Korak naprijed ...
28.12.2004., utorak
Pijesak ili kamen
Ovo je priča o dva prijatelja koji su šetali zajedno po pustinji.Odjednom su počeli raspravljati i jedan je udario drugog. Udareni se osjetio povrijeđen, ali bez riječi napisao je ovo na pijesku: "DANAS ME UDARIO MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ!" Produžili su tako sve dok nisu našli jednu oazu gdje su se odlučili okupati. Onaj što je dobio udarac zamalo se utopio, ali život mu je spasio onaj drugi. Kad je došao sebi taj što se umalo udavio, urezao je na jednom kamenu: "DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ŽIVOT!" Prijatelj, koji ga je udario, pitao ga je: "Kada sam te udario - ti si napisao na pijesku, a sad urezuješ u kamen. Zašto?" Ovaj mu je odgovorio: "Kad netko napravi loše, to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetrovi izbrisali, ali kad netko uradi dobro, to trebamo izgravirati na kamenu da ga ništa ne može izbrisati!" NAUČI SE ZAPISIVATI "RANE" NA PIJESKU, A "SREĆU" UREŽI U KAMEN. Kažu da je potrebna: - minuta da bi upoznao posebnu osobu - sat da bi ju naučio cijeniti - dan da bi ju zavolio - cijeli život da bi ju zaboravio NEKA OVI BLAGDANI BUDU POVOD DA SE SJETIMO I ONIH KOJE SMO MOŽDA DAVNO OTPISALI IZ SVOG ŽIVOTA I POKLONIMO IM LIJEPU RIJEČ, ŽELJU, OSMIJEH I POGLED. SVIMA VAMA, KOJI PRATITE OVO MOJE PISKARANJE, I VAMA KOJI SAMO PONEKAD ZALUTATE ŽELIM BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ, A U NOVOJ 2005. GODINI OBILJE MIRA, LJUBAVI, PRIJATELJA I ZDRAVLJA (naravno). PUSA SVIMA!   |
- 16:50 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.12.2004., nedjelja
Blizanci u maternici razgovaraju
o Vjeruješ li u život poslije rođenja? • Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja. o To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao? • Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima. o To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, poslije rođenja nema života! • Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada. o Ali nitko se nije vratio od tamo!. Život poslije rođenja završava. Osim toga, život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini. • Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas. o Mama!??! Ti vjeruješ u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila? • Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali. o Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji. • Da, moguće… ali ponekad, kad smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek počinje… |
- 10:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #
18.12.2004., subota
Istine o poljupcima - nastavak
11. Oko 40% ljudi je već imalo spolne odnose, a da se sa partnerom uopće nisu ljubili  12. Prosječno, čovjek se u životu ljubi oko dva tjedna (ovo je premalo!)  13. Njemački istraživači su skužili, da su ljudi, koji svako jutro prije odlaska na posao poljube svog partnera, rjeđe na bolovanju, a i njihova radna aktivnost je veća  14. Legenda ljubljenja je Don Juan. Svojevrstan spomenik su tom velikom osvajaću ženskih srca postavili stvaraoci istoimenog filma iz 1926. godine. Slavni lik se u tom filmu prosječno poljubi svakih 26 (!) sekundi, a u samom filmu je čak 191 poljubac (s različitim gospođicama)  15. Neki izvori kažu da se je ljubljenje raširilo u Francuskoj oko 6. stoljeća kad su mladići nakon plesa poljubili damu u znak velike naklonosti  16. Neki istraživači tvrde da i životinje poznaju neke oblike dodira slične ljudskom ljubljenju. Neke od njih su diranje njuškom, lizanje, sisanje i grickanje u igri.  17. U nekim kulturama ne poznaju našeg pojmovanja ljubljenja. Eskimi npr. tu romantičnu "potrebu" radije obavljaju nosom nego usnama  Drugi primjer: u večini muslimanskih područje je uvrjedljivo ako npr. poslovna žena Arapu ponudi ruku u pozdrav. Što bi tek bilo ako bi si žena zaželjela pozdravni poljubac?  I treći, zadnji primjer: Ruska vlada je u zadnjih mjesec dana svojim predstavnicima preporučila da se ne ljube i ne pozdravljaju tako vruče, a napose ne tako dugo  18. Judin poljubac je simbol izdaje, a izraz se oslanja na kršćansku povijest.  19. Po cijelom svijetu su jako popularna natjecanja različitih ljubljenja. Evo nekoliko podataka. U dužini ljubljenja ima neformalan rekord i dalje neki merički par koji se ljubio bez prestanka 130 sati i 2 minute. Idemo dalje. U aqua parku Riccione (talijanska jadranska obala) organiziraju svjetske igre u ljubljenju. 2003. godine su na jednom takvih natjecanja nabrojali više od 10.000 "masnih" poljubaca (i ovo mi je nekako gadljivo  ) |
