30
subota
srpanj
2005
malo se igramo...prevruće je za nešto drugo
osim što mi je nesnosno vruće i ne mogu nigdje pronaći gdje je micek spremio ventilator, komarci mi grickaju nožice....lagano sam nervozna, mislim ono, skroz lagano...ne diraj me, ako ti je život mio..
ne sjedi mi se predugo pred kompom, nekako mi je još više vruće, lijepim se za kožnu stolicu, teško mi je misli srediti i napisati nešto donekle suvislo, koliko to već može kod mene biti suvislo...onoliko koliko sam i sama suvisla....da jednom krenem pisati o ribicama u akvariju, završila bih valjda tekst pišući o atomskoj bombi...
zašto ova slikica....nisam ja jagode i neću vas pitati što znate o njemačkoj...probajte pogoditi
pusa
update: baš sam sad pogledala u statistike, već tri mjeseca pišem gluposti, hvala na pažnji svim posjetiteljima, dođite opet, ostavite komentar, vidim da me neki redovito posjećuju, ali se nikad ne jave, pa me jako zanima tko su, puno pozdrava svima
komentiraj (40) * ispiši * #
27
srijeda
srpanj
2005
ljetovanje, ispalo 1. dio, slijede nastavci najvjerojatnije
nikako da krenem s tim pisanjem...i teško mi se vratiti na ljetovanje kad sam već tri dana na poslu...i nisam baš pri sebi...osjećam se kao čardak ni na nebu ni na zemlji...na poslu svaki čas pogledavam na sat i razmišljam što sam u to vrijeme radila na moru...ne znam uopće kako sam izdržala osam sati prvi dan...u pola jedan sam mislila da je oko četiri sata i htjela sam van, van, van..
i sad neka se ja svega prisjetim, a nisam ništa zapisivala, što od lijenosti, a što od olakotnih okolnosti bolnog koljena...jerbo su mi obično zanimljive misli padale na pamet dok sam popodne ležala, čitala i drijemala, a bilježnicu sam ostavila u hodniku i nikako da si je stavim pod ruku....a onda nikako nisam htjela micati dupe da ne izazovem nekakve nove bolove...
no da krenemo otpočetka....nisam naravