preko OAP-a(obavještajna agencija za prežderavanje)smo dobili super tajnu dojavu da se jednu stanicu vožnje U-bahnom, na oranje platzu nalazi kineski restoran u kojem za 5 eura jedeš koliko god možeš!!!!!znači,obećana zemlja utopija ipak postoji u jednom kutku ovog našeg čemera što se zemljom zove:)jadnik očito nije računao da berlinom gmižu tamo neki balkanci koji će ga odvesti u stečaj.došli smo ispred restorana čiji će vlasnik ubrzo promjeniti ime u bank rot soon(uskoro) i kod konobara provjerili vjerodostojnost podataka.nakon što je konobar,ne sluteći što mu se sprema,potvrdno klimnuo glavom bagra je zasukala rukave i navalila......dok su ostali grabili kao da su pušteni sa lanca,ja sam mudro konstatirao da bi pametnije bilo konobaru da nam je dopustio da privučemo stolice za švedski stol.pa barem mu ne bi blatili tanjure:)recimo ovako,ja sam prestao trpati u tanjur u trenutku kada su mi se kotleti počeli kotrljati sa vrha novonastalog brežuljka.turisti su zastajali kod naših porcija i uslikavali se dok smo mi bez imalo srama punili naše trbušine.

na kraju smo ostali sjediti nepomični poput trutova i pokušali se dogovoriti o planovima za ostatak dana.mimikom i govorom prekidanim sa učestalim podrigivanjima uspjeli smo nekako iskombinirati plan za odlazak u berlinski zoo,jedino mjesto na kojem nećemo biti najdlakaviji:)
bahato kupujemo cjelodnevnu kartu za metro iako imamo kao grupa pravo na popust od 50 %.ali kad je beg bio cicija:)iskrcavamo se na kolodvoru zoo.zvuči li vam poznato?ajde,ajde,svi smo kao klinci čitali onu knjigu"mi djeca sa kolodvora zoo"o onoj grupi klinaca -narkomana.istina,u medjuvremenu je sasvim dostojna replika tog zoo-a osvanula i u mojem kvartu,ali ipak......
pratimo strelice i nakon 2 prelaska ceste stajemo ispred blagajne zološkog vrta.16 eura za ulaznicu.grebem neki popust za studente i smanjujem cijenu za 5 eura.nakon što mi blagajnica kaže da ne trebam predočiti nikakvu studentsku iskaznicu,balkanski besramno joj lažem da smo svi u grupi studenti i svi ulazimo sa popustom!
prvo smo se susreli sa nekim tapirom koji je polumrtav ležao sakriven u dubokoj hladovini i koji je hladno lansirao odjeb našim dozivima za poziranje.slijedila je deva!jednogrbo stvorenje koje je upravo bilo u procesu linjanja tako da je izgledalo odvratno.nastavili smo kružiti zološkim vrtom i onda sam u jednom trenutku ugledao bivšu curu kako šeće u društvu prijateljice.iskreno sam se iznenadio i krenuo im u susret da ih pozdravim.....

rekle su mi da su krenule u razgledavanje izloga uz mogućnost šopinga ako se ukaže kakva povoljna prilika.prolazile su kraj zoo-a,pa rekoše,da svrate kad im je već na putu.
bilo mi je drago što se ne gledamo više preko nišana,a usput sam pohvalio i njenu liniju.čuo sam za njezine dijete i da jede jako slabo.nije ništa odgovorila,ali joj je zakrulilo u želudcu pa sam joj prijateljski ponudio komad svoje marende.prihvatila je......

nakon što je pojela sve do zadnje mrvice,zahvalno je podrignula i poželila mi ugodan boravak u berlinu.
priključujem se ponovo svojoj grupi i dolazimo ispred ograde sa pingvinima.tu opet dolazi do izražaja naš balkanski mentalitet kada gnjurimo prijateljski raspoložene pingvine na sveopće zgražanje ostalih posjetitelja.pada i prijedlog da kidnapiramo ljamu i prošvercamo je na slijedeću utakmicu.
penjem se na skulpturu lava i razgolićen ispuštam urlik glumeći tarzana.doduše,ovom tarzanu je džejn kuhala samo brutalno kaloričnu hranu,ali ......nećemo cjepidlačiti:)AAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!

razgledavamo i aquaworld u kojem blejimo u zmije i kovanicama gadjamo nadrkanog aligatora.dolazimo na odjel sa žoharima u kojem ima primjeraka velikih poput hodajućeg hamburgera.
nakon višesatnog hodočašća i balkaniziranja po zoo-u konačno stižemo na dio sa majmunima.mi se beljimo njima,oni se belje nama i dođe čovjeku da se zapita tko je tu uopće sa prave strane ograde.

prilazimo sektoru u kojem drže gorile.valjamo se od smijeha jer se gorila zove ivo!!!!neki naši očito imaju više hrabrosti nego pameti pa se odlučuju na preskakanje ograde i podjebavanje životinje koja je u stanju bez problema rastaviti odraslog čovjeka na proste faktore.njemačke penzionerke ne mogu vjerovati,križaju se i mrmljaju:oh,mein Gott!!!!!

raspizdili smo ivu(ivota) koji je rastjerao ostatak krda i onda nam počeo prijetiti držeći granu u ruci.nisu se hrvati usrali i utekli u roku munja.bilo je to strateško povlačenje u svrhu pregrupiranja i razmatranja daljnjih akcija:)))
lagano su nam već noge počele otjecati poput teta u konzumu koje tuku prekovremeno noseći borosane pa smo odlučili krenuti prema izlazu.opasno nam se i prizjevalo tako da smo počeli lagano usisavati.

zoo je ogroman tako da smo mi nakon 4 sata kruženja obišli otprilike 1/3 cjelokupnog vrta.izmedju ostalog nismo vidjeli niti tigrove,medvjede,bizone,žirafe,lavove......ali smo zato na izlazu naletjeli na slonove.prolazeći kraj njihovog kaveza učinilo mi se da me netko zove.nigdje nikoga!okrenem se lijevo,prazno....desno,samo slonovi???????edo,edo!
gledam ja,kad ono doziva mene slonica......

auuuuuuuuu,stara,ali se tebi brzo hvata.pa pred pola sata si bila anoreksična???
plačući mi je objasnila da su je greškom,dok je prolazila zološkim zamjenili za slonicu i da su je zatvorili u kavez sa napaljenim mužjakom indijskog slona.
a jebiga,reci i njemu da te boli glava,prebacio sam na zajebanciju:)
izderala se na mene da ne serem i neka razgovaram sa upraviteljem i objasnim da ona nije nikakva slonica!!!!!
u tom trenutku nam je prišao jedan čuvar koji je brutalno zaudarao na govna i objasnio mi da se njemu čini kao da ja razumijem što mi slonica govori.
DA,NARAVNO DA RAZUMIJE!!!!!!urlikala je tanja,VADITE ME IZ OVOG KAVEEEZAAAAA!!!!!!
izderao sam se na polupismenog čuvara:pa šta ti misliš da sam ja doktor jebeni doolittle.od kuda ja da znam što mi ova slonica govori!žao mi je,ali zbilja ne razumijem:(
UBIT ĆU TE KURVIN SINE!!!!!!!!!!!!!!urlikala je slonica!
sorry,zove me ekipa....moramo krenuti!i nemoj se nervirat,zabolit će te želudac:))
MARŠ!!!!!
mahnuo sam joj još jednom na odlasku i onako neprimjetno bacio šaku kikirikija.iako piše da je strogo zabranjeno hranjenje životinja.ali ipak sam ja balkanac,ma koliko se god mi gurali u europu:)))
VRAĆAJ SE KURVIN SINEEEEEEEE!!!!!!!!!

prvi hrvati su napustili nürnberg odmah poslije utakmice.ostali su put stuttgarta krenuli slijedece jutro.preostali smo samo mi,posljednji mohikanci,saka zombija koja baulja ovim mrtvim gradom.ovdje je sve zatvoreno poslije pola noci i osim ponekog pijanca i prijateljica noci ne mozete nikoga sresti na ulicama!kao da je svjetsko prvenstvo negdje drugdje.....tamo daleko!
obisli smo sve muzeje,spomenike,crkve......dosli smo ovdje festati,navijati za vatrene i ako bog da nesto prasnuti,a pretvorili smo se u penzionere koji obilaze kulturne ustanove.recimo,nürnbersko jaje nije,vi neznalice,nikakvo seksualno pomagalo niti je to strucni medicinski izraz za otekli testis.to je prvi rucni sat na svijetu,napravljen u nürnbergu!
u centru grada je kip koji simbolizira odnos majstora i segrta.turistima je zanimljiv zbog prstena koji, ako ga se okrene tri puta,ispunjava zelje!iako ne vjerujem u slicne pizdarije ovaj prsten sam danima okretao kao da rostiljam veprica na raznju stalno zeleci istu zelju!
kod gore spomenutog kipa smo se stacionirali ispijajuci bambus i pive iz limenke uz konstantno pishanje u obliznjem mc donaldsu.nabacujemo se lokalnim sponzorusama.tocnije onima koje ne izgledaju poput hodajuceg mesnog nareska sa obaveznim rumenim obrazima tipa regice iz gruntovchana.ulijecem preslatkoj plavusi rickardi i klizecim startom,u stilu jasmina agica je obaram sa nogu.razgovaramo na nekakvoj chorbi od tarzanovskog engleskog,rukomlata i brutalno loseg njemackog sa slavenskim naglaskom.polagano se odvajamo od ostatka grupe i ubrzo postajemo dovoljni sami sebi,posjednuti na nekakve zapishane stepenice.financijski sam presusio poput potoka usred ljetne zege pa joj romanticno nudim pola svoje pive duchandjije u limenci i griz izgazenog sendvicha sa mljackavim sirom i usmrdenim parizerom koji mi se cijelo popodne kuhao u igorovoj torbi.a tko joj kriv sto je pala na sarm balkanske sirotinje umjesto da se sa takvim izgledom hvata kakvog prebogatog zapadnjaka.razglabamo o svim mogucim pizdarijama i niti ne primjecujemo da se trg vec potpuno izpraznio i da su nam jedino preostalo drustvo postali ulicni cistaci.da nas ne pometu sa ostalim smecem odlucili smo odgmizati sa trga.
prolazeci pokraj kipa pricala mi je o tome kako turisti greskom okrecu zlatni prsten koji onda odredjuje broje djece koji ce imati,a koji je jednak broju okretaja prstena.odvela me je do druge strane kipa na kojoj se nalazi pravi prsten.prisao sam prstenu,zatvorio oci,okrenuo ga 3 puta i opet zazelio da mi se mojca vrati!samo,ako je ovaj zeljomat ispravan jadnica ce mi se naradjati djece kao da je mravlja kraljica.ups!nije moja greska sto na kipu nemaju uputstvo za upotrebu i sto sam ja danima okretao krivi prsten:)
setamo se po nürnbergu i rickarda mi predlaze da me otprati do hotela.pristajem sa odusevljenjem tek opristavjelog pubertetlije koji je upravo prvi puta ugledao sisu na duplerici smokvinog lista.krecemo prema hotelu spontano ubrzavajuci.ubrzo jurimo kao da su na nas pustili bikove na ulicama pamplone.stizemo pred hotel,uspaljeno odvaljujem nogom vrata od hotela kao da su ona saloonska iz nekog starog westerna i preskachuci po 3 stepenice trcimo prema hotelskoj sobi.uspuhani toliko da bi pokrenuli i usidreni jedrenjak stizemo na treci kat hotela etap!
OLEEEEEEEEEE!!!!!docekuje nas urlik,decibelima ravan onome kada su partizani probijali obruc svabama na neretvi, ekipe iz autobusa koja se povaljala po hodniku ispijajuci pive.prolazeci pokraj njih samaran njihovim zavidnim pogledima morao sam objasnjavati da rickarda nije dronfulja,da je nisam platio i da nakon mene nije za daljnju konzumaciju!
utipkavam sifru,nervozan zabrljavam sa svojim cevapima od prstiju i konacno iz treceg pokusaja provaljujem u sobu spasavajuci rickardu od izgladnjelih lavova sa hodnika.palim svijetlo i shokiran uocavam igora kako obucen,izvaljen na ledja spava raskrechen preko cijelog kreveta.i to snom toliko dubokim da bi ga teze bilo probuditi nego uskrsnuti mrtvoga.i to nakon kremiranja!u sekundi sam presao put od odusevljenja ravnog dobitku na lotu do razocarenja poput onog kada nam je onaj celavi djordjevic uvalio pobjednicku tricu u zadnjoj sekundi.rikarda je pogledala prema wc-u,ali sam joj sa suzom u oku objasnio da je pretjesno i da cak i prilikom drkice odvalis laktom vodokotlic:((em nisam taslachio,em sam se naslusao glupih komentara na izlasku iz sobe o brzini svrsavanja,em......ma jeben ti srecu u tri pizde materine!!!!!!!

napustamo berlin nasom rozom munjom i krecemo u pravcu nürnberga.autobus vec nekoliko dana ima problem sa auspuhom i sa klimom pa mi u zadnjem dijelu autobusa uzivamo u sauni i odvratnim mirisima zbog isparavanja ulja.nadimljeni smo ko prsut na tavanu.otvaramo siber,ali ubrzo pocinje padati kisa pa smo ga prisiljeni zatvoriti.vozimo se brzinom fijakera upregnutog za konja sa iscasenim zglobom,a zadnji dio autobusa se sve vise dimi.prisiljeni smo se zaustaviti na nekakvoj ogradjenoj livadi povrsine dnevnog boravka i cekati popravak.
rasprostiremo zastave po livadi punoj psecih govana i neuspjesno pokusavamo zaspati jer nas ometaju jureci kamioni koji nam trube u znak pozdrava.zagorci se prebacuju na kartanje bele,a mi primorci od nekuda izvlacimo loptu i krecemo sa igrom na male golice.zaustavlja nas nadrkana murija objasnjavajuci nam da je preopasno napucavati loptu metar od autoceste i automobila koji jure 150 na sat.
na livadi smo vec nekoliko sati i lagano umiremo od gladi i dosade.da ne spominjem problem ako se nekome prisere jer se nalazimo doslovno nasred autoceste.malo zivosti nam je donijela informacija da su srbogorci od argentine izgubili 6:0 u prvom setu.od muke si grizem vene na nogama jer sam potrosio sve pare na mobitelu pa sad nemam za provocirajuce poruke prijateljima sa druge strane barikade.
nakon 5 sati camljenja konacno nam stize zamjenski autobus,a ovaj nas odlazi u rezaliste.ubrzo se novim autobusom prolomio urlik odusevljenja jer samo poslije 5 dana konacno i mi nekoga prestigli:)
zbog kasnjenja odjebavamo razgledavanje leipziga,erfurtha i jos nekoliko gradova i predvecer stizemo u nürnberg.

grad je prekrasan,prepun starih zgrada,crkava i dvoraca.inace,za neznalice,to je grad u kojem se odrzalo ono veliko sudjenje za nacisticke zlocine.tu je konstruiran i prvi dzepni sat na svijetu,mp3 player,a cuva se i najstarija lokomotiva iz 1830-e godine.
krecemo u centar grada i odmah primjecujemo nekoliko nasih navijaca.zaustavlja se kombi ofarban u crveno bijele kvadratice iz kojeg tresti hrvatska muzika.malo nas je,al nas ima.......odjekuje iz kombija,a iz okolnih ulica pristizu horde nasih navijaca.u trenutku postajemo atrakcija i odlicni modeli stranim turistima koji nas uslikavaju u svim pozama.
tu su i neizbjezne japanske televizijske kuce kojih ima valjda na stotine.davimo se u kebabu(3.5 eura)i spustamo prema glavnom trgu na kojem nas docekuju neki decki sa tamburama.pjesmom diraju u srce nase gastarbajtere koji im velikodusno za svaku narucenu pjesmu kace na zice cak i po 100 eura.po slobodnoj procjeni decko na kontrabasu je imao okacenih minimalno 500 eura.garavusa smjenjuje ravnicu,moj ivane odjekuje trgom poslije jure i bobana,a onda netko narucuje:
da te mogu pismom zvati
ja bi piva,ne bi staja
da se stara ljubav vrati
ne bi pismi bilo kraja.....
urlao sam iz svega glasa nadajuci se da se cuje do jednog grada...grada negdje tamo daleko,daleko od mora.
vucemo se pjesice prema hotelu prateci tramvajsku prugu.primjecujemo srpsku zastavu objesenu na prozor na prvom katu.tako blizu,a ipak tako daleko:(
dolazimo u hotel i pokusavamo se otusirati u tus kabini velicine sobnog ormara koja je ocito konstruirana za anoreksicnog hobita,a ne za utovljenog hrvata.okrenes se po sapun,laktom otvoris vrata!sagnes se,koljenima otvoris vrata!
odbauljam ja prije spavanja do wc-a i zavaljen na skoljku stilom bika koji sjedi bacim lagani jajoces.omililo se meni,pa je jajoces prerastao u drkicu.uletila je prvo angelina,pa britney,pa minea......i onda se odjednom ukazala bivsa.i to bez glavobolje.nastavim ja shetat kozicu sa osmjehom karakteristicnim za izrazavanje zadovoljstva nakon kvalitetnog prdeza.kad odjednom meni u mastarije useta nesto ogromno dugokoso.fuj,bljak,izrig......KRESO,MARS VAN IZ MOJIH MASTARIJA!!!!!!!!fuj,izrig,bljak.......
dan utakmice!odlazimo do stadiona oko kojeg vec gomila navijaca urla ne stedeci grla.krecemo sa provociranjem njihovog veznog igraca:
NAKAMURA,NAKAMURA...
RUZNA TI FRIZURA....
volonteri u okolici stadiona nam dijele kondome i prospekte o AIDS-u tako da nakon nekog vremena imam punu torbu prezervativa i ogromnu zelju da ih potrosim u ekspresnom roku:)
karte se oko stadiona prodaju po cijeni od 1000 eura,ali ubrzo preprodavaci primaju odjeb,pa cijena pada na prihvatljivih 100-150 eura.slikamo se sa prepijanim japancima obucenim u gejse,samuraje i neke nedefinirane hodajuce spuzve.

igraci izlaze na teren i sve je spremno za pocetak utakmice.prilikom intoniranja himne u nasoj blizini pjevaju 2 japanca koja urlicu neku mjesavinu gange i ljubavnog zova kastriranog magarca.svi se valjamo po podu od smijeha.susrecemo neke nase koji su na stadion usli preskacuci ogradu i masu nasih koji su na stadion usli na onu moju metodu sa iznosenjem vec ponistenih karata.ali barba,majke mi.....samo sam izasao pishat:))))
pocinje utakmica i nasi navaljuju ko tatari.igramo dobro,redaju se prilike,ali nasi napadaci reagiraju ko prebijeni paraplegicari promasujuci nemoguce.uslijedila je erupcija odusevljenja nakon sto je kapiten zumanjaka srusio naseg dadu.nazalost mali srna se valjda usrao i kawaguchi mu je obranio penal.

sjetio sam se boze suseca kada je urlao nakon sukerovog gola japancima u francuskoj 98.ma kakav kawaguchi!!!!eto,takav kawaguchi,gospon bozo,jebo te on!pocinje drugo poluvrijeme i nakon jos jednog traljavog klasnicevog pokusaja zakljucujem da ovi nasi nisu u stanju pogoditi ni brandenburska vrata,a kamo li vrata od gola.primjecuje se da je igranje u 3 popodne dotuklo polovicu nasih,pa tempo ocigledno pada.debeli kranjcar je prodisao na skrge i radijus kretanja mu je poput bacacha kugle,ali to ocigledno nije razlog da cico zamjeni voljenog sina.nakon ulaska covjeka sa najruznijom frizurom(olica)uvjeren sam da niti jedni niti drugi ne bi zabili gol do prekosutra.ostaje 0:0,sudac svira kraj i svi lagano razocarani krecemo prema centru.ekipa iz autobusa komentira da ovi nasi ne bi uspijeli pobjediti ni ekipu iz busa na onoj livadi nasred autoceste.
nema pjesme,nema euforije.samo bezvoljna masa koja plazi prema centru grada....
NAKAMURA,NAKAMURA....
RUZNA TI FRIZURA....


