Danas u 09.15 sam postala teta! Ustvari, polu-teta, ali to je nebitno.
Malu Saru, tešku 4060 g i dugu 53 cm je rodila moja najmlađa sestrična, nakon petnaest dana provedenih u bolnici zbog bezveznog osipa. Već joj je prošao i termin i bila je nervozna od boravka u bolnici i konačno......
Sara je, kaže mama, predivna, spava cijelo popodne i stalno se smiješi mami....
.Sva sam se raznježila, suze su mi krenule kad sam čula.....baš sam cendrava, stara baba.....ali, to je tako divno! Jedva čekam da ih vidim!
Na nekoliko blogova zadnjih dana sam vidjela slikice mora, Dalmacije....i pitam se: ljudi, da li vi znate koliko ste sretni što živite blizu takve krasote?????
Nije da mi na kontinentu nemamo lijepih pejzaža. Imamo mi i brda i šume, rijeke i slapove i oranice i......puno toga lijepog, ali, more......
Uživajte i hvalite Bogu što se rodiste tu.
Pitala sam se ponekad, prije, zašto se ja nisam rodila negdje u Americi ili Evropi kao kći nekog bogataša ili slavne osobe......a onda sam shvatila da sam se mogla roditi i u Afganistanu ili Sudanu ili Bangladešu......ustvari, dobro sam i prošla.
Tako, nisam se rodila u Dalmaciji, ali nisam ni na Zavižanu.....nije da mislim da gore nije lijepo, ali hladno je a ja mrzim hladnoću.
Danas sam na dva bloga pročitala da su djeca razveselila svoje mame dobrim (popravljenim) ocjenama, pa sam se i ja nadala da će mene buntovnik razveseliti, ali....ništa. Sad je vani. U četvrtak opet nismo bili na informacijama jer je Lav prekasno došao iz Zagreba, a ja sam radila. Vidjet ćemo.
Veli učiteljica učenicima da svatko kaže ime jednog cvijeta. Javi se Marica: Tratinčica! Učiteljica: Dražesno! Javi se Perica: Orhideja! Učiteljica: Dražesno! Javi se sad Ivica: Orgazam! Učiteljica: Ali to nije cvijet... Ivica: Ne, ali je dražesno...
Idem sad
,
,
i onda
......
i supruge pre(ne)zaposlenog muža
........
.
