sunce na prozoru

subota, 19.02.2011.

In memoriam....

Ljude dijelimo u puno kategorija, ovisno o tipu podjele. Najopćenitije - na dobre i loše. Potom općenito - na uspješne, one malo manje uspješne i luzere. Zdravstveno gledano - one koji vode zdrav život, one koji su genetski materijal sklon boljeticama i boleštinama i hipohondere. Pravno gledano - tu su oni unutar i oni izvan zakona. Politički - političari i svi ostali.
Moja osobna podjela je podjela običnog, malog čovjeka ( mada sam negdje pročitala da je to kategorija ljudi bez stava, mišljenja i karaktera ), dakle osobna podjela iz mog nekarakternog kuta gledanja bila bi - obitelj, prijatelji, poznanici i.......fa-mi-li-ja.
E sad, naravna stvar da mislim pojasniti svoje gledanje po tom pitanju.
Obitelj - nju stvaramo sami, na principu pokušaja i pogrešaka. Sami samo si dakle i krivi ako što pođe krivo ( ako nas suprug/a vara, ako su djeca neodgojena, ako smo nezadovoljni.... ). U ovoj simbiozi važnu ulogu igra srce, koje nas katkad prevari, a često iznenadi.
Prijatelji - i njih sami biramo po svojim afinitetima, nekim neobjašnjivim kriterijima ili sasvim jasnom modelu koji nama odgovara. I tu se srce pita za mišljenje, a i povratne informacije su od velike važnosti.
Poznanici - treba li uopće reći da su to svi oni koji nas okružuju, čije putanje se presijecaju sa našim u svim mogućim oblicima i agregatnim stanjima. Dijelimo ih na drage i one prema kojima smo indiferentni, a nađu se i neki kojima se volimo sklanjati s puta.
Familija - eto dođe na red i kategorija koju nam Bog dade, kao iskušenje čini mi se, katkad i veće no što bi poželjeli. Na njoj testiramo sve svoje socijalne vještine i često nas stavlja na muke. Krv nije voda kažu, ali je podložna bolestima, a mnogi nam članovi familije nekad "sjednu" poput sepse ili leukemije, bili oni to po krvi ili zakonu. Truju nam život, smišljaju nevjerojatne načine da nas ponize, iskoriste, odstrane kao tumor iz našeg obiteljskog stabla. Guraju nas na marginu i stavljaju u "promet" po potrebi.
I onda se desi bolest, a možda i smrt ( što je upravo mene danas ponukalo na razmišljanje o toj temi ), kada zakopamo sve svoje ratne sjekire, zaboravimo sve uvrede i nečasne namjere, skupimo svu ljudskost koju posjedujemo i pružimo je na dlanu, kao lulu mira. Ponudimo svoje rame i podmetnemo leđa, a prošlost zaključamo u ormar na tavanu, poput golemog dlakavog čudovišta. Ne želimo da ikoga uznemirava u žalosti, ne dozvoljavamo da svoje glomazne šape položi na sjećanje na ljudsko biće koje se oprostilo sa ovim svijetom. Opraštamo i mi njemu jer smo svjesni da nije nama da sudimo. Vjerujemo da bi sve bilo drugačije da su i okolnosti bile druge ( bi li? ). Tješimo se mišlju da bi nama koji smo ostali trebala biti pouka i da ne smijemo dalje gubiti vrijeme na glupe razmirice, svađe i ratove. A u stvari, opasno postajemo svjesni vlastite smrtnosti i neizvjesnosti boravka na ovome svijetu. Kroz glavu nam se šuljaju izdajničke misli..... u kakvom nam je stanju dokumentacija? ..... nije li vrijeme da detaljnije sredimo svoje stvari?.... jesmo li spremni ako slučajno, ma znate, dođe naše vrijeme?.... što smo propustili napraviti u životu ili od njega?....
Opraštajući tako pokojniku sve što jest ili nije napravio, opraštamo i sebi, za svaki slučaj, zlu ne trebalo. Istina, za nas je još rano.....ili nije?!??????
Sad nam je žao što je tako završilo. Micali smo se s puta da ne bi bilo još i gore. Okretali drugi obraz, uzvraćali istom mjerom. Kad neide, onda neide, postavili se mi naglavačke. No, to ipak nije razlog da ne odamo posljednju počast članu familije, koji možda nije skrojen po našoj mjeri, ali je možda s nekim razlogom bio upravo takav i Bog nam je kroz njega poslao poruku. Ako je nismo razumjeli tko nam je kriv.
Počivao u miru, šogore i laka ti bila ova naša, hrvatska zemja....
......možda nam nije bilo suđeno, ali ovakav kraj nismo željeli.

- 09:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (9)
Veljača 2011 (7)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (1)

Opis bloga








  • ____________ * * * ___________________
    Gavom kroz zid......perom kroz život..... maštom kroz vrijeme

Linkovi

Trajno vlasništvo

  • *********

    Misao je jedino što nas određuje



    *********

    Za čovjeka
    koji tijekom svog života
    upozna mnogo ljudi,
    može se reći da je
    živio zanimljivo.

    Za čovjeka
    koji ima sreću
    upoznati ljude
    KOJE VRIJEDI POZNAVATI
    može se reći da je
    blagoslovljen.