- 15:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Istine o poljupcima
1. Poljupci smanjuju stres jer nas čine sretnima i zadovoljnima  2. Ljubljenje počne srce kucati brže, poveča se krvni tlak i razina adrenalina (igra može početi )3. U jednoj minuti ljubljenja izgubimo 26 kalorija (cure, na posao  )4. Ljubljenje oblikuje i učvršćuje mišiće obraza  5. Pretrage su zaključile: s poljupcem izmjenimo 9 mg vode, 0,18 g organskih tvari, 0,71 masti, 0,45 mg soli i oko 250 bakterija od kojih je velika količina neštetnih (nema razloga za brigu). 6. Ljubljenje diže razinu sline u ustima koja pomaže čistiti usta i tako smanjuje zubni karies (ljubite se i manje čete ići zubaru?  )7. Navodno dva puta više ljudi kod prvog pojlupca nagne glavu u desno  8. Prvi su poljubac na filmskom platnu posjetitelji "kinodvorane" promatrali i divili mu se 30 sekundi. To je bilo 1896. godine, a naziv filma je bio (naravno) Poljubac  9. Najduži poljubac u povijesti filma je iz 1941. godine. U filmu You're in the Army Now je trajao 185 sekundi  10. Vjerojatno najslavniji psiholog Sigmund Freud je ljubljenje povezao sa sisanjem majčinog mlijeka, a njemačka znanstvenica Ingelore Ebberfeld je postavila teoriju, da je francuski poljubac ništa drugo nego simboličan seks koji proizlazi iz pradavnog njušenja i lizanja pozadina (ovo mi je baš gadljivo  ).Nastavak slijedi ... |
- 08:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.12.2004., nedjelja
Morda bi bil pripravljen umreti zate,toda, prenašati te vsak dan, vsak dan poslušati, vsak dan odpuščati, čakati na tvoja prebujanja, na tvoja dojemanja, vsak dan čakati na tvoje odhode in prihode, biti negotov glede tvojega veselja in žalosti - da, vse to je včasih težje kot le umreti zate, težje, kot enkrat narediti nekaj velikega in končnega, kot enkrat sprejeti razočaranje, kot enkrat biti povsem poražen, kot se enkrat za vselej posloviti. Toda življenje ni "enkrat", v življenju ne umrješ le enkrat; kar naprej moraš umirati, umirati zase, za druge in včasih za "prazen nič", da iz tega niča potem kdaj - čisto skrito in na tiho - vzbrsti še kakšno življenje. (pj) Svaki komentar bio bi suvišan. Vjerujem da upravo ovo znači voljeti... |
- 22:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
11.12.2004., subota
Tako bi htjela ...
... tako bi htjela nešto pisati ...To što ne mogu možda je znak da sam ok. Obično pišem i pišem kad sam down ili kad me nešto muči. No, istina i to da sam puno više počela piskarat u dnevnik koji sam ponovno pokrenula - i to prilično redovito. Mislim, obično bi prazne stranice stajale po mjesec, dva, tri, a sada nije tako. Zadnje što je bilo sam pisajući razmišljala da li ići negdje za Novu godinu ili ne. Naškrabala sam svakakvih za i protiv i zadivila samu sebe objektivnim razmišljanjem ... Iako - zaključila 100% baš i nisam, ali sve su opcije otvorene  Skužila sam da me ovo božićno-novogodišnje raspoloženje deprimira. Užas! Jedno najljepših razdoblja godine mene deprimira. Čitala sam nešto o nekakvoj blagdanskoj depresiji. To kao ozbiljno nešto - postoji? Hm! Postoji ili ne - mene više zanima čemu to. Zašto ljude baca u depru neko veselo razdoblje? Ja sam npr. tužna kad vidim kako je sve ukrašeno, svi nešto kupuju, poklanjaju i primaju darove, obnavljaju odjeću itd. a ja obično u ovo doba nemam love (a i student sam pa to nije niš ni novo ni čudno ). Eto, to npr. mene čini tužnom. Ali nema mi ništa ljepše od obiteljske večere na badnjak, zajedničkog odlaska na ponoćku i kolača nakon ponoćke, ranog dizanja na Božić, čestitanja, obiteljskog dorućka i posjeta te obilazaka obitelji da, to volim. U biti, kad pomislim na razdoblje kad budem udana i imala svoju djecu, ne znam kako ću naći kompromis s mužem kod koje obitelji ići. Hm. Da li je uopće bitno da se ide svake godine kod nekoga? Paaa - s obzirom da nisam neka kuharica (čitaj: ne znam kuhati ) skoro bi bilo pametno da ove godine malo pratim mamu i tatu dok kuhaju. Mi naime imamo poseban običaj badnje večere i ta se klopa kuha i jede samo na tu večer (i naravno sljedeći dan ukoliko ostane, a mi se potrudimo da ostane jer je fino, fino, fino ). I ta je hrana puna simbolike, što je još bolje. I volim to što je konačno došao red na mene da ukrašavam bor i radim jaslice ispod njega. Sad je sestra već "malo" prestara i iako ovi moji "vršnjaci" kažu da im se to ne da i da im je glupo (kako to može biti glupo?!  ), mene to strašno veseli raditi  . Eto, toliko za sada. Idem po malo u horizontalu kak bi se reklo ... |
- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.12.2004., četvrtak
Svi moji epiteti
|
U posljednje vrijeme su mi svašta rekli. U posljednje vrijeme sam svašta napravila. Kako preuzeti odgovornost za svoje odluke? Kako nakon rasipanja riječi "oprosti" i "žao mi je" (ali ne uzaludnog rasipanja) kad sugovornik tu riječ više ne doživljava, pokazati da mi je zaista žao? Kako nakon lavine sranja krenuti dalje? Kako bi rekao Hesse u Siddharti - postati dijete čovjek i zaživjeti na novo... Kako se osigurati da će te nešto čekati kad se vratiš? Kako se ponovno naći? Meni je naime svega ovoga dosta. U kojem trenutku je opravdano misliti na sebe i isključivo na sebe pa kud puklo da puklo? U kojem trenutku imamo obavezu do drugih ljudi? U kojem trenutku imamo moralnu obavezu i do sebe i do drugih? Šta onda kad shvatiš kako si čineči sve zbog drugih (pa iako i to ispalo pogrešno) ipak zapostavio samoga sebe i kada počneš činiti nešto isključivo za sebe ne možeš iz svoje kože i ipak paziš da ne bi netko drugi nešto ... ili pogrešno shvatio ili zamjerio ili da bi bilo nepravedno ili što god. Meni je zaista svega ovoga dosta. |
- 12:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.12.2004., srijeda
|
Some day out of the blue In a crowded street or a deserted square I'll turn and I'll see you As if our love were new Some day we can start again, some day soon Here comes the night Here come the memories Lost in your arms Down in the foreign fields Not so long ago Seems like eternity Those sweet afternoons Still capture me I still believe I still put faith in us We had it all and watched it slip away Where are we now Not where we want to be Those hot afternoons Still follow me Some day out of the blue Maybe years from now Or tomorrow night I'll turn and I'll see you As if we always knew Some day we would live again, some day soon I still believe I still put faith in us |
- 22:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.12.2004., četvrtak
As I Mature
|
I've learned that you can't make someone love you. All you can do is stalk them and hope they panic and give in. I've learned that no matter how much I care, some people are just assholes. I've learned that it takes years to build up trust, and it only takes suspicion, not proof, to destroy it. I've learned that you can get by on charm for about 15 minutes. After that, yaou'd better have a big willy or huge boobs. I've learned that you shouldn't compare yourself to others - they are more screwed up than you think. I've learned that you can keep vomiting long after you think you're finished. I've learned that we are responsible for what we do, unless we are celebrities. I've learned that regardless of how hot and steamy a relationship is at first, the passion fades, and there had better be a lot of money to take its place. I've learned that 99% of the time when something isn't working in your house, one of your kids did it. I've learned that the people you care most about in life are taken from you too soon and all the less important ones just never go away. |
- 18:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Htio bih vam reći najdublje riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se vašeg smijeha... Htio bih vam reći najiskrenije riječi, ali se ne usuđujem. Bojim se da mi nećete vjerovati... R. Tagore Nekad sam mislila da sve mogu sama. Da u dugim noćima, u tišini sobe, uz mene nema nikoga. Mišljah da moje planove ometaju ljudi, da sam sve to mogla učiniti bolje i drugačije. I to sve sama. Potpuno. Bila sam nestrpljiva i nepopravljivo tvrdoglava kada su u pitanju bile moje čežnje i zahtjevi. A sve to vrijeme uz mene je, poput nježne ali čvrste ovojnice stajao Gospodar. Nisam ni slutila kolika se snaga krije u Onome kojega možeš upoznati samo srcem. U onome kojega samo u ljubavi možeš vidjeti. Sve moje sposobnosti bijahu ništavne bez Njega, ali moje srce to nije znalo. Šutjeti nisam umjela, ljubiti još manje. Ali Ljubav nije mogla bez mene. Onaj koji je sama Dobrota i vjernost želio se nastaniti baš u meni. Tada spoznadoh da ništa nisam i ne mogu sama učiniti, da su bol i radost dar Onoga koji me ljubi. Željana Kovačević |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||