srijeda, 26.09.2007.
Osvrt na prvu godinu blogovanja
Počeci su bili ...nevini...i zbunjujući. Tadašnja percepcija ovog medija drastično se razlikovala od današnjeg viđenja blogosfere. Za nas je to bio neozbiljan početak a sad smo prema Vama,dragi čitatelji gotovo ozbiljne. Tko bi tada rekao da ćemo tako vješto uspjet pretočit osjećanja na Vaš nekoliko inčni monitor. Mi znamo da spretnost izričaja, svojstvena samo nama, nije prošla nezamiječeno. Mi smo uvijek znale diferencirati važno od nevažnoga te se svi možete poistovjetiti s kontemplacijama nas dviju.
Čitajući prošlogodišnje postove uočile smo pregršt zapanjujućih detalja- osim što smo dale ime patetici ( i to naša imena) ,mi smo atomizirale muško-ženske odnose, prodrijele u i dalje neshvatljivu mušku psihu,kristalizirale pojam prijateljstva te zaključile da smo ipak sazrijele.
Ljudi moji, nije problem u nama... ili baš jest?
Možda odgovor slijedi u jednom od idućih postova. Čitajte nas i dalje, buahahahaha !!
Vaša internet baljezganja k&K
- 17:53 -
petak, 21.09.2007.
FREE ILITI FREI
Konačno malo vremena za blogovanje i blogovsko prigovaranje. Nažalost, nemam sočnih materijala za prenijet na tipkovnicu.
Nemam ni problema ni situacija. Zatišje pred buru, bit će.
Kakvih ja jada imam (osim ljubavnih ,koji su potpuno zanemarivi) ? Nikakvih. Sve je okej.
Kako se osjećam? Isprazno. Je'l to problem? Nije. Je'l to jadno? Nije.
To je u redu. Malo šupljine godi. I praznina nečemu služi. Sve ima svoju svrhu. 
Ja bar znam živjet sama sa sobom. Neki to ne znaju i ne mogu. Ne ovisim ni o kome (osim o starcima, financijski -ali ljudi moji- to se zove ulaganje u ljudski kapital
). Ja se neću ubit jer me dečko ostavio jer mi se to već sto puta dogodilo. Ja neću odjebat društvo i frendice jer su me povrijedile- to sam već učinila. Što mi je ostalo? Faks. To je fiksna varijabla u kratkom roku (još samo par godina 
), s tim se nosim kao i s viškom kila.
Zove li se ovo sloboda ili praznina?
- 13:16 -
utorak, 18.09.2007.
post u ponoć
počinjem se bojati da neću stić naučit sve što trebam. a frka je velika jer ovo su zadnji pokušaji da položim sve što se položit da, tj. mora! i dok me grižnja savijest zbog faksa proždire, meni postaje jako dosadno. dosadno je meni već poduže ali sad je ta dokolica došla na vidjelo, nekako se cjelokupna situacija iskristalizirala i ono što je ostalo je čista dosada- moja glupa i više nego nepotrebna razmišljanja o GLUPOSTIMA koje more mladi intelektualni um a eventualnog čitatelja tjeraju na suicid. to je valjda ono, kad nemaš problema, stvoriš si ih sam nekoliko. ponosna sam sama na sebe što sam napokon, definitivno, 4real prekinula sve, očigledno samo u mojoj glavi postojeće veze s osobom. osoba nije prava riječ, bolje možda spodoba! ajme koje drame.. a oko ničega! ni oko čega! bar sam se par puta dobro nasmijala. da mi je netko to sve ispričao, ja to ne bih vjerovala. no dobro. i sada mi tri osjećaja mute razum- s jedne strane spomenuto zadovoljstvo same sobom, ali isto toliko, ako ne i više, sram i bijes na samu sebe, na svoj glupi ženski mozak koji samo prosti muški pozdrav sebi prevede u JAO ŠTO SI PREKRASNA, RODI MI DIJETE! i ne zaboravimo enormni bijes na činjenicu da bih na majici trebala nositi natpis flammable jer sam očito lako zapaljiva i što više kontempliram o svemu ovom nije mi jasno koji je meni kurac bio da radim takvu budalu od sebe??? opet????? i treće-to je to, dosada, praznina. nemam sad o kome razmišljati, maštati, živcirati se, za koga smišljati poruku i očekivati istu... mislim, nije da sam ja sad ravnodušna spram pedera, ali sve je to sad u fafu, kad skužiš da ta osoba jednostavno ne želi od tebe ono što ti želiš od nje. i najteže je pomiriti se s tim. bez onih 'pa jao, on još ne zna da me želi' i 'ah pa možda se predomisli' bla bla bla. džebiga, sometimes you just have to let go.
baš su mi loše ove neke interfaze kad se niš ne događa, niti očekuješ da će se nekaj dogodit...
- 00:00 -
petak, 14.09.2007.
nego, da skupim sve svoje kontemplacije od zadnjih nekoliko dana u par suvislih(?) rečenica. krivi izbor potencijalnih partnera, što čini okosnicu svih mojih kvazi-psiho kvazi-problema, baca me već lagano u očaj. jebote! kak god okreneš, ja u vezi jednostavno ne mogu bit zadovoljna: smeta mi kad partner nije pažljiv, ali izluđuje me kad je previše pažljiv. bed mi je. baš mi je glupo zbog glupih i neugodnih situacija koje su se izdogađale u zadnje vrijeme. ali zašto bih se ja brinula o tuđim osjećajima? kao da nekog briga za moje. daj pusti me da živim, prestani me jebat zbog faksa i općenito go away! ne želim ništa s tobom, ne diraj me, ne gledaj me i ne obraćaj mi se i zaboravi da postojim! i da, lažem, stalno serem, kak da i budem iskrena prema tebi!?! muv on!
i čini se da ću ipak morat odustati od svoje upornosti. u vezi s onim pederom. ili ne?
- 19:01 -
četvrtak, 13.09.2007.
Ich brauch'n Pep!
Oči me bole od umora. Nezaposleni sam student (što znači da ne radim apsolutno ništa) a ipak nemam vremena ! Jednostavno ne stignem na kavu s frendom! Jedva sam odradila cugu s curama.Od čega sam umorna? Danas sam, ajde der, nešto i radila (jer mi je već neugodno pred starcima sponzorima) ali ostalih 6 dana u tjednu ležim na skriptama. Nedostaje mi životnog elana I guess. Kad se sjetim one zbrke u lipnju,krajem drugog semestra kad sam letila od obaveze do obaveze i svejedno išla van i njegovala društveni život (kojeg nikad ne zapostavim) a ipak sam sve to stizala...a sad? Navečer liježem u krevet i nadam se da ću se uspijet dić iz kreveta do deset ujutro.
Bare bi mogao umjesto gdje je nestao čovjek pjevat gdje je nestalo vrijeme. Zašto ljudi baš moraju spavat? To je gubitak vremena. Mogli bismo noću, umjesto čorkice npr.,osam sati visiti na netu tako da po danu ne bismo imali tu fascinantnu potrebu blejanja u nekoliko inčni ekran zbog radi koječega iliti dokolice vražje!!
Ovisnost o ovom tehnološkom čudu me zabrinjava.
- 23:14 -
četvrtak, 06.09.2007.
Papuča ili dvije?
Slušajući ovo romantično sipanje kiše i gužvajući skripte pod sobom shvatila sam da mi trebaju zimske termo čarape a tek je početak rujna. Konačno ležim na krevetu i grijem papke pod dekom. Cijeli ubogi dan sam hodala u starkama po gradu i preskakivala lokve ove prirodne blagodati, kiše.
Jutros sam igrom slučaja bila na jednom ružnom mjestu. Krvavo jutro. Ne samo da je zgrada ružna, prizor koji sam unutra vidjela još je ružniji, primjeren baš za nas, nezahvalne ljude . Stara, siva građevina, blijedi ljudi, jecaji koji odzvanjaju spooky hodnicima, gomila smrknutih faca, nadrkani kadrovi. Hrvatsko zdravstvo.
Na momente mi se činilo kao da sam u nekom socijalističkom filmu. Dobro, je'l meni može netko objasnit zašto se NITKO ne brine za HRVATSKO ZDRAVSTVO ?! Glavno da mi imamo fancy, giant, super-duper Avenue Mall !! Jupi... I sve brige su riješene, ako imaš para, naravno.
Hladno mi je za noge, jako. Stopala su mi poplavila. Čemerna su.Sve već ono, postaje bolno, tako i moji papci valjda...Osjećaju da nema ljubavi, zato i kažu da su žene s hladnim nogama željne seksa. I papcima treba prava,dobra čarapa ili još bolje- udobna papuča za po doma!! I meni treba svašta,pa još nisam poplavila. Obula sam još jedne čarape. Nema efekta.
Moram pričekat malo.
Opet, čekaj k, čekaj...
- 20:06 -
subota, 01.09.2007.
Kupi mi ljubav
.
- 15:34 -