njah!!! ...samo malo da ti pustim papke....heheh Lola

nakon sto sam razbio kasicu prasicu,odzepario skleroznu penzionerku u sedmici i prodao guzicu prepijanom pakistanskom pomorcu konacno sam skupio dzeparac za odlazak u njemacku.salim se naravno,drzao sam instrukcije iz matematike i fizike srednjoskolcima.narodna izreka kaze da je glupost neunistiva,a samim tim je i moj izvor financija nepresusan:)
naoruzani kolicinom konzervi dostojnih konvoja ceskih turista igor i moja sumomalenkost krenuli smo u pravcu zagreba odakle smo imali dogovoren polazak agencijom art travel.inace,agencija nas je nekoliko dana ranije kulturno obavjestila da nam ipak nije uspijela nabaviti ulaznice za utakmice hrvatske reprezentacije ,ali su nam u zamjenu osigurali karte za svedska vs paragvaj i koncert red hot chili papersa?????????
na zagrebackom kolodvoru nas je docekao autobus roza boje,kao stvoren za izlet pedera.ukrcavamo se u derutni autobus koji kvalitetom podsjeca na onaj firme krstic nakon bombardiranja(tko to tamo peva)!upoznajemo se sa ostatkom ekipe koja je vrlo sarolika.ima tu veterana navijanja koje srecem po stadionima vec desetak godina,kretena koje su karte osvojili na nagradnim igrama,sponzorusa,gabora,penzionera,kvazi huligana.......vodic nam je tomislav koji nam vec u startu pusta svoj cd"zmijo kupit cu ti mungosa".tip recitira neke nebuloze pa mu album zvuci poput uglazbljenog vodostaja rijeka.
na putovanju se nemilice udara po pivama,pa se zbog pisanja zaustavljamo svakih 100 metara.u austriji ulazim u neki wc koji izgledom podsjeca na space shutle.sve je kompijuterizirano pa se mi priprosti balkanci navikli na zasrani cucavac osjecamo poput alice u zemlji cudesa.prilikom zatvaranja vrata aktivira se opustajuca muzika koja usput anulira zvukove prdenja i pljuskanja vode nakon ateriranja govna pa se kao osjecas slobodnije.nakon sto sam podigao prdaru na djelic sekunde aktivirao se mehanizam koji okrece zahodsku dasku i na taj nacin je cisti.iskreno sam se prepao silne tehnologije i ostatak kenjaze sam proveo ukipljen da mi se ne bi greskom aktivirala zahodska cetka i zavrsila mi u supku.autobus nam se krece puzevom brzinom tako da nas prestizu cak i oni radnici koji kose travu uz autocestu.jedino nas jos nisu prestigli lezeci policajci i to iz razloga jer ih na autoputu nema.inace bi to bila mrtva utrka:)
stizemo ispred hotela "formula 1" koji je od berlina udaljen koliko i hrvatska od ulaska u europsku uniju.sobe su dvokrevetne,sa krevetima na kat.igor se zavaljuje u prizemlje tako da meni ostaje krevet na katu koji je od plafona udaljen jedva 20 cm tako da prilikom prevrtanja uredno zakacim laktom,a spavam sa uvucenim stomakom.sva sreca da nemam veliku surlu jer bi inace strugao sa njom po plafonu.jastuk je navodno punjen perjem,ali je tvrd kao da je to perje ocerupano sa nekog okamenjenog fosila.obecano nam je da u blizini hotela imamo trgovinu u kojoj se mozemo opskrbiti namirnicama.jedino sto nalazimo je skladiste namjestaja ikea, tako da eventualno mozemo grickati tabure.
sa obzirom da sam pred neki dan bio u makedoniji mogu reci da sam dozivio financijski shok:)ovdje mozes kupiti casu vode za isti onaj novac kojim si u makedoniji mogao kupiti pola drzave.inace,cijena karata je na crno od 500 do 600 eura.kruzile su price da ce provjera na stadionu biti rigorozna i da se nece moci prosvercati niti igla,a ulaz ce biti dozvoljen samo uz predocenje putovnice.neki nasi su usli preskacuci ogradu,a drugi su iskoristili cinjenicu da se karte na ulazu ne ponistavaju.dovoljno je da jedan udje na stadion,onda pokupi nekoliko karata od nasih navijaca na tribini,izadje van jer je kao zaboravio nesto u autu i podijeli karte ostatku ekipe koja onda bez problema udje.mi na taj nacin namjeravamo sutra prodati karte japancima.cijene se danas krecu negdje oko 1000 eura.ako nam taj plan upali u hrvatsku stizemo taxijem:)))a koliko su detaljni pretresi vidi se po tome sto su upaljene dvije baklje,a ostatak ekipe se poslije utakmice lupao po glavi jer se doslovno moglo prosvercati i tromblon.
po cestama je sve krcato nasih.sve je u crveno bijelim tonovima.karlovacko korner me je malo razocaralo jer se skupilo masu chobana.gastarbajteri se nakrcaju nasim obiljezjima poput bozicne jelke,ne znaju beknuti 3 rijeci hrvatskoga,a otkidaju na matu bulica!
pozdrav iz njemacke sa svjetskog prvenstva u ganjanju lopte po travi.
p.s.nakon 11 godina ucenja njemackog nisam u stanju u trgovini kupiti kruha i salame

mislim da ova slika govori sama za sebe:))))nakon riječana u makedoniji više nema punih linija:)))))

nije nam uspio pokušaj podmićivanja sudije pa smo i ovu utakmicu brutalno poraženi:)

neka 3 pacijenta su se fino posjela i onda nekoliko sati izigravala žiri ocijenjujući trebe koje bi silazile po stepenicama hotela.

utakmica je trebala početi već odavno,igrači su bili spremni,sudije na svojim mjestima.....ali to nije previše zabrinjavalo radnike koji su mirno krpali rupe na igralištu uz neizbježnu pivu:)))

dovoljno je reći:CENTAR SVETA!!!!!!

ĆELE KULA-kosturska glava,kosturska glava,monjac,kosturska glava,crnić,kosturska glava,sumohrvat,kosturska glava,kost...ups,nije nego štale:)))))

kako izgleda hotel sa 5 zvijezdica.hm,hm...kako izgleda hotel sa rupama u zidovima:)

sa obzirom da imamo iskustva u turizmu odlučili smo malo pripomoći makedoncima oko uređenja:)

uređenje interijera hotela ili kako su nastale one misteriozne rupe po zidovima hotela:))))

ovo je ona legendarna razglednica.u mojim rukama:))))

iako je himna naše sportske ekipe bila:
ne može nam nitko ništa
jači smo od sudbine
a poruka svim protivničkim ekpama:

...ipak smo na kraju,sudačkom krađom naravno,uspijeli ispasti u svim sportovima.
nogometu:

košarci:
šahu:(sumohrvat u crvenom dresu)

i stolnom tenisu:

zato smo postali svjetski prvaci u "zatvaranju kafana" tj. treće poluvrijeme smo deklasirali konkurenciju:

nakon 14-minutnog sklapanja očnih kapaka i pokušaja sna uz gužvanje jastuka probudili su nas organizatori radi odlaska na krstarenje ohridskim jezerom.nevoljko ustajem i oplakujem one dvije šveđanke koje su mi se ugurale u san.zijevam tolikom snagom da usisavam krešinu cipelu,a vizualno sam toliko otvorio usta da mogu konkurirati za kino plakat novog nastavka filma"ralje".žene su okupirale wc pa sav krmeljav krećem na doručak.gazim preko nekog slovenca zaspalog na hodniku koji trenutno ima funkciju ležećeg policajca.krešo i ja se suočavamo sa nekim makedonskim konobarom koji nas upozorava da sa stola možemo uzeti ukupno 4 ponuđena proizvoda.bambijevski iskrenim pogledom klimamo glavom i uzimamo,trpajući po džepovima svaki po 12 komada sira,6 pašteta,nekoliko margarina......brutalno mi se prisralo pa usred doručka kradem snop salveta i odlazim u restoranski wc koji je potopljen gore od venezije.zbog previsokog vodostaja,školjku razvaljujem u nekoj improviziranoj yoga poziciji sa podignutim nogama pa prilikom sranja dobijam muskulfiber i istegnuće zadnje lože.
lagan poput leptirića spreman sam za krstarenje!
neispavani i krmeljavi sa frizurama "na juriš"prevaljujemo put od otprilike 500 metara zapinjući za svaku izbočinu na cesti.prolazimo pokraj nekog turističkog brodića kojeg je neki kreten počastio imenom"TITANIK".među posljednjima stižemo na pristanište i skeptično gledamo brodiće koji su nakrcani poput onih indijskih vlakova.puštamo korijenje kod šanka i nastavljamo sa alkoholiziranjem,a brod lagano klizi prema prvom odredištu,gradu ohridu!

ohrid je predivno turističko mjesto koje se može mjeriti sa našim vodećim turističkim destinacijama na jadranu.na području grada je izgrađeno 365 crkvi ili u prijevodu,za svaki dan u godini po jedna.samo mi nije jasno da li onda za prijestupne godine imaju nekakvu montažnu crkvu ili......:))))

naravno,turistički najzanimljivija je,pogađate,ona na vrhu brda pa poput planinara krećemo uzbrdo.već na pola puta imam listove poput gabrijela batistute,a slezena mi se lagano počela kotrljati nizbrdo pa u znak predaje mašem bijelom (papirnatom)maramicom i sa nekoliko istomišljenika sjedam u nekakvu kontejner kafanu.uostalom,bolje da povratim od alkohola nego od pješačenja.
na povratku u centar ohrida sjedamo u restoran i naručujemo pljeskavice!osoblje je usporeno poput ulaska hrvatske u europsku uniju pa hranu dobijamo u trenutku kada je posada broda već lagano dizala sidro.da brodovi ne bi isplovili bez nas jedemo brzo kao da smo na natjecanju za najproždrljivijeg amerikanca,doslovno rukama i nogama gurajući hranu u usta.pribor za jelo!?šta se to maže na kruh?
prežderani i utovljeni poput krmača pred kolinje trčimo prema brodovima dok nam šopska salata lagano izlazi na nos.
stižemo!toliko smo uspuhani da bi pokrenuli i osrednji jedrenjak!krećemo prema svetom naumu iskapljujući nove galone piva u ugodnom društvu novosađanki.
sveti naum je otočić na ohridskom jezeru,smješten na samoj granici sa albanijom!inače,tu vam je smještena radnja filma"karaula".odlazimo u neki samostan koji je doslovno raj na zemlji.ti bauljaš po samostanu,svuda oko tebe šeću paunovi,a pruža ti se predivan pogled na cijelo ohridsko jezero okruženo šar-planinom prekrivenom snijegom!

trčim sa gusarskom sabljom u ruci za nekim uspaničarenim paunom i svojim klempavim uhom slučajno čujem pitanje jednog našeg studenta koji stoji ispred spomenika nekom svećeniku:da li je to ćiril i metod?????????mislim ono,ćiril i metod su dvije osobe,a kip prikazuje jednu.mada poslije toliko piva i meni se činilo da lovim 2 pauna:)prilazi nam neki pravoslavni svećenik sa onom njihovom bradom dopupnjačom i kurči se kako su sveti naum posjetile mnoge svjetske face uključujući juliu roberts i richarda gerea.
u povratku nas zahvaća nekakva nevera pa zbog pretjeranog ljuljanja po uzburkanom jezeru brodu prijeti kolektivna izvedba rigoleta.niti veliki valovi,niti strah od pada u jezero,niti moja prijetnja da će završiti u blogu nisu spriječili novosađanina šljivu da na pramcu broda odglumi leonarda di capria u onoj poznatoj sceni iz titanica(i m the strongest man on the world)
nenad šljivić i sumohrvat u igrokazu "bratstvo i jedinstvo".da mi je netko prije mojce pričao da ću imati priliku zveknuti srbina čekićem po tintari,a da ću se suzdržati....:))))))
pristajemo živi i zdravi i krećemo prema trgovini zbog obnavljanja zaliha alkohola!feštu nastavljamo po našim sobama.užasava me spoznaja da znam riječi svih narodnjačkih hitova i da ću nakon povratka u rijeku morati poput alkoholičara krenuti na odvikavanje od narodne muzike:))))

