.I sad mi je bezveze opet pisati istu stvar.
Uglavnom, htjela sam reći da koješta ne razumijem.
Kako je došlo lijepo vrijeme, grad je pun malih beba i djece u kolicima. Ne bih o kolicima na tri kotača kod kojih mi zaista nije jasno gdje bi tu bebe koje nose pelene i imaju raširene nogice trebale držati te iste nogice i cipelice jer naprijed ima petnaestak cm mjesta......
Nisu mi nikako jasni roditelji koji djeci kupe crna kolica. Sva su crna. Izvana i iznutra. Možete li zamisliti da se probudite, a oko vas sve crno? Ne želim ni napisati na šta me to asocira. Pitam se da li ti roditelji imaju i kod kuće zidove pofarbane u crno.......Jer to je isto. Toj jadnoj dječici će ostati traume za cijeli život. A sve to zbog pomodarstva. Da budu drugačiji. Da se razumijemo, ja prva nisam za stereotipe, mrzim klasiku i izbjegavam biti kao i svi, ali.......ne razumijem.
A ne razumijem ja ni da normalni, zaposleni ljudi od skoro pedeset godina, pušači mogu svaki dan žicati cigarete. Ponekad ih i imaju. Napominjem da radimo preko puta trgovine (6-7 metara) a kavu pijemo u kafiću gdje imaju i cigarete......Nije meni Financijski stalo do tih par cigareta, jer da je ne bi ni ja pušila, ali.....žicati, meni je to nepojmljivo. To smo radili ko klinci.
I sad je ovo opet ispao zbrkani post, a vrijeme mi curi pa ću ga morati "pustiti".
O, da ne razumijem ja ni mog Buntovnika. Primio se knjige, po noći, uči za ispravke. Nije dijete imalo vremena preko vikenda.... A mislim da bi mu bilo puno lakše da svaki dan uči sat-dva....Sutra je roditeljski. Ko živ ko mrtav. Ne mislim doslovno.
Sezona je pri kraju. To je dobro jer ću manje raditi, a nije jer, gdje je manje rada manje je i
.Ako imate strpljenja čitati ove moje postiće i mozgati što sam htjela reći- hvala vam. Ako ne, dođite opet na zimu kad ću opet "biti svoja".
i supruge pre(ne)zaposlenog muža
.
