ona neće ili ne umije
da me čuje i razumije
igramo se ja i ona
igre gluhih telefona
hladnoća se spustila na grad.hladnoća kakvu ne pamte ni naši najstariji.dobro,to je relativno jer moja baka ne pamti ni put od poštanskog sandučića do stana,ali zima je zbilja stisla toliko da su čak i pingvini žicali za čaj.večer idealna za memorijal smrznutih partizana na matić poljani,nikako za šetnju gradskim ulicama.na cesti samo ja,neki zaostali zapišani pijanac i pregažena mačka.zamotan zimskom robom poput žena u afganistanu jurio sam prema toplini doma svoga sa jedinom željom da što prije umočim sleđene nožne palčeve u vrelu šalicu čaja.
zavibrirao mi je mobitel u prednjem džepu skoro mi odlomivši smrznuto jaje koje se skupilo na veličinu ribizla.jedno od najslađih stvorenja u cijelom svemiru i bližem komšiluku pita ako imam digitron u koji se mogu staviti formule.
naravno da imam.tebi bi i bubreg donirao,a kamo li ne tamo neki kalkulator!
stiže nova poruka u kojoj se slatkica interesira koliko formula stane u taj kalkulator.očito da mi je hladnoća malo blokirala mozak pa nisam baš najbolje shvatio pitanje.a možda je ipak i istina da su nogometaši glupani.tipkajući laktovima jer prste nisam osjećao odgovorio sam joj da u digitron stane formula zavisno o tome koliko sitno piše????????uglavnom,dogovorili smo se da ću joj predati digitron sutra oko podne ispred indexa u centru grada.
tek dolaskom u toplinu stana zasjala je meni žarulja iznad moje fudbalerske tikve.njoj treba ona malo žešća mašina u koju se mogu sejvati podaci,a ne kao što sam ja mislio onaj digitron iz praška u koji bi ona ubacila papiriće sa šalabahterima.ups!kakav poser.
ništa,slijedećeg jutra spremio ja 300 kunelića u p-dže i pravac centar grada u obilazak trgovina sa školskim priborom.pa nisam lud da priznam kakav sam glupan ispao.barem nisam lud da to priznam osobi koju se nadam jedan dan ubrložit.ma šta nadam,sigurno ću ja nju ubrložit,samo ona još to ne zna:)))uostalom,sigurno će i meni jednom zatrebati taj digitron.za koeficijente na kladionici ili nešto slično....
upadam ja u knjižaru "mladost" u kojoj za pultom radi neki kremirani fosil koji je radio u ovoj istoj knjižari još kad su feničani koristili abakus za računanje.
dobar dan,imate li možda kakve kvalitetnije digitrone?
odgovorio mi je ponosno poput klinca u 5.osnovne koji se pred razredom hvali da je kroz ključanicu na vratima od svlačionice vidio grudnjak jedne osmašice:naravno da imamo.evo ovaj vam čak računa sinuse i cosinuse....
a jel?računa sinuse i cosinuse?i to je tebi napredan digitron,ti bijedni crve!takve danas poklanjaju u prašku,dabogda ti dobio upalu sinusa!ma mrš!
pronašao sam u hg spotu traženi digitron,ali sam pao na prdaru kad sam saznao cijenu od 1700 kn!trenutno nemam te pare pa makar izvrnuo sve džepove na hlačama i porazbijao sve kasice prasice:(((
odlazim do svojeg faksa i pitam kolege.svi me gledaju u tupilu sa izrazom lica poput alice u zemlji čudesa!nikad čuli da uopće postoji takav digitron??????
konačno dobijam broj od nekog crnića sa faksa kojeg ja u stvari niti ne znam.uredno svi odjebu moju zamolbu da ga nazovu umjesto mene i .......jebiga,okrenem ja broj!za divno čudo on mene zna(valjda sa nogometa)i za divno čudo ima taj digitron i ne možeš povjerovati ,ali nema uopće problema u vezi posuđivanja.kralju,legendo neopjevana,klanjam ti se,nazvat ću sina po tebi,svaka ti dala.....jedini problem je što on za pola sata kreće za sarajevo,pa jedino ako nekako mogu doći do njegovog sela iznad matulja......
trčim po fakultetu,navlačim ljude za rukav,uklizujem im u zglobove......konačno nalazim kolegu iz civilne vojske koji mi stavlja na raspolaganje svoju konzervu za sardine na 4 kotača.raspadnuti renault 4 koji je meni trenutno vredniji od ferrarija.ma nema veze i što u rezervoaru nema benzina ni za napunit čašicu za konjačić......ako stanemo gurat ću.....
stižemo na matulje,prepoznajem crnića(ipak znam i ja njega)!predaje mi digitron!imamo hrvatsku!poput franje ponosno podižem ruke u zrak držeći digitron pažljivo kao da u rukama imam ptičje jaje neke izumrle vrste!natrag vozimo u leru štedeći zadnji decilitar benzina.putem proučavam digitron i postaje mi jasno da ne kužim ni kurca na njemu utipkati.naprežem moždane vijuge poput hercula poirota,ali jedva da ga znam upaliti:(
u zakazano vrijeme dočekujem boginju na autobusnoj stanici ispred indexa i predajem joj digitron uz molbu da ga pazi kao kap vode na dlanu.
zahvaljuje i pita me da li joj mogu objasniti kako se upisuju formule.....
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!AAAAAAAAAAAAAAA!!!!!
uspijevam se kontrolirati i smirenim glasom velečasnog na ispovjedi joj objašnjavam da je digitron lagan za koristiti i da će shvatiti bez problema.objasnio bi joj ja u sekundi,ali zbilja žuuuuuriiiiiiiiiim!!!
ciaoooooooooooooooooooo.......!!!!!!!
bježim u pravcu korza ostavljajući je u oblaku dima,ne osvrčući se i rušeći prolaznike po trotoaru............

kad već mogu ovi naši na hrt-u sa reprizama onda mogu i ja!
2x365 je dana prošlo
sve što je napisano je samo proizvod bolesnog uma propalog fudbalera koji se sjetio obljetnice kad je dobio nogom u prdaru

kao što rekoh,danas mi je godišnjica odašiljanja noge u moju prdaru.kao u doba komunističkih ideala obljetnica će se obilježiti svečano i radno.manifestacija"ništa nas ne smije iznenaditi"se odgađa zbog kiše:)))


bolje grob nego ženin rob


9:00 nježno otvaranje očnih kapaka uz milozvučno parenje mačaka kantusha i probijanje bubnjića susjedovim probušenim auspuhom
9:02 bacanje drkice na glavnu glumicu iz jedne od bezbroj meksičkih sapunica
9:03 šnjofanje ispod kreveta u pokušaju pronalaska već korištenih čarapa koje ipak smrde manje od ostalih
9:05 bacanje drkice na vesnu pisarović uz gromoglasan prdac pod plahtom zabranjen ženevskom konvencijom
9:10 odlazak na wc uz brutalno zapišavanje daske,pločica,poda,veš mašine.....
10:00 svečano kidanje današnjeg datuma u kalendaru uz intoniranje himne svih šutnutih muškaraca:"sve su žene kurve"
10:15 spontano bušenje šiljkom za led datuma,8.3.na kalendaru.simbola ženske dominacije
11:00 čupanje noge barbiki
12:00 odlazak na fakultet uz bezrazložno svađanje sa susjedom(jer i ona je (navodno)žena,a samim tim neprijatelj muškog roda)
12:15 namjerno gaženje desnom najkicom po paradajzu i srdelama placarici koja je odlozila vrećice na pod gradskog autobusa
12:30 gaženje po zglobovima ostalim suputnicama u busu + udarac laktom u rebra babuskari koja se nasrala na izlaznim vratima
13:00 gledanje zabranjene ljubavi u studentskim prostorijama uz gromoglasno vrijeđanje nevjerne glavne glumice.krava nedojebana
15:00 svečano paljenje tepiha ispred vrata moje susjede,udovice koja je sigurno svojim ponašanjem otjerala u grob jadnog supruga
15:10 čupanje vratašaca na njenom poštanskom sandučiću
15:30 bacanje drkice
16:00 svečano opijanje sa istomišljenicima muškog roda
16:45 neuspješan pokušaj prisjećanja posljednjeg sexa.nemoguć podvig ravan znanju točnog jmbg-a (broj na osobnoj)svih igrača šampionske momčadi željezničara iz sezone 1968/69
17:30 proljevanje pivom nedužne prolaznice
17:35 svečano cipelarenje muža nedužne prolaznice koji je stao na stranu mrskog neprijatelja
18:38 pišanje po (sa ljubavlju uzgajanim) susjedinim ružama uz veliku mogućnost povraćanja po istim
19:30 otkrivanje biste ala bundya,idola svih potlačenih muškaraca
20:00 ponosno puštanje suze na ramenu pijanog istomišljenika
21:00 glasom pregaženog mutirajućeg bizona poslije otužne sezone parenja pijano muško krdo skupljeno u KUD "žene u lance" izvodi domoljubnu poskočicu "stoko nevjerna"
21:10 gađanje pivskom bocom susjede koja se drznula kritizirati tonalitet gore navedene skladbe
21:30 zajednička molitva svih prisutnih uz nadu u vječni pms svih čučopišačica.gospode usliši nas!hik..amen...
22:00 svečani mimohod (uz vrijeđanje prolaznica)od lokalne kafane do obližnjeg šiptara sa svježim burekom
22:15 neplanirano sranje iza autobusne čekaonice zbog neslaganja junačkog želudca sa kombinacijom hladne pive i vrelog bureka.
23:00 legitimisanje od strane organa reda i uvjeravanje istih da mi nemamo veze sa ateriranjem govna na šoferšajbu nesavjesne žene za volanom
23:50 razlaz kućama jer u pola noći počinje pornjava na satelitu
00:10 bacanje drkice uz zahvalu svetom eustahiju što sam rođen muškog spola
00:15 sa smješkom preko face sanjam dan ukidanja prava glasa ženama

najprije smo se spotaknuli plešući sambu,a onda nismo uspijeli zatresti mrežu niti onom rižoljupcu kawaguchiju koji nekim našim igračima nije niti do jaja i vjerovatno ne može ni skočiti do prečke.svejedno smo nekom čudnom logikom i dalje bili u igri za prolaz u osminu finala i samo nam je trebala pobjeda protiv klokana.naravno,pod uvjetom da žumanjci iz zemlje izlazećeg sunca ne naguze brazilce,ali to je već spadalo u sferu znanstvene fantastike.
sižemo u stuttgart,grad sa otprilike 600 tisuća stanovnika i najvećom hrvatskom zajednicom koja broji otprilike 14000 šahovničara.inače nadimak,švabe koji su naši djedovi podijelili svim njemcima dok su na njih jurišali po raznim kozarama i sutjeskama u stvari se odnosi na nijemce iz stuttgarta i okolice.za sve krampove koji o autima znaju jedino da imaju 4 kotača,volan i auspuh informacija da merzedes potječe upravo iz ovog grada.tako smo se i mi odmah po izlasku iz autobusa uputili u muzej ovog automobilskog giganta koji se nalazi u neposrednoj blizini stadiona.na ulazu nas dočekuje kip svjetskog prvaka u formuli 1,argentica juan manuela fanggia.stavljam mu hrvatski šal oko vrata i uskačem u njegov bolid u kojem se zaglavljujem zbog skučenog prostora.

ulaz u muzej se naplaćuje 8 eura,ali mi balkanskim metodama pronalazimo rupu u zakonu i razgledavamo besplatno one dijelove u kojima nema osiguranja.muzej zbilja izgleda futuristički i prepun je svih merzedesovih modela,od onih iz samih početaka sa početka prošlog stoljeća pa sve do vozila napravljenog za istraživanje marsa.

svatko tko imalo drži do auto moto industrije u ovom muzeju bi isplazio jezik do poda.svatko osim sumo svinje kojoj je na prvom kako utažiti glad.odustajem od razgledavanja nakon pogledana 2 automobila i sjedam na stepenice na kojima otvaram teglicu eurokrema i besramno ga mažem improviziranim nožem na prekjučerašnji toast koji mi se mrvi po podu.
odlazimo prema centru grada švercajući se u gradskom autobusu.nailazimo na ogromnu skupinu naših kojih prema nekim procijenama ima i preko 50 tisuća.nadglasavamo se sa praunucima britanskih robijaša i unucima ustaša i četnika.pijaniji smo od njih,grlatiji smo od njih,a i žene su im ružne za popizdit.tako da je u navijačkom dvoboju 3:0 za ekipu u kockastim dresovima.nalazimo se sa ekipom sa mojeg faksa koja je dan ranije bila u munchenu gledala utakmicu sa nekim beogradskim kolegama koji su česti gosti na studentskoj razmjeni našeg fakulteta.srbogorci su dan ranije izgubili od berača pamuka iz obale bjelokosti.zlobno rečeno,igra im je bila poput bivše države.....raspala se:)
bliži se početak utakmice i krećemo podzemnom u pravcu stadiona.upadamo u vagon prepun žutih dresova i cijelim putem slušamo njihovo navijanje.dolazimi sms od katarine iz novog sada koja me pita da li ostajem ako naši prođu.naravno da ostajem,ali sam malo presušio sa parama pa ću morati prodat guzicu crncima da bi se prehranio:)
stižemo ispred stadiona,a sa obzirom da mi karta ne treba vrijeme prikraćujem podjebavajući preprodavače karata.prilazi mi jedan od njih i pita me da li mi treba karta.
odgovaram,DA glasom kao da mi nudi kćer manekenku.
pita me koliko sam mu spreman ponuditi za kartu.
odgovaram,SEDAM!!!!
zasjalo mu je u očima kao da sam zlatna koka spremna za čerupanje,sedam stotina?????
noup!just,seven:))))
u tom trenutku su neki australski imbecili odlučili protestirati protiv šišanja ovaca i u znak protesta su se skinuli goli.

ekipa ih podjebava,zalijeva pivom,koristi kao pozadinu za fotografiranje,vritnjaka pa ih na kraju odvodi murija.
stavljam vaterpolsku kapicu na glavu i radim kardinalnu grešku.polovica kretena me gleda u čuđenju jer uopće ne kuži kojem sportu pripada dotično pokrivalo za glavu, a neki pojedinci me greškom zamjenjuju za ribafisha vičući zamnom da mi je blog super.

znam da mi je blog super,ali ja nisam ribafish.on je visok i zgodan,a ja ne znam šta mi je ovih dana:)))koliko mi se čini,jedino nam je zajednička škemba i ljubav prema pivi i nogometnoj reprezentaciji.nisu mi povjerovali!vraćam kapicu na crnićev luster sa željom da se više nikada ne vrati na moju glavu.
iako smo poveli nakon što je srna skinuo paučinu iz rašlji u trećoj minuti ostatak utakmice provodimo usidreni u svom šesnaestercu.tomas je spizdio na mozak pa je zaboravivši sport kojim se bavi u stilu barbare jelić podijelio par blokada rukom,a šimunić je dokazivao kako su hrvati žilav narod i da nas čak ni 2 žuta ne mogu izbaciti iz igre.
nakon što su posljednjim sučevim zviždukom naši prdnuli u fenjer počele su mi pristizati poruke prijatelja sa druge strane barikade koje sam ja svih ovih dana pun nadahnuća provocirao u vezi odličnih igara njihove repke.izdvajam:ajde brate,nije sve tako crno.moglo je biti i gore.zamisli da ste ispali od nas:)))ili,ajde barem si sačuvao guzicu:)istina katarina,u svakom zlu ima nečeg dobrog:)
bauljam po cesti mrzeći cicu kranjčara i obećajem sam sebi da čim dođem u zagreb odlazim u zoo pljunuti klokana.u isto vrijeme tipkam na mobitel odgovore prijateljima sa druge strane barikade,a drugom rukom pokušavam strefiti u bradu nekog kretena koji urla SRBIJA okružen hrvatskim navijačima.pa ti shvati balkan:)))
eh da se nije ozlijedio ognjen cukić u zadnjoj epizodi ljubavi u zaleđu.druga bi to priča bila....

nakon desetak dana nam je proradio lokal patriotizam i nalazimo se sa riječanima u centru nurnberga.arči,rica,crnić......odlazimo do supermarketa u kupovinu i psujemo retardirane švabe koje drže pive na policama umjesto u frižideru!krećemo sa balkanizacijom,rasprostiremo novine na pločnik ispred izloga,sjedamo na pod i gledamo utakmicu.šokiranim prolaznicima dajemo ostatak raskupusanih novina i pozivamo ih da sjednu kraj nas.na poluvremenu odlazimo do trgovačkog centra i sjedamo na improvizirani teren na kojem gledamo nastavak utakmice.unatoč zabrani unošenja alkohola ispijamo zalihu pive dovoljnu za oboriti sa nogu stanovništvo omanje županije.gledanje utakmice nam se pretvara u piknik.besramno vadimo salamu,sir,francusku salatu,jogurte....polagano tjeramo sve ostale gledatelje i ostajemo sami.


