Pregled posta

nabili nas klokani

najprije smo se spotaknuli plešući sambu,a onda nismo uspijeli zatresti mrežu niti onom rižoljupcu kawaguchiju koji nekim našim igračima nije niti do jaja i vjerovatno ne može ni skočiti do prečke.svejedno smo nekom čudnom logikom i dalje bili u igri za prolaz u osminu finala i samo nam je trebala pobjeda protiv klokana.naravno,pod uvjetom da žumanjci iz zemlje izlazećeg sunca ne naguze brazilce,ali to je već spadalo u sferu znanstvene fantastike.
sižemo u stuttgart,grad sa otprilike 600 tisuća stanovnika i najvećom hrvatskom zajednicom koja broji otprilike 14000 šahovničara.inače nadimak,švabe koji su naši djedovi podijelili svim njemcima dok su na njih jurišali po raznim kozarama i sutjeskama u stvari se odnosi na nijemce iz stuttgarta i okolice.za sve krampove koji o autima znaju jedino da imaju 4 kotača,volan i auspuh informacija da merzedes potječe upravo iz ovog grada.tako smo se i mi odmah po izlasku iz autobusa uputili u muzej ovog automobilskog giganta koji se nalazi u neposrednoj blizini stadiona.na ulazu nas dočekuje kip svjetskog prvaka u formuli 1,argentica juan manuela fanggia.stavljam mu hrvatski šal oko vrata i uskačem u njegov bolid u kojem se zaglavljujem zbog skučenog prostora.

ulaz u muzej se naplaćuje 8 eura,ali mi balkanskim metodama pronalazimo rupu u zakonu i razgledavamo besplatno one dijelove u kojima nema osiguranja.muzej zbilja izgleda futuristički i prepun je svih merzedesovih modela,od onih iz samih početaka sa početka prošlog stoljeća pa sve do vozila napravljenog za istraživanje marsa.

svatko tko imalo drži do auto moto industrije u ovom muzeju bi isplazio jezik do poda.svatko osim sumo svinje kojoj je na prvom kako utažiti glad.odustajem od razgledavanja nakon pogledana 2 automobila i sjedam na stepenice na kojima otvaram teglicu eurokrema i besramno ga mažem improviziranim nožem na prekjučerašnji toast koji mi se mrvi po podu.
odlazimo prema centru grada švercajući se u gradskom autobusu.nailazimo na ogromnu skupinu naših kojih prema nekim procijenama ima i preko 50 tisuća.nadglasavamo se sa praunucima britanskih robijaša i unucima ustaša i četnika.pijaniji smo od njih,grlatiji smo od njih,a i žene su im ružne za popizdit.tako da je u navijačkom dvoboju 3:0 za ekipu u kockastim dresovima.nalazimo se sa ekipom sa mojeg faksa koja je dan ranije bila u munchenu gledala utakmicu sa nekim beogradskim kolegama koji su česti gosti na studentskoj razmjeni našeg fakulteta.srbogorci su dan ranije izgubili od berača pamuka iz obale bjelokosti.zlobno rečeno,igra im je bila poput bivše države.....raspala se:)
bliži se početak utakmice i krećemo podzemnom u pravcu stadiona.upadamo u vagon prepun žutih dresova i cijelim putem slušamo njihovo navijanje.dolazimi sms od katarine iz novog sada koja me pita da li ostajem ako naši prođu.naravno da ostajem,ali sam malo presušio sa parama pa ću morati prodat guzicu crncima da bi se prehranio:)
stižemo ispred stadiona,a sa obzirom da mi karta ne treba vrijeme prikraćujem podjebavajući preprodavače karata.prilazi mi jedan od njih i pita me da li mi treba karta.
odgovaram,DA glasom kao da mi nudi kćer manekenku.
pita me koliko sam mu spreman ponuditi za kartu.
odgovaram,SEDAM!!!!
zasjalo mu je u očima kao da sam zlatna koka spremna za čerupanje,sedam stotina?????
noup!just,seven:))))
u tom trenutku su neki australski imbecili odlučili protestirati protiv šišanja ovaca i u znak protesta su se skinuli goli.

ekipa ih podjebava,zalijeva pivom,koristi kao pozadinu za fotografiranje,vritnjaka pa ih na kraju odvodi murija.
stavljam vaterpolsku kapicu na glavu i radim kardinalnu grešku.polovica kretena me gleda u čuđenju jer uopće ne kuži kojem sportu pripada dotično pokrivalo za glavu, a neki pojedinci me greškom zamjenjuju za ribafisha vičući zamnom da mi je blog super.

znam da mi je blog super,ali ja nisam ribafish.on je visok i zgodan,a ja ne znam šta mi je ovih dana:)))koliko mi se čini,jedino nam je zajednička škemba i ljubav prema pivi i nogometnoj reprezentaciji.nisu mi povjerovali!vraćam kapicu na crnićev luster sa željom da se više nikada ne vrati na moju glavu.
iako smo poveli nakon što je srna skinuo paučinu iz rašlji u trećoj minuti ostatak utakmice provodimo usidreni u svom šesnaestercu.tomas je spizdio na mozak pa je zaboravivši sport kojim se bavi u stilu barbare jelić podijelio par blokada rukom,a šimunić je dokazivao kako su hrvati žilav narod i da nas čak ni 2 žuta ne mogu izbaciti iz igre.
nakon što su posljednjim sučevim zviždukom naši prdnuli u fenjer počele su mi pristizati poruke prijatelja sa druge strane barikade koje sam ja svih ovih dana pun nadahnuća provocirao u vezi odličnih igara njihove repke.izdvajam:ajde brate,nije sve tako crno.moglo je biti i gore.zamisli da ste ispali od nas:)))ili,ajde barem si sačuvao guzicu:)istina katarina,u svakom zlu ima nečeg dobrog:)
bauljam po cesti mrzeći cicu kranjčara i obećajem sam sebi da čim dođem u zagreb odlazim u zoo pljunuti klokana.u isto vrijeme tipkam na mobitel odgovore prijateljima sa druge strane barikade,a drugom rukom pokušavam strefiti u bradu nekog kretena koji urla SRBIJA okružen hrvatskim navijačima.pa ti shvati balkan:)))
eh da se nije ozlijedio ognjen cukić u zadnjoj epizodi ljubavi u zaleđu.druga bi to priča bila....


Post je objavljen 05.07.2006. u 18:06 sati.