I won't let this build up inside of me...
ove misli sto mi sada prolaze kroz glavu... mnoge od njih nisu lijepe... a ni pozitivne...
opet ti... rekla sam ti bezbroj puta da ne mozes samo tako upadati u moje misli... one su samo moje... ti nemas sto raditi u njima... odlazi... molim te... otidji kao sto si to uvijek radio kad sam te trebala. ali ovaj put se nemoj vratiti kad sve bude gotovo... ovaj put se ne vracaj. nikad vise.
oblaci lijeno plove po proljetnom nebu... groblje je pusto... napusteno. nigdje nema cvijeca. samo na tvom grobu stoji jedna crvena ruza. jedna ruza i jedna suza. zasto si me bas sada morao poslusati? zasto si bas sada odlucio da se vise nikada neces vratiti? zasto si me opet ostavio?
tmurni oblaci spustili su se nad staro groblje. pogrebna povorka se polagano vuce. slusam zvuk kapljica kako udaraju na moj lijes. pokusavam ih brojati... kvragu, ne mogu se skoncentrirati. netko pocinje plakati. sigurno mama. da, to je njen glas... nedostajat ce mi. svi ce mi nedostajati. ali sad idem k tebi, ljubavi. da me opet ostavis kad mi je najteze... bas kao sto si to sad napravio.
Post je objavljen 29.06.2006. u 00:01 sati.