Slušajući ovo romantično sipanje kiše i gužvajući skripte pod sobom shvatila sam da mi trebaju zimske termo čarape a tek je početak rujna. Konačno ležim na krevetu i grijem papke pod dekom. Cijeli ubogi dan sam hodala u starkama po gradu i preskakivala lokve ove prirodne blagodati, kiše.
Jutros sam igrom slučaja bila na jednom ružnom mjestu. Krvavo jutro. Ne samo da je zgrada ružna, prizor koji sam unutra vidjela još je ružniji, primjeren baš za nas, nezahvalne ljude . Stara, siva građevina, blijedi ljudi, jecaji koji odzvanjaju spooky hodnicima, gomila smrknutih faca, nadrkani kadrovi. Hrvatsko zdravstvo.
Na momente mi se činilo kao da sam u nekom socijalističkom filmu. Dobro, je'l meni može netko objasnit zašto se NITKO ne brine za HRVATSKO ZDRAVSTVO ?! Glavno da mi imamo fancy, giant, super-duper Avenue Mall !! Jupi... I sve brige su riješene, ako imaš para, naravno.
Hladno mi je za noge, jako. Stopala su mi poplavila. Čemerna su.Sve već ono, postaje bolno, tako i moji papci valjda...Osjećaju da nema ljubavi, zato i kažu da su žene s hladnim nogama željne seksa. I papcima treba prava,dobra čarapa ili još bolje- udobna papuča za po doma!! I meni treba svašta,pa još nisam poplavila. Obula sam još jedne čarape. Nema efekta.
Moram pričekat malo.
Opet, čekaj k, čekaj...
Post je objavljen 06.09.2007. u 20:06 sati.