tu večer ulećem klizećim startom jednoj predivnoj beograđanki i osvajam je dobitnom kombinacijom nepovratno izgubljenih neurona i trbušnjaka.iz predostrožnosti odlučujem prešutjeti cimerima svoje upisivanje u strijelce!čisto da kreši ne bi prešlo u naviku:))))

naivan poput sobarice,ali srca velikog kao u velog jože,odgovorio sam potvrdno na prijateljevu molbu za ispomoć prilikom premještanja kamina.sukrivac kod izricanja sudbonosnog da je i plavuša koja već dugo čuči u meni,a koja je shvatila da treba pomoći nositi gradele umjesto kamina.istina,nije mi baš bilo jasno zašto bi netko tražio da mu se pomaže nositi gradele,ali......
b.v.(28),tomo i moja malenkost smo se ustali prije prvih crnogorskih pijetlova(dakle oko 10) i osvanuli ispred vinkove kuće!strah i trepet dvorišta je mješanac između tate rotwailera i mame rotwailerke.dakle čistokrvni četveronožni krvolok deks,koji zbog ekipe ima traume iz djetinjstva.naime,prilikom odigravanja rukometnog finala između nas i švaba ekipa mu je pjevala na melodiju od abbe:
deki deki
govno jedno njemačko
mi te mrzimo
majmune,pederčino.....
da bi izbjegao scenu u kojoj se deks kurči paradirajući po dvorištu sa odgriženim ekstremitetom jednog od nas troje,vinkov tata je krvoločnog buhodroma pritvorio iza ograde.radovi su mogli početi.....
kamin se sastojao od 6 dijelova,od kojih su 2 bila malo jebenija za nosit.prvo je trebalo utrpati ploču koja je meni neodoljivo bacala na nadgrobnu u onaj najveći betonski komad oblika štampanog slova H.krenulo nam je lakoćom trpanja djevice,dakle ono nikako nije moglo ući u ono....ma koliko mi upirali....onda je vinkov tata komentirao da na nacrtima sve ulazi bez problema,a ja mu odgovorio neka onda peče kobasice na nacrtima jer ovo jednostavno ne ulazi......odnekuda nam je osvanula turpija , samo za kalibar veća od one za turpijanje noktiju kojom sam ja udarnički krenuo praviti razmak potreban da uvalimo ono u ono....recimo to figurativno,da nam susjed nije priskočio u pomoć u vidu električne brusilice,ja bi turpijao dulje nego što bi etiopiji trebalo da postane prvak svijeta u hokeju na ledu.
onda je tomo brusio,a b.v.(28) i ja upirali ono u ono,pa sam ja pobrao komad kamena drito u oko,pa smo od prašine svi imali sijede pramenove ko halid,pa......baš smo nekako bacali na ona 2 specijalca iz "a je to".samo što je nas bilo troje:)
na kraju smo posao od 10 minuta uspijeli završiti u 2 sata.stali smo ispred svojih ruku dijela i divili mu se.vinkov tata je već pripremao zakusku kada sam ja tomislava priupitao ,da li mu se čini da krović od kamina stoji malo nahero?????što sam dulje gledao u taj krović sve mi se više činilo da taj krović niti nije krović nego onaj stražnji dio kamina koji služi da dim ne ide po cijelom dvorištu.skoro nam je suza krenula....a kada smo još shvatili i da smo ono za ono ugurali naopačke(figurativno smo ga uvalili u šupak)došlo mi je da stilom blanke vlašić preskočim ogradu i bacim se deksu među očnjake.morali smo sve ispočetka ili što bi narod rekao,ajde jovo nanovo.budući da je b.v.(28) odmaglio zbog nekih privatnih obaveza ostali smo tomo i ja sami.prepoznat ćete nas na hrvatskim plažama po činjenici da ćemo zbog nošenja prevelikog tereta i dobivanja bruha u kupaćim gaćicama imati 2 jaja veličine lubenica:))))
p.s. jedna konverzacija vezana uz elektrijadu
hrvat:u kojoj valuti možemo platiti?
trgovac:u kojoj god hoćeš
hrvat:jel može u kunama?
trgovac:ne može!
hrvat:pa šta se onda kurčiš:)