hmmm.... evo, ovaj post pisem u notepadu.... zasto? zato sto opet ne mogu otvorit blog.hr
al dobro. to sad nije vazno. vazno je to da.... samo tren, da se sitin.... aha, da! vazno je da ja necu prestat pusit (duvan ofkors). bar ne jos. ionako smo svaki dan, svaku minutu sve blize smrti. mene moze sutra pokupiti auto. mislim, znam da je pusenje odvratna navika i necu pisati o utjecajima pusenja na zdravlje, zato sto to svi vec znaju. ali kad se sitim one reklame pluca crnih od katrana, dodje mi da zapalim 50 cigareta. a ako prestanem pusiti, to nece biti zato sta se bojim raka pluca, jer ako me on ne ubije, ubit ce me stres, ozonska rupica, nepusac sa strojnicom, pokupit ce me vlak, ili ce mi na glavu pasti wc-daska iz aviona. ionako svi umiremo. trujes se dok zivis. vise stete ti napravi jedan prometni zastoj kad stvarno zuris na posao/predavanje/nastavu, kraj skolske godine ili svadja s nekim nego 5 cigara. ionako smo unisteni. kad na zemlji bude situacija kakva vlada u, sta ja znam, zvjezdanim stazama (kristalno cist zrak, mir, tisina, fticice pjevaju i shit like that), ja cu prestat pusit. ili kad mi dosadi.
zavrsna recenica: prestat pusit je lako. ja sam to dokazala nekoliko puta.
edit: ovo je samo za Njega... znat ce on za koga...
ja stojim na mjestu...
a ipak... putujem...
u neke daleke zemlje...
gdje je svaki povjetarac tvoj dodir
a svaka kap kise tvoj poljubac...
gdje je svaka sunceva zraka tvoj pogled...
svaki sum vjetra tvoj je glas...
tako mi nedostajes...
tako dugo te cekam...
i cekat cu te zauvijek....
Post je objavljen 16.06.2006. u 21:07 sati.