Nije mi bilo jasno kako smo mi, djeca 80-tih, mogli roditi i odgojiti nekog tko voli narodnjake!!!!!
IPAK JE SVE DOŠLO NA SVOJE!
| srijeda, 28.02.2007. u 19:41 | ][ 0 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
Narodnjaci
Opet se naveliko debatira o narodnjacima pa se i ja osjećam pozvana reći nešto na tu temu.
Kod nas je sve počelo prije otprilike 4 godine kad je Buntovnik imao oko 13. na sveopće zgražanje počeo je slušati narodnjake. Čak je u jednom razgovoru (koji obično završava svađom) optužio nas, svoje roditelje dasmo mi krivi jer je ispao papak u društvu. Jerbo, nije znao što su to narodnjaci. I, sad smo mi bili krivi jer to nismo slušali i dijete uputili u jednu tako važnu stvar!!!!!!
:headbang
Trajalo je to neko vrijeme, po kući je tutnjio Kuliš ili Kitić, a mi smo čekali da ga prođe.
Da se razumijemo, nije da ja mrzim narodnjake, ima i tu ponešto dobro. Kao i u jazzu, operi i u svakoj drugoj glazbi. Ali....
Trajalo je neko vrijeme i, hvalabogu, prošlo. Sa po kući tutnji Hammerfall, Metalica, Motorhead.....
I ne može više smisliti narodnjake.
Mislim da zabrane ne pomažu. To će njih proći. Ili neće. A mi kao roditelji smo nemoćni kao i u većini drugih stvari. Osim nekoliko imena, što se tiče domaće glazbe, nema se više šta ni slušati.
Između Magazina, Stavrosa, Jole (bez uvrede) i Kuliša i ostalih ja ne vidim bitnu razliku. Bar ne u kvaliteti.
Uglavnom, glasam rock. I, voljela bi da mi netko objasni stih: Dabogda se i ti udala, ne za mene već za drugoga......
Kod nas je sve počelo prije otprilike 4 godine kad je Buntovnik imao oko 13. na sveopće zgražanje počeo je slušati narodnjake. Čak je u jednom razgovoru (koji obično završava svađom) optužio nas, svoje roditelje dasmo mi krivi jer je ispao papak u društvu. Jerbo, nije znao što su to narodnjaci. I, sad smo mi bili krivi jer to nismo slušali i dijete uputili u jednu tako važnu stvar!!!!!!
:headbangTrajalo je to neko vrijeme, po kući je tutnjio Kuliš ili Kitić, a mi smo čekali da ga prođe.
Da se razumijemo, nije da ja mrzim narodnjake, ima i tu ponešto dobro. Kao i u jazzu, operi i u svakoj drugoj glazbi. Ali....
Trajalo je neko vrijeme i, hvalabogu, prošlo. Sa po kući tutnji Hammerfall, Metalica, Motorhead.....
I ne može više smisliti narodnjake.
Mislim da zabrane ne pomažu. To će njih proći. Ili neće. A mi kao roditelji smo nemoćni kao i u većini drugih stvari. Osim nekoliko imena, što se tiče domaće glazbe, nema se više šta ni slušati.
Između Magazina, Stavrosa, Jole (bez uvrede) i Kuliša i ostalih ja ne vidim bitnu razliku. Bar ne u kvaliteti.
Uglavnom, glasam rock. I, voljela bi da mi netko objasni stih: Dabogda se i ti udala, ne za mene već za drugoga......
| srijeda, 28.02.2007. u 17:27 | ][ 0 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
Nevjera
.
| utorak, 27.02.2007. u 17:11 | ][ 1 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
Ovo prije je post od jučer jer sam ja nešto zabrljala sa lozinkom, pa mi je moj jedinac otvorio novi. Izgleda da sam precijenila samu sebe- nisam informatički polupismena nego NEPISMENA.
Toliko o tome.
Danas sam imala neplanirano neradni dan. Padala je kiša.Još nije počela sezona pa si mogu priuštiti slobodan dan. Bila je to prilika za odmor. Najljepše u tome je da nema moje "kolegice", tj. ljute konkurentice. Radimo jedna pored druge i "dobre" smo. Ustvari se ne trpimo. Davi me sa jadikovkama, pričama o vradžbinama, tarotu, energiji.... A ja
. O njoj će još biti priče jer je neizostavni dio mog života. I za nju mi treba neki lijek.
A moja jača polovica me danas iznenadio. Išao bi raditi u inozemstvo. Ima on posao, premda se vodi kao nezaposlen, ali kaže da mu se ova prilika sviđa. Ok. Meni će biti teže, ali... sigurna lova nije za odbacit. Biti obrtnik, pa makar i na placu, nije loše. Ali nema tu više love. Preživljavanje. A i naš buntovnik nije presretan našim poslom. Pa cvjećarstvo je lijepo, kažem mu. Da, kaže on, ali ne na placu! Prije dvije godine sam mu rekla: U pravu si sine, tata nije ministar pravosuđa, ja nisam poduzetnik godine, ali nisi ni ti odlikaš u Gimnaziji! Nisi čak ni odlikaš u tehničarima za računalstvo! Bar je na trenutak ostao bez teksta. Ne zadugo, naravno.