nakon završetka utakmice arči i rica nas pozivaju na roštilj u hrvatsku katoličku misiju.pronašli su besplatni smještaj čitajući globus.spavaju na podu,nemaju tuša,ali je džabe.odlazimo u misiju švercajući se u tramvaju,švercajući se u podzemnoj....iako stižemo ispred crkve dočekuje nas gomila psovki ostarjelih gastarbajtera koji ubijaju poslijepodne igrajući karte.čekajući meso bacamo turnir u šahu u kojem deklasiram konkurenciju i na opće iznenađenje ne jedem sam sebi figure.gastosa na roštilju puca nostalgija i sa suzom u oku nam priča o rodnom kraju i ne primjećuje da su mu ćevapi zagorili.prilikom posluživanja rica ga bez gledanja moli za porciju više pečenih:))))dobija komade ugljena na kojima lomi zube.uništavamo se mesom i količinom luka dovoljnom da sugovorniku otpadnu obrve.

prežderani i brutalnog zadaha odlazimo do centra grada.razočarani primjećujemo da je nurnberg mrtav grad u kojem poslije odgledane večernje utakmice na ulicama nema nikog živog.uvaljujemo se u prazni irish pub u kojem njurgamo ispijajući pivo od 4 eura.stilom alberta tombe u slalomu zaobilazim stolove i jurim prema wc-u na istovar ugljenisanih delicija sa roštilja.zaglavljujem se,pa nakon nekoliko kulturnih pokušaja otključavanja,vrata razvaljujem nogom i izlazim na slobodu.na odlasku iz puba besramno krademo SVE čaše sa stola,a da parodija bude veća konobar nam u znak zahvale poklanja podmetače za čaše.
odlazimo do nekakve loše kopije amsterdamske red light street u kojoj se srećemo sa najstarijim zanatom na svijetu.prijateljice noći nas dovikujući sa prozora dozivaju na dvadeset minutno druženje koje stoji 50 eura.prolazimo kraj prozora neke noćne dame koja ima godina koliko i prijateljice moje bake sa kojima nedjeljom ide na tombolu.prilazim njenom prozoru i glasom silovanog gnua sa dijabetesom pjevam joj hit dubrovačkih trubadura:
otvori draga prozor
i slušaj naše note
o ljubavi ćemo pjevat
la musica di note
napuštamo penzionisanu kurvu i produžujemo dalje ovom ulicom nemorala.dolazimo ispred prozora sa crnkinjama sa kojeg nas neka beračica pamuka doziva pokazujući nam svoje poveće vime sa krugom oko bredavice promjera frizbija.nisam se mogao suzdržati pa sam i nju počastio pjesmom.spontano sam odabrao od bijelog dugmeta:selma ,ne naginji se kroz prozor.....
iskreno,na pola ulice mi se već lagano počeo okretati želudac.sa 20 i nekom godinom u guzici zbilja mi nije ni na kraj pameti da plaćam za sex i to još da bi svog pišulinca gurnuo u rupu u koju je 5 minuta prije mene gurao neki sifilični palestinski bombaš samoubojica.bljak,fuj,bljak.....svejedno sam zastao i zaslinio ispod prozora sa kojeg mi se smješkala jedna predivna brineta.boginja...!došlo mi da joj se krenem upucavati.ono,curo šta radiš poslije posla...:)
pri kraju ulice ponovo dolazimo do prozora sa kojih nam se smiju ocvali primjerci ovog zanata koji izgledaju poput prešminkanih sredovječnih blagajnica u konzumovim dućanima.dalo bi se raspraviti tko bi tu kome trebao platiti:)
na izlasku iz ulice prepune dronfulja sam još jednom zapjevao pod prozorom nekoj dugonogoj plavuši:
hej curo šećeru
nemam ja za večeru
za malu votku,rakiju....
kroz moje prazne džepove
vjetrovi mi prolaze
a kroz cipele
kiše jesenje....o o o o o