petak, 30.06.2006.

daklem... efo jos jedna pricica. slobodno recite sta vam se svidja, ne svidja, sta bi mogla promijenit... i kako bi joj moglo bit ime :)

rupa u staroj Zemlji... moja grobnica. moj novi dom. lijepo je u mom domu. malo tijesno, ali naviknut cu se. mozda ako stavim koju sliku na zid... ako stavim zid. morat cu malo to malo srediti. jer to ce biti moj dom u vjecnosti. odmah pokraj tvoga. ponovno cemo moci razgovarati... cut cu tvoj glas... udaljen samo par metara od mene... zamisljat cu te kako setas od jednog zemljanog zida do drugog. u mojim mislima ces uvijek biti onakav kakav si bio kad smo se upoznali. nasmjesen... sretan. zaboravit cu kakav si znao biti kad bi se naljutio. zaboravit cu kakav si bio kad si napustio onaj svijet. zaboravit cu tvoju krv po mojim rukama. zaboravit cu ostri mesarski noz. zaboravit cu odsjaj celicne ostrice dok sijece zrakom da bi se smjestila u tvoje srce. zaboravit cu... hoces li zaboraviti i ti?

četvrtak, 29.06.2006.

daklem... jos jedna prica... preci ce mi to u naviku... pricice pisat i objavljivat... a recite vi meni... jel valjaju? jel vam se svidjaju? kritike dobrodosle.

I won't let this build up inside of me...

ove misli sto mi sada prolaze kroz glavu... mnoge od njih nisu lijepe... a ni pozitivne...
opet ti... rekla sam ti bezbroj puta da ne mozes samo tako upadati u moje misli... one su samo moje... ti nemas sto raditi u njima... odlazi... molim te... otidji kao sto si to uvijek radio kad sam te trebala. ali ovaj put se nemoj vratiti kad sve bude gotovo... ovaj put se ne vracaj. nikad vise.
oblaci lijeno plove po proljetnom nebu... groblje je pusto... napusteno. nigdje nema cvijeca. samo na tvom grobu stoji jedna crvena ruza. jedna ruza i jedna suza. zasto si me bas sada morao poslusati? zasto si bas sada odlucio da se vise nikada neces vratiti? zasto si me opet ostavio?
tmurni oblaci spustili su se nad staro groblje. pogrebna povorka se polagano vuce. slusam zvuk kapljica kako udaraju na moj lijes. pokusavam ih brojati... kvragu, ne mogu se skoncentrirati. netko pocinje plakati. sigurno mama. da, to je njen glas... nedostajat ce mi. svi ce mi nedostajati. ali sad idem k tebi, ljubavi. da me opet ostavis kad mi je najteze... bas kao sto si to sad napravio.

ponedjeljak, 26.06.2006.

weeeeeeeeeeee! fala svima na cestitkama :P efo vam jedna (pre)kratka pricica...

ponovno stojeci na obali svog emocionalnog ponora, moje misli se bore s razumom poput valova s kamenim hridima. umorno sunce baca poslijednje zrake na ovaj truli svijet. i dok se sanjiva luna budi iz sna, ja gledam u svoj ponor. da li je to moj spas? ili moja propast? danas, kad zivimo u svijetu u kojem je bitno samo sutiti i pokoravati se tudjoj volji, u svijetu u kojem imamo bezbroj bogova, a nijedan ne ispunjava obecanja koja je dao na izborima tisuce godina ranije? jecajuci padam na pod. ne mogu vise podnijeti teret koji moram nositi na ledjima. nisam spremna za svijet odraslih... kako bi i bila, kad za postati odrasli covjek moras prvo biti dijete? zaglavljena izmedju dva svijeta, ne mogu naprijed ni natrag... jedino u ponor.

nedjelja, 25.06.2006.

sretan vodjendan miiiiii, sretan vodjendan miiiiiiii, sretan vodjendan meniiiiiiiii, sretaan voooodjendaaaaaaaaaan miiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!

hehe... evo... bit cu prva koja ce si cestitat rodjendan... hehe...(da, danas je dan kad sam ja zalutala na ovaj svijet i time vas sve usrecila:)). ok, druga sam... dafi me preduhitrila... evo i gunserica... no dobro...
danas sam vidila lika za kojim sam patila dosta dugo... osisa se (weeeeeeeeeeeee) na irokezu (bolje ista nego nista). i slusa sex pistolse (to mi nije reka, gad mali). bice je bija u gradu kod momka :p.
enivejz... isla sam gledat omena..... dobar film... iako sam ja zadnjih po ure varila ko luda... pogotovo kad je barba tata puka dadilju nogom u glavu. pa kad ju je zgazija. pa... kad sam ja totalno pukla i smijala se bez razloga... pa kad samprosula kokice po podu... i po sebi... no dobro... odoh ja... kizzam vas sve...

četvrtak, 22.06.2006.

no da...

dobro jutro, radni narode crne gore... kako ste mi? (ne zanima me, to pitam samo iz pristojnosti, al ako vi zelite zivit u zabludi da me zanima... )... no da... pukla sam... znate... meni se spava... al etto... sinoc nisam mogla zaspat... pa san se u jednu ipo uru izvukla iz kreveta, sobe, stana i odvukla se na plazu. lipo san sidila... po ure tocala noge... unistila jos malo flore i faune... i tako... bas je bilo lipo... cak san i vidila par zvijezda... vec dugo nisam gledala zvijezde... od... a, otkad san se odselila (daklem, od 10-og miseca)... prije san zivila 2 km u brdu, put su nam asfaltirali tek proslo lito (prije godinu dana), u susjedstvu (krug od 100-200 m) je bilo 10 kuca... (i vikendice uracunate) bas je bilo lipo... mir i tisina navecer... i ujutro... moje bestijice... a sad... zivim u zgradi... cesta odma isprid... kokose sta zive iznad mene stalno skacu, nabadaju u onim stiklama... uzas. al etto... sta se moze... nista... bas nista... patit. i tako... odoh ja... ovdje je dosadno... svi su pobjegli na neko zabavnije mjesto... no da. bok.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

ponedjeljak, 19.06.2006.

novi poust? mozda? hmmm, da... jos razmisljam o tome... ako doli bude kakav tekst... ima novi poust... no dobro...

daklem... dame i gospodo... evo, kao sto vidite, pisem novi poust.... vruce mi je, odsadno mi je, i ne da mi se nigdi ic. isla bi na nocno da imam neku NORMALNU plazu... a ne ovu morsku prasumu... bila sam danas na kupanju... isla sam na morsku prasumu... uzas... sve puno trave... izbacija mi nekakav osip po papcima... uzas... enivejz... sljedeca tema.
bila mi prija danas... donila digitalni... slikala me... ja cilo vrime varila... na vecini slika sam crvena ko paprika... (u faci, ofkors)... uzas... ali slikala sam i ja nju... i rekla sam joj da cu objavit tu sliku... al necu. bit cu dobra. ok... sljedeca tema...
vruuuuce mi jeeeeee!!! a onaj antonio nikako da mi donese nestea... gad mali... reci cu ga mami... idem ga sad ulovit... da mi da... (nestea, ofkors)... ANTOOONIOOOOO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

petak, 16.06.2006.

ZABRANJENO PUSENJE :)

hmmm.... evo, ovaj post pisem u notepadu.... zasto? zato sto opet ne mogu otvorit blog.hr
al dobro. to sad nije vazno. vazno je to da.... samo tren, da se sitin.... aha, da! vazno je da ja necu prestat pusit (duvan ofkors). bar ne jos. ionako smo svaki dan, svaku minutu sve blize smrti. mene moze sutra pokupiti auto. mislim, znam da je pusenje odvratna navika i necu pisati o utjecajima pusenja na zdravlje, zato sto to svi vec znaju. ali kad se sitim one reklame pluca crnih od katrana, dodje mi da zapalim 50 cigareta. a ako prestanem pusiti, to nece biti zato sta se bojim raka pluca, jer ako me on ne ubije, ubit ce me stres, ozonska rupica, nepusac sa strojnicom, pokupit ce me vlak, ili ce mi na glavu pasti wc-daska iz aviona. ionako svi umiremo. trujes se dok zivis. vise stete ti napravi jedan prometni zastoj kad stvarno zuris na posao/predavanje/nastavu, kraj skolske godine ili svadja s nekim nego 5 cigara. ionako smo unisteni. kad na zemlji bude situacija kakva vlada u, sta ja znam, zvjezdanim stazama (kristalno cist zrak, mir, tisina, fticice pjevaju i shit like that), ja cu prestat pusit. ili kad mi dosadi.

zavrsna recenica: prestat pusit je lako. ja sam to dokazala nekoliko puta.

edit: ovo je samo za Njega... znat ce on za koga...

srijeda, 14.06.2006.

eeeeevo, opet naslov. moram ga napisat. nesta. nekako. kraj godine. jeeee!!! :)) i spoj veceras :)

napokon je gotovo . ne padam nista. valjda. moram jos danas u 3 ipo na kemiju. kaze da mi ne moze zakljucit ako nemam ocjenu iz usmenog . pa sad trebam ucit otopine i elektrokemiju. samo 2 cjeline . ma briga me. izvuc cu nekako duju i gotovo. . a veceras idem van proslavit kraj godine . idem vjerojatno s dragim . iako cu morat doma ic zadnjim busom (u 11 ipo) zato sto su mi starci pukli . al etto... rekla je stara da ce ona doc po mene . taman postane zanimljivo () a ona zove 'ajde, ja krecem, budi tu i tu za 10 minuti' taman posla. idem ja lipo s njim busom doma ... pa ce bit.... sta bude. (). ali... necu se napit. puno . hehe. joj... moram se sad pocet spremat (da, sad, jer u 3 ure idem na kemiju, a to ce mi trajat do nekih 4 ipo, odnosno do odmora. taman da se stignem dogovorit jos s njim ), otusirat se, rascesljat cupu, i... tako dalje. hehe, odoh ja... moram i u ducan ic... uf uf...

utorak, 13.06.2006.

eeevo ga! opet naslov. hehe... sad sam pripremila jednu pjesmicu koju sam napisala zajedno s mojim best frendom.

we've seen her riseing from the earth
black and beautiful, as it were
covered with eternal loneliness
taking us to the lake of tears.
there is no beginning or end
there are only lost souls
their screaming voices are killing my heart
tortured by the ripper who doesn`t care
about life... pain is the only thing that's real
and only thing that will lead our souls into salvation

nymphetamine girl & whisper

petak, 09.06.2006.

moja dear friend the great droca. bum ju ubil! zanima vas zasto?? pa... citajte poust... joj... vidi... napokon sam i naslov stavila... ne sican se kad san zadnjiput stavila naslov. i sad ga ne mogu prestat pisat... ajme uzas!

hellouuu... kako ste mi? (ovo pitam samo zato sta ne znan kako zapocet poust)... no dobro... ja san van dobre volje papala sam kolac od cokolade, pujen cokoladom s cokoladnim preljevom . hehe... no dobro. al to nije razlog zasto sam ovako dobre volje (dobro, je dijelom, ali nije skroz)... ja sam dobre volje jer bi moglo bit nesta izmedju mene i mog dragog yes, yes... hi told mi himzeljf pa sam sad cila i bas mislim da mi ovako srceka letaju oko bundeve. hehe... no dobro... necu vam sad cilu pricu pisat... iskreno, ne zelim. vi kojima moram ispricat, zovite me na telefon, mobitel, ili mi posaljite mail ili nesta... enivejz... javite se. pa vam sve kazem. a ti, majo, ako te zanima pitaj seku. sve sam joj rekla. osim jedne stvari koju sam saznala malo kasnije, a ona se nije javljala, tuka jedna.
a sad... ozbiljni dio pousta... daklem... pricam ja sa my dear i dodje ova moja frnd i pocne ona pricat s njim (i stane tocno izmedju mene i njega). i ja mislim 'aj dobro, sad ce pricat s njim po minute i onda ide ca' kad ona 'e, mi ti sad idemo na tje, oces s nama?' a on, dobar kakav je, reka 'aj dobro' pa smo s njima isli. a mogli smo lipo sami ic... i... pa, necu sad u detalje. enivejz, ona se njemu cilo vrime nabacivala a ja sam samo setala iza njih i razmisljala kako ju ubit . a nisan joj nista rekla,jer jbg... nisam takva. mislim, mozda mi se ucinilo (zavaravam samu sebe, svi su me pitali jesam li vidila kako mu se ona nabacuje, i onda smo ju lipo izogovarali hehe, droca jedna). al nema veze, ja i on smo kasnije lipo isli skupa doma i tako... nije sad vazno... a sutra cu ka ic objasnjavat inglis toj droci. sve cu je krivo naucit pa ce vidit ona... ce mene zajebavat. no dobro... odoh ja.

edit: bila sam danas u opcini. podnila sam zahtjev da dobijem status cokolina. ja zelim bit cokolino. zdravo i fino. (bhaal:))

srijeda, 07.06.2006.

e, ljudi... jucer mi je pingvin reka da san sotonjara... ispituje ona mene i najednom stane, zagleda mi se u lancic (lipa mala kosturska glavica) i kaze ona meni: nemoj to nosit, izgledas ko sotonista, to nije dobro, ti si katolkinja, odgojena u krscanskoj obitelji... a ja ono aj dobro... inace... lubanja je zastitni znak sv. jurja... je. on je nosio nekakav prsten s lubanjom... je. istina. valjda.

ponedjeljak, 05.06.2006.

sad opet stoji pred ponorom, najvecim ikada. svakom novom suzom on sve vise prijeti da ce ju progutati. sjecajuci se svog zivota, on se sve vise nadimlje na nju. prije je tu dolazila kad je bila uzrujana, mogla je u miru razmisljati o svemu sto ju muci, naci rjesenje za sve. a sad se to utociste pretvorilo u muciliste.

i danas je otisla u svoj nekadasnji raj. bilo joj je dosta svega. napokon je pala kap koja je prelila casu. zasto se on morao ponijeti tako odvratno prema njoj? morao se tako okrutno nasaliti? vise nije imala snage za borbu. i dok se polako predavala proslosti, zaboravu, zazvonio je mobitel. poruka. 'whispering voices summoning screams...' citajuci sto joj je jedan od najboljih prijatelja napisao, vratila joj se snaga. 'nije on vrijedan mog zivota'


judva ulomka iz moje pricice... pocetak i kraj... sredinu jos nisam spremna objavit.

nedjelja, 04.06.2006.

evo vam jedan lipi spot... voli ovu pismu ... ima nekako umirujuci ritam ... a spot je prejak

petak, 02.06.2006.

kroz nas se ide u grad sviju muka,
kroz nas se ide, gdje se vjecno place,
kroz nas se ide do propala puka.

pravda nam tvorca visnjega potace;
bozanska svemoc, mudrost, sve sto znade,
i prva ljubav graditi nas zace.

sto god stvorenja prije nas imade,
vjecno je, pa smo i mi vjecna vijeka;
tko ude, nek se kani svake nade.

dante