nisam uvijek dostupan i na usluzi.
Nokia 3310 moj prvi mobitel. Preživio sa mnom tolike lomove i padove ali i vesele vijesti. Primio tone poruka odaslao još toliko, progutao na stotine kartica (koji divan kredit, možda za auto? barem polovni?), zvao nezaključan iz džepa, skršio 2 punjača, 2 baterije, jednu softwearsku reinstalaciju, nikad dočekao zamjensku masku, nikad bio u torbici, futroli na držaču, (zato je i pozivao iz džepa!) nikad se ispravno punio, uvijek redovno budio...

Bio je to lijep mobitel. Mnogo lep, lep u p...materinu!
I sada, ovih dana kad se njegovi zeleni ekrančić gasi (u ono vrijeme jedan od velikih ekrana sa debelim masnim čitkim slovima!)
-ja razmišljam tugaljivo i sjetno o nasljedniku.

Novi naperlitani modeli bahato se smiješe, ali oni nisu više to što meni treba, a treba mi "đubre malo" koje mogu nogom kad god mi se smrkne.

Dosta! Gadi mi se više i mislit o tome da ću morat birat kalkulirat, prilagođavat se nečem a da bih opet samo bio dostupan i na usluzi....

A vas lijepo molim, predložite mi neki mob. na temelju iskustva ili "čuvstva" (dok ja odvagnem odluku taman će još poživjeti moja stara kanta (koja još daje znakove života!)