    ************




    NOVIGRAJSKA NEVISTA

    Blogoplovci moji dragi pitam vas sad,
    jeste li čuli za jedan mali grad.
    I mislit ćete da valjam fore,
    taj mali gradić ima i svoje more.
    I da dođete do spoznaje nove,
    taj mali gradić se Novigrad zove.
    Bog je stvorio ovu oazu malu,
    u jednom podvelebitskom morskom kanalu.
    A ja eto kažem sada vama svima,
    da taj mali gradić i svoju nevistu ima.
    Upoznali su se oni davno, davno,
    i do dan danas se vole javno.
    I da me pitate ne bih vam reći znao,
    ko je koga prvi odabrao.
    I ta njihova ljubav ima puno stila,
    jer je to ljubav na prvi pogled bila.
    I ta ih ljubav uvik na kušnju stavlja,
    al' cili život se ne zaboravlja.
    U tom malom gradiću, uvik ti pamet stane,
    u njem novigrajska nevista provodi svoje najlipše dane.
    I u njemu joj je pomogao dragi Bog,
    da upozna i drugu ljubav života svog.
    Jer Božja providnost je tako htjela,
    da je jednog simpa Novigrajca srela.
    A da se je dragi Bog s njima bavio,
    njihovu ljubav na kušnju je stavio.
    Jer propuhale su mnoge podvelebitske bure,
    dok je Novigrajac opet doša do ove simpa cure.
    Je da su čudne neke naše životne role,
    ali tad su shvatili da se doista vole.
    Tad je nevista rekla da neće to štimati,
    jer možda neće moći djece imati.
    Ali tad je čula ono što od srca želi,
    a Novigrajac ju je kupio za život cijeli.
    Je da se je na iglicama pekao,
    ali ovoj mudroj curi on je ovo rekao.
    Božja je volja hoćemo li djece imati,
    ali ako me voliš naš brak će uvik štimati.
    Da imamo djecu, dragom Bogu ću da se molim,
    ali ja te želim ženit, zato što te volim.
    Poslije toga je sve išlo kao po loju,
    i Novigrad je dobio nevistu svoju.
    I sad eto znate posjetitelji ovoga bloga,
    da je udana za Novigrad i Novigrajca svoga.
    A da njihova bude potpuna srića,
    dragi Bog se pobrinuo da dobiju jednog malog tića.
    I ispunila se njihova zajednička želja,
    jer on je ponos svojih roditelja.
    I mudro oni morem života plove,
    a taj mali tić se sada JUNIOR zove.
    On je oličenje, dobrote, poštenja i rada,
    i dokaz da jabuka daleko od stabla ne pada.
    A nevista za Novigrajca kaže da ima navike stare,
    i da je tvrdoglav kao dalmatinsko magare.
    I da je s njime bilo i cukra i soli,
    al' jedno zna da njega najviše voli.
    I ova priča je i lijepa i sjetna,
    ali oni su vam jedna obitelj SRETNA.
    A dragi Bog kao da je i moju želju znao,
    jer sam i ja Novigrajsku nevistu upoznao.
    Jer baš zhavaljujući dragom Bogu,
    upoznao sam je na drage mi škojarice blogu.
    I nastavit će se druženje naše,
    jer mi ova draga žena, onako ljudski paše.
    Sve radi od srca a ništa u fušu,
    a njene riječi na blogu, su odmor za svačiju dušu.
    Al' neka znade i ovo cila net nacija,
    da je meni Mosor uvik inspiracija.
    Dok sam tamo vadio kumpire, i oko mene letile mušice,
    sitija san se ove pisme i ove drage dušice.
    Pisma je od srca, i je malo mimo plana,
    ali ipak je ugledala svitlo dana.
    Jer blogoplovci moji dragi, čuda vam trista,
    jedna je i jedina NOVIGRAJSKA NEVISTA.

    ....../ Šmrika/.......



    ZAHVALNOST

    Nije zahvalnost ono
    što čini davanje lijepim....
    ljepota je u očima,
    koje ti kažu da si znao
    zato si i dao



    PRIJATELJSTVO

    Prijateljstvo je poput
    dragog kamena......
    ako ti njegov sjaj ugrije srce
    tada znaš
    ..........ono je pravo.




    LJUDI

    Ljudi su poput
    umjetničkih djela.....
    neka ti se svide
    već na prvi pogled,
    u neke moraš
    proniknuti dubok,
    a neka ti se
    ni uz sav tvoj trud
    nikada neće svidjeti,
    jer ih zapravo
    ........ne razumiješ.





VEČERNJI SUSRET

  • Isuse, dođoh Ti reći,
    kako me u srcu i prsima guši.
    Od neisplakanih suza,
    kako me boli u duši....
    Dođoh Ti šapnuti
    kako mi Križ izrani rame
    i kako ga teško nosim,
    jer je pretežak za me.
    Dođoh da Ti se tužim
    u suton ovoga dana,
    jer me odviše peče
    i boli moja rana.

    Nađoh Te u mraku,
    tek vječni žižak je sjao,
    da ću Ti doći, dakako
    da si unaprijed znao.
    Klekoh da Ti se jadam...
    ali zbuni me Tvoje raspelo,
    žižak Ti rasvijetlio lice...
    raspeto presveto tijelo....

    U suzama i krvi,
    izmučen, izboden, raspet i......sam!
    O Bože, što da se tužim....
    mene je pred Tobom sram!
    Gle, Ti nijemo šutiš,
    nikom se potužio nisi,
    a Tvoje presveto tijelo
    stravično na križu visi.....

    Pribite ruke i noge,
    pribito srce je Tvoje.
    Kako je patnja teška,
    a sitne su boli moje.
    Isuse dođoh se jadati
    u suton ovog dana,
    ali motreći Tebe....
    iščeznu moja rana.


    ( vlč. Zlatko Sudac)