Marketing
Mi se konja NE bojimo, jer smo maleni...
Ako ste na putovanju iz kontinentalnih krajeva prema moru umjesto brže ali monotone varijante ipak odabrali staru cestu (preko Plitvica), na prvom odmorištu zastanite u Krnjaku gdje ćete ubrzo uz glavnu cestu, na imanju Smrekarovih primjetiti razigranu dječju ciku i njihovu jagmu za sedlom bijeloga konjića. Starija djevojčica u toj veseloj družini, koja sa sedla silazi samo kako bi udovoljila mlađoj djeci i otšetala ih koji krug, rado će vam pozirati pred objektivom vašeg mobilnog aparata a potom će, kao nagradu samo za vas, ljupko izvesti pokaznu vježbu preskakivanja prepona.
Najmlađi Josip tada će se upravo sjetiti kako je ostao zapostavljen i iz protesta bučno zaplakati, dok će ga ponosni otac Stjepan ipak nagovoriti na završno fotogenično poziranje pred vaš odlazak.
Putovanje ćete nastaviti osvježeni i ozareni a na usnama će vam lebdjeti refren poznate pjesme iz naroda sa modificiranim refrenom... (iz naslova ovog posta)...
(Ovo bi lako mogla biti reklama ali nadam se nije, jer u pravilu, reklamu trebaju samo razne sumnjive vrijednosti.)
(klik na sliku za povećanje)
ja bih jahao cijeli dan!
Stjepan i Josip Smrekar
Post je objavljen 10.10.2005. u 21:36 sati.