.Toliko o tome.
Danas sam imala neplanirano neradni dan. Padala je kiša.Još nije počela sezona pa si mogu priuštiti slobodan dan. Bila je to prilika za odmor. Najljepše u tome je da nema moje "kolegice", tj. ljute konkurentice. Radimo jedna pored druge i "dobre" smo. Ustvari se ne trpimo. Davi me sa jadikovkama, pričama o vradžbinama, tarotu, energiji.... A ja
. O njoj će još biti priče jer je neizostavni dio mog života. I za nju mi treba neki lijek.A moja jača polovica me danas iznenadio. Išao bi raditi u inozemstvo. Ima on posao, premda se vodi kao nezaposlen, ali kaže da mu se ova prilika sviđa. Ok. Meni će biti teže, ali... sigurna lova nije za odbacit. Biti obrtnik, pa makar i na placu, nije loše. Ali nema tu više love. Preživljavanje. A i naš buntovnik nije presretan našim poslom. Pa cvjećarstvo je lijepo, kažem mu. Da, kaže on, ali ne na placu! Prije dvije godine sam mu rekla: U pravu si sine, tata nije ministar pravosuđa, ja nisam poduzetnik godine, ali nisi ni ti odlikaš u Gimnaziji! Nisi čak ni odlikaš u tehničarima za računalstvo! Bar je na trenutak ostao bez teksta. Ne zadugo, naravno.
| ponedjeljak, 26.02.2007. u 22:06 | ][ 0 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
Hallo!
Toliko sam se radovala ovom blogu, molila mog buntovnika da mi pomogne,a sad ne znam otkud početi.Moj buntovnik gleda Music charts na OTV-u i, naravno, na živce mu ide stara koja pet puta pita istu stvar. Ma, i meni ide na živce ovo šta trenutno sluša. Nije da ne volim Metal, ali... ovo zvuči kao demo nekog benda "iz rupe". Tako su bar dečki "u moje doba" zvali mjesta gdje su "vježbali" (čitaj:napijali se).Još ćemo se puno puta vraćati na "moje doba". To su, naravno, 80-te. Tad su mi se dogodile najvažnije stvari u životu: prva ljubav, zadnja ljubav i sve one između, prvi i zadnji izlasci, suze i smijeh i sve ono što sad "tuče" mog buntovnika. A on
, sa svojih 17, misli da ja ništa ne znam i da ga ne razumijem.
Ponekad mi dođe da se smijem, ponekad to zaista i činim,a ustvari, najrađe bi mu nekako "ulila" pamet u glavu.I onda mu govorim ono što je moja mama govorila meni - "tući ćeš se ti sama, neću te ja!" O, kako je bila u pravu! O, da me bar klopila koji put! Ma, naravno, to ništa ne bi pomoglo, jer sam i ja bila ko moj buntovnik. Zato ne dozvoljavam ni tati primjenu sile jer... tući će se on sam!
Ako netko zna čarobnu formulu kako bezbolno proći ove godine (njegove) neka mi javi!
Toliko sam se radovala ovom blogu, molila mog buntovnika da mi pomogne,a sad ne znam otkud početi.Moj buntovnik gleda Music charts na OTV-u i, naravno, na živce mu ide stara koja pet puta pita istu stvar. Ma, i meni ide na živce ovo šta trenutno sluša. Nije da ne volim Metal, ali... ovo zvuči kao demo nekog benda "iz rupe". Tako su bar dečki "u moje doba" zvali mjesta gdje su "vježbali" (čitaj:napijali se).Još ćemo se puno puta vraćati na "moje doba". To su, naravno, 80-te. Tad su mi se dogodile najvažnije stvari u životu: prva ljubav, zadnja ljubav i sve one između, prvi i zadnji izlasci, suze i smijeh i sve ono što sad "tuče" mog buntovnika. A on
, sa svojih 17, misli da ja ništa ne znam i da ga ne razumijem.
Ponekad mi dođe da se smijem, ponekad to zaista i činim,a ustvari, najrađe bi mu nekako "ulila" pamet u glavu.I onda mu govorim ono što je moja mama govorila meni - "tući ćeš se ti sama, neću te ja!" O, kako je bila u pravu! O, da me bar klopila koji put! Ma, naravno, to ništa ne bi pomoglo, jer sam i ja bila ko moj buntovnik. Zato ne dozvoljavam ni tati primjenu sile jer... tući će se on sam!
Ako netko zna čarobnu formulu kako bezbolno proći ove godine (njegove) neka mi javi!
| ponedjeljak, 26.02.2007. u 22:05 | ][ 0 ][ P ][ # ][ ^ ] [ |
........
