petak, 30.06.2006.

daklem... efo jos jedna pricica. slobodno recite sta vam se svidja, ne svidja, sta bi mogla promijenit... i kako bi joj moglo bit ime :)

rupa u staroj Zemlji... moja grobnica. moj novi dom. lijepo je u mom domu. malo tijesno, ali naviknut cu se. mozda ako stavim koju sliku na zid... ako stavim zid. morat cu malo to malo srediti. jer to ce biti moj dom u vjecnosti. odmah pokraj tvoga. ponovno cemo moci razgovarati... cut cu tvoj glas... udaljen samo par metara od mene... zamisljat cu te kako setas od jednog zemljanog zida do drugog. u mojim mislima ces uvijek biti onakav kakav si bio kad smo se upoznali. nasmjesen... sretan. zaboravit cu kakav si znao biti kad bi se naljutio. zaboravit cu kakav si bio kad si napustio onaj svijet. zaboravit cu tvoju krv po mojim rukama. zaboravit cu ostri mesarski noz. zaboravit cu odsjaj celicne ostrice dok sijece zrakom da bi se smjestila u tvoje srce. zaboravit cu... hoces li zaboraviti i ti?

30.06.2006. u 19:03 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 29.06.2006.

daklem... jos jedna prica... preci ce mi to u naviku... pricice pisat i objavljivat... a recite vi meni... jel valjaju? jel vam se svidjaju? kritike dobrodosle.

I won't let this build up inside of me...

ove misli sto mi sada prolaze kroz glavu... mnoge od njih nisu lijepe... a ni pozitivne...
opet ti... rekla sam ti bezbroj puta da ne mozes samo tako upadati u moje misli... one su samo moje... ti nemas sto raditi u njima... odlazi... molim te... otidji kao sto si to uvijek radio kad sam te trebala. ali ovaj put se nemoj vratiti kad sve bude gotovo... ovaj put se ne vracaj. nikad vise.
oblaci lijeno plove po proljetnom nebu... groblje je pusto... napusteno. nigdje nema cvijeca. samo na tvom grobu stoji jedna crvena ruza. jedna ruza i jedna suza. zasto si me bas sada morao poslusati? zasto si bas sada odlucio da se vise nikada neces vratiti? zasto si me opet ostavio?
tmurni oblaci spustili su se nad staro groblje. pogrebna povorka se polagano vuce. slusam zvuk kapljica kako udaraju na moj lijes. pokusavam ih brojati... kvragu, ne mogu se skoncentrirati. netko pocinje plakati. sigurno mama. da, to je njen glas... nedostajat ce mi. svi ce mi nedostajati. ali sad idem k tebi, ljubavi. da me opet ostavis kad mi je najteze... bas kao sto si to sad napravio.

29.06.2006. u 00:01 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.06.2006.

weeeeeeeeeeee! fala svima na cestitkama :P efo vam jedna (pre)kratka pricica...

ponovno stojeci na obali svog emocionalnog ponora, moje misli se bore s razumom poput valova s kamenim hridima. umorno sunce baca poslijednje zrake na ovaj truli svijet. i dok se sanjiva luna budi iz sna, ja gledam u svoj ponor. da li je to moj spas? ili moja propast? danas, kad zivimo u svijetu u kojem je bitno samo sutiti i pokoravati se tudjoj volji, u svijetu u kojem imamo bezbroj bogova, a nijedan ne ispunjava obecanja koja je dao na izborima tisuce godina ranije? jecajuci padam na pod. ne mogu vise podnijeti teret koji moram nositi na ledjima. nisam spremna za svijet odraslih... kako bi i bila, kad za postati odrasli covjek moras prvo biti dijete? zaglavljena izmedju dva svijeta, ne mogu naprijed ni natrag... jedino u ponor.

26.06.2006. u 12:16 • 11 KomentaraPrint#

nedjelja, 25.06.2006.

sretan vodjendan miiiiii, sretan vodjendan miiiiiiii, sretan vodjendan meniiiiiiiii, sretaan voooodjendaaaaaaaaaan miiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!

hehe... evo... bit cu prva koja ce si cestitat rodjendan... hehe...(da, danas je dan kad sam ja zalutala na ovaj svijet i time vas sve usrecila:)). ok, druga sam... dafi me preduhitrila... evo i gunserica... no dobro...
danas sam vidila lika za kojim sam patila dosta dugo... osisa se (weeeeeeeeeeeee) na irokezu (bolje ista nego nista). i slusa sex pistolse (to mi nije reka, gad mali). bice je bija u gradu kod momka :p.
enivejz... isla sam gledat omena..... dobar film... iako sam ja zadnjih po ure varila ko luda... pogotovo kad je barba tata puka dadilju nogom u glavu. pa kad ju je zgazija. pa... kad sam ja totalno pukla i smijala se bez razloga... pa kad samprosula kokice po podu... i po sebi... no dobro... odoh ja... kizzam vas sve...

25.06.2006. u 00:02 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.06.2006.

no da...

dobro jutro, radni narode crne gore... kako ste mi? (ne zanima me, to pitam samo iz pristojnosti, al ako vi zelite zivit u zabludi da me zanima... )... no da... pukla sam... znate... meni se spava... al etto... sinoc nisam mogla zaspat... pa san se u jednu ipo uru izvukla iz kreveta, sobe, stana i odvukla se na plazu. lipo san sidila... po ure tocala noge... unistila jos malo flore i faune... i tako... bas je bilo lipo... cak san i vidila par zvijezda... vec dugo nisam gledala zvijezde... od... a, otkad san se odselila (daklem, od 10-og miseca)... prije san zivila 2 km u brdu, put su nam asfaltirali tek proslo lito (prije godinu dana), u susjedstvu (krug od 100-200 m) je bilo 10 kuca... (i vikendice uracunate) bas je bilo lipo... mir i tisina navecer... i ujutro... moje bestijice... a sad... zivim u zgradi... cesta odma isprid... kokose sta zive iznad mene stalno skacu, nabadaju u onim stiklama... uzas. al etto... sta se moze... nista... bas nista... patit. i tako... odoh ja... ovdje je dosadno... svi su pobjegli na neko zabavnije mjesto... no da. bok.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

22.06.2006. u 13:33 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.06.2006.

novi poust? mozda? hmmm, da... jos razmisljam o tome... ako doli bude kakav tekst... ima novi poust... no dobro...

daklem... dame i gospodo... evo, kao sto vidite, pisem novi poust.... vruce mi je, odsadno mi je, i ne da mi se nigdi ic. isla bi na nocno da imam neku NORMALNU plazu... a ne ovu morsku prasumu... bila sam danas na kupanju... isla sam na morsku prasumu... uzas... sve puno trave... izbacija mi nekakav osip po papcima... uzas... enivejz... sljedeca tema.
bila mi prija danas... donila digitalni... slikala me... ja cilo vrime varila... na vecini slika sam crvena ko paprika... (u faci, ofkors)... uzas... ali slikala sam i ja nju... i rekla sam joj da cu objavit tu sliku... al necu. bit cu dobra. ok... sljedeca tema...
vruuuuce mi jeeeeee!!! a onaj antonio nikako da mi donese nestea... gad mali... reci cu ga mami... idem ga sad ulovit... da mi da... (nestea, ofkors)... ANTOOONIOOOOO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

19.06.2006. u 21:50 • 10 KomentaraPrint#

petak, 16.06.2006.

ZABRANJENO PUSENJE :)

hmmm.... evo, ovaj post pisem u notepadu.... zasto? zato sto opet ne mogu otvorit blog.hr
al dobro. to sad nije vazno. vazno je to da.... samo tren, da se sitin.... aha, da! vazno je da ja necu prestat pusit (duvan ofkors). bar ne jos. ionako smo svaki dan, svaku minutu sve blize smrti. mene moze sutra pokupiti auto. mislim, znam da je pusenje odvratna navika i necu pisati o utjecajima pusenja na zdravlje, zato sto to svi vec znaju. ali kad se sitim one reklame pluca crnih od katrana, dodje mi da zapalim 50 cigareta. a ako prestanem pusiti, to nece biti zato sta se bojim raka pluca, jer ako me on ne ubije, ubit ce me stres, ozonska rupica, nepusac sa strojnicom, pokupit ce me vlak, ili ce mi na glavu pasti wc-daska iz aviona. ionako svi umiremo. trujes se dok zivis. vise stete ti napravi jedan prometni zastoj kad stvarno zuris na posao/predavanje/nastavu, kraj skolske godine ili svadja s nekim nego 5 cigara. ionako smo unisteni. kad na zemlji bude situacija kakva vlada u, sta ja znam, zvjezdanim stazama (kristalno cist zrak, mir, tisina, fticice pjevaju i shit like that), ja cu prestat pusit. ili kad mi dosadi.

zavrsna recenica: prestat pusit je lako. ja sam to dokazala nekoliko puta.

edit: ovo je samo za Njega... znat ce on za koga...

oko mene svijet juri...
ja stojim na mjestu...
a ipak... putujem...
u neke daleke zemlje...
gdje je svaki povjetarac tvoj dodir
a svaka kap kise tvoj poljubac...
gdje je svaka sunceva zraka tvoj pogled...
svaki sum vjetra tvoj je glas...
tako mi nedostajes...
tako dugo te cekam...
i cekat cu te zauvijek....

16.06.2006. u 21:07 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 14.06.2006.

eeeeevo, opet naslov. moram ga napisat. nesta. nekako. kraj godine. jeeee!!! :)) i spoj veceras :)

napokon je gotovo rofl. ne padam nista. valjda. moram jos danas u 3 ipo na kemiju. kaze da mi ne moze zakljucit ako nemam ocjenu iz usmenog burninmad. pa sad trebam ucit otopine i elektrokemiju. samo 2 cjeline headbang. ma briga me. izvuc cu nekako duju i gotovo. wink. a veceras idem van proslavit kraj godine yes. idem vjerojatno s dragim cerek. iako cu morat doma ic zadnjim busom (u 11 ipo) zato sto su mi starci pukli lud. al etto... rekla je stara da ce ona doc po mene no. taman postane zanimljivo (naughty) a ona zove 'ajde, ja krecem, budi tu i tu za 10 minuti' taman posla. idem ja lipo s njim busom doma rofl... pa ce bit.... sta bude. (kiss). ali... necu se napit. puno party smokin. hehe. joj... moram se sad pocet spremat (da, sad, jer u 3 ure idem na kemiju, a to ce mi trajat do nekih 4 ipo, odnosno do odmora. taman da se stignem dogovorit jos s njim smijeh), otusirat se, rascesljat cupu, i... tako dalje. hehe, odoh ja... moram i u ducan ic... uf uf... mah

14.06.2006. u 10:30 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 13.06.2006.

eeevo ga! opet naslov. hehe... sad sam pripremila jednu pjesmicu koju sam napisala zajedno s mojim best frendom.

we've seen her riseing from the earth
black and beautiful, as it were
covered with eternal loneliness
taking us to the lake of tears.
there is no beginning or end
there are only lost souls
their screaming voices are killing my heart
tortured by the ripper who doesn`t care
about life... pain is the only thing that's real
and only thing that will lead our souls into salvation

nymphetamine girl & whisper

13.06.2006. u 09:46 • 4 KomentaraPrint#

petak, 09.06.2006.

moja dear friend the great droca. bum ju ubil! zanima vas zasto?? pa... citajte poust... joj... vidi... napokon sam i naslov stavila... ne sican se kad san zadnjiput stavila naslov. i sad ga ne mogu prestat pisat... ajme uzas!

hellouuu... kako ste mi? (ovo pitam samo zato sta ne znan kako zapocet poust)... no dobro... ja san van dobre volje smijeh papala sam kolac od cokolade, pujen cokoladom s cokoladnim preljevom njami . hehe... no dobro. al to nije razlog zasto sam ovako dobre volje (dobro, je dijelom, ali nije skroz)... ja sam dobre volje jer bi moglo bit nesta izmedju mene i mog dragog kiss yes, yes... hi told mi himzeljf yes pa sam sad cila cerek i bas mislim da mi ovako srceka letaju oko bundeve. wink hehe... no dobro... necu vam sad cilu pricu pisat... iskreno, ne zelim. vi kojima moram ispricat, zovite me na telefon, mobitel, ili mi posaljite mail ili nesta... enivejz... javite se. pa vam sve kazem. a ti, majo, ako te zanima pitaj seku. sve sam joj rekla. osim jedne stvari koju sam saznala malo kasnije, a ona se nije javljala, tuka jedna.
a sad... ozbiljni dio pousta... daklem... pricam ja sa my dear i dodje ova moja frnd i pocne ona pricat s njim (i stane tocno izmedju mene i njega). i ja mislim 'aj dobro, sad ce pricat s njim po minute i onda ide ca' kad ona 'e, mi ti sad idemo na tje, oces s nama?' mad a on, dobar kakav je, reka 'aj dobro' pa smo s njima isli. a mogli smo lipo sami ic... i... pa, necu sad u detalje. enivejz, ona se njemu cilo vrime nabacivala a ja sam samo setala iza njih i razmisljala kako ju ubit puknucu. a nisan joj nista rekla,jer jbg... nisam takva. mislim, mozda mi se ucinilo (zavaravam samu sebe, svi su me pitali jesam li vidila kako mu se ona nabacuje, i onda smo ju lipo izogovarali wink hehe, droca jedna). al nema veze, ja i on smo kasnije lipo isli skupa doma i tako... nije sad vazno... a sutra cu ka ic objasnjavat inglis toj droci. sve cu je krivo naucit smijeh pa ce vidit ona... ce mene zajebavat. no dobro... odoh ja. mah

edit: bila sam danas u opcini. podnila sam zahtjev da dobijem status cokolina. ja zelim bit cokolino. zdravo i fino. (bhaal:))

09.06.2006. u 18:49 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 07.06.2006.

e, ljudi... jucer mi je pingvin reka da san sotonjara... ispituje ona mene i najednom stane, zagleda mi se u lancic (lipa mala kosturska glavica) i kaze ona meni: nemoj to nosit, izgledas ko sotonista, to nije dobro, ti si katolkinja, odgojena u krscanskoj obitelji... a ja ono aj dobro... inace... lubanja je zastitni znak sv. jurja... je. on je nosio nekakav prsten s lubanjom... je. istina. valjda.

07.06.2006. u 12:57 • 4 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.06.2006.

sad opet stoji pred ponorom, najvecim ikada. svakom novom suzom on sve vise prijeti da ce ju progutati. sjecajuci se svog zivota, on se sve vise nadimlje na nju. prije je tu dolazila kad je bila uzrujana, mogla je u miru razmisljati o svemu sto ju muci, naci rjesenje za sve. a sad se to utociste pretvorilo u muciliste.

i danas je otisla u svoj nekadasnji raj. bilo joj je dosta svega. napokon je pala kap koja je prelila casu. zasto se on morao ponijeti tako odvratno prema njoj? morao se tako okrutno nasaliti? vise nije imala snage za borbu. i dok se polako predavala proslosti, zaboravu, zazvonio je mobitel. poruka. 'whispering voices summoning screams...' citajuci sto joj je jedan od najboljih prijatelja napisao, vratila joj se snaga. 'nije on vrijedan mog zivota'


judva ulomka iz moje pricice... pocetak i kraj... sredinu jos nisam spremna objavit.

05.06.2006. u 20:26 • 4 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.06.2006.


Voodoo
By Godsmack
BestVideoCodes.com

evo vam jedan lipi spot... voli ovu pismu cerekcerek... ima nekako umirujuci ritam smokin... a spot je prejak yes

04.06.2006. u 00:25 • 3 KomentaraPrint#

petak, 02.06.2006.

kroz nas se ide u grad sviju muka,
kroz nas se ide, gdje se vjecno place,
kroz nas se ide do propala puka.

pravda nam tvorca visnjega potace;
bozanska svemoc, mudrost, sve sto znade,
i prva ljubav graditi nas zace.

sto god stvorenja prije nas imade,
vjecno je, pa smo i mi vjecna vijeka;
tko ude, nek se kani svake nade.

dante

02.06.2006. u 22:02 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Travanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (3)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (6)
Srpanj 2006 (4)
Lipanj 2006 (14)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (4)

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Ph-nglui mglw'nafh Cthulhu R'leyh wgah'nagl fhtagn

'Niti ne treba misliti da je čovjek najstariji ili posljednji od gospodara Zemlje, ili da obični život i njegova tvar hode sami. Stari bijahu, Stari jesu i Stari će biti. Ne u prostorima koje mi znamo, već između njih. Oni hode, svečani i drevni, nedimenzionalni i za nas nevidljivi. Yog-Sothoth zna vrata. Yog-Sothoth je vrata. Yog-Sothoth je ključ i čuvar vrata. Prošlost, sadašnjost, budućnost, sve su jedno u Yog-Sothothu. On zna gdje su se Stari probili u davnini, i gdje će se Oni opet probiti. On zna gdje su Oni hodili poljima Zemlje, i gdje Oni još njima hode, i zašto Ih nitko ne može vidjeti dok hode. Po Njihovu mirisu može čovjek nekad znati da su Oni blizu, ali Njihova lika čovjek ne može spoznati, osim samo u crtama onih koje su Oni začeli čovječanstvu; a od tih ima mnogo vrsta, što se po obrazu razlikuju od čovječjeg vjernog eidolona do onog oblika nevidećeg i nestvarnog koji je Oni. Oni hode neviđeni i zli po onim samotnim mjestima gdje su Riječi izgovorene i Obredi urlani kroz njihova Razdoblja. Vjetar blebeće Njihovim glasovima, a zemlja mrmlja Njihovom svijesti. Oni iskrivljuju šumu i lome grad, ali ne može ni jedna šuma ili grad ugledati ruku koja udara. Kadath u hladnoj pustoši spoznao je Njih, a koji čovjek zna Kadath? Ledena pustinja Juga i potonuli otoci Oceana drže kamenove na kojima je otisnut Njihov pečat, ali tko je vidio duboki smrznuti grad ili visoku zapečaćenu kuluodavno iskićenu morskom travom i školjkama? Veliki Cthulhu je Njihov rod, a ipak on Njih može uoćiti tek mutno. Iäl Shub-Niggurath! Kao gadost ćete ih spoznati. Njihova je ruka na vašim grlima, a ipak vi Njih ne vidite; a Njihova nastamba jedno je s vašim čuvanim pragom. Yog-Sothoth je ključ vrata kroz koje se sfere sreću. Čovjek sad vlada tamo gdje su Oni jednom vladali; Oni će uskoro vladati gdje čovjek sad vlada. Nakon ljeta je zima, i nakon zime ljeto. Oni čekaju strpljivi i moćni, jer ovdje će Oni ponovo vladati.'

Photobucket - Video and Image Hosting

Linkovi i ostale pizdarije

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
darnakh.net
klub kocka
dafi moja
gunserica
andrea, luda mala
Mike
antunovicka
lorena, granđerica mala
Grof V. predobar blog, for real. procitajte
Angelus
bloodmoon
ziva i ponosna... ajd bar neko.
tears and broken smile
mala u starkama
download metal albuma- prekull blog
+metal info+ :P feed your brain
AngelDust
Blacken

Photobucket - Video and Image Hosting

The Raven

Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore,
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
"'Tis some visiter," I muttered, "tapping at my chamber door --
Only this, and nothing more."
Ah, distinctly I remember it was in the bleak December,
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow; -- vainly I had tried to borrow
From my books surcease of sorrow -- sorrow for the lost Lenore --
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore --
Nameless here for evermore.
And the silken sad uncertain rustling of each purple curtain
Thrilled me -- filled me with fantastic terrors never felt before;
So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating
"'Tis some visiter entreating entrance at my chamber door --
Some late visiter entreating entrance at my chamber door; --
This it is, and nothing more."
Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer,
"Sir," said I, "or Madam, truly your forgiveness I implore;
But the fact is I was napping, and so gently you came rapping,
And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door,
That I scarce was sure I heard you " -- here I opened wide the door; ----
Darkness there and nothing more.
Deep into that darkness peering, long I stood there wondering, fearing,
Doubting, dreaming dreams no mortal ever dared to dream before;
But the silence was unbroken, and the darkness gave no token,
And the only word there spoken was the whispered word, "Lenore!"
This I whispered, and an echo murmured back the word, "Lenore!" --
Merely this, and nothing more.
Then into the chamber turning, all my soul within me burning,
Soon I heard again a tapping somewhat louder than before.
"Surely," said I, "surely that is something at my window lattice;
Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore --
Let my heart be still a moment and this mystery explore;--
'Tis the wind and nothing more!"
Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and flutter,
In there stepped a stately raven of the saintly days of yore;
Not the least obeisance made he; not an instant stopped or stayed he;
But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door --
Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door --
Perched, and sat, and nothing more.
Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling,
By the grave and stern decorum of the countenance it wore,
"Though thy crest be shorn and shaven, thou," I said, "art sure no craven,
Ghastly grim and ancient raven wandering from the Nightly shore --
Tell me what thy lordly name is on the Night's Plutonian shore!"
Quoth the raven "Nevermore."
Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly,
Though its answer little meaning -- little relevancy bore;
For we cannot help agreeing that no sublunary being
Ever yet was blessed with seeing bird above his chamber door --
Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door,
With such name as "Nevermore."
But the raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only
That one word, as if his soul in that one word he did outpour.
Nothing further then he uttered -- not a feather then he fluttered --
Till I scarcely more than muttered "Other friends have flown before --
On the morrow he will leave me, as my hopes have flown before."
Quoth the raven "Nevermore."
Wondering at the stillness broken by reply so aptly spoken,
"Doubtless," said I, "what it utters is its only stock and store
Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster
Followed fast and followed faster so when Hope he would adjure --
Stern Despair returned, instead of the sweet Hope he dared adjure --
That sad answer, "Never -- nevermore."
But the raven still beguiling all my sad soul into smiling,
Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and door;
Then, upon the velvet sinking, I betook myself to linking
Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore --
What this grim, ungainly, ghastly, gaunt and ominous bird of yore
Meant in croaking "Nevermore."
This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing
To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom's core;
This and more I sat divining, with my head at ease reclining
On the cushion's velvet lining that the lamp-light gloated o'er,
But whose velvet violet lining with the lamp-light gloating o'er,
She shall press, ah, nevermore!
Then, methought, the air grew denser, perfumed from an unseen censer
Swung by Angels whose faint foot-falls tinkled on the tufted floor.
"Wretch," I cried, "thy God hath lent thee -- by these angels he hath sent thee
Respite -- respite and nepenthe, from thy memories of Lenore;
Let me quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!"
Quoth the raven "Nevermore."
"Prophet!" said I, "thing of evil! -- prophet still, if bird or devil! --
Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore,
Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted --
On this home by Horror haunted -- tell me truly, I implore --
Is there -- is there balm in Gilead? -- tell me -- tell me, I implore!"
Quoth the raven "Nevermore."
"Prophet!" said I, "thing of evil -- prophet still, if bird or devil!
By that Heaven that bends above us -- by that God we both adore --
Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn,
It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore --
Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore."
Quoth the raven "Nevermore."
"Be that word our sign in parting, bird or fiend!" I shrieked, upstarting --
"Get thee back into the tempest and the Night's Plutonian shore!
Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken!
Leave my loneliness unbroken! -- quit the bust above my door!
Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!"
Quoth the raven "Nevermore."
And the raven, never flitting, still is sitting, still is sitting
On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;
And his eyes have all the seeming of a demon that is dreaming,
And the lamp-light o'er him streaming throws his shadow on the floor;
And my soul from out that shadow that lies floating on the floor
Shall be lifted -- nevermore!

E.A.Poe

Photobucket - Video and Image Hosting

FOR ELAINE

She'll never know how much I love her oh it's to late now
She'll never know how deep my love is
It's to late now

For Elaine it's too late
It's too late now, her soul cannot be saved

She tasted white, oh white she loved the most
Is it to late now?
If I knew I would never let her go
But it's to late now

For Elaine it's too late
It's too late now, her soul cannot be saved

I brought her white roses, oh white she loved the most
Dropped them to her beneath her name
On her grave

For Elaine it's too late
It's too late now, her soul cannot be saved

Embrio

Photobucket - Video and Image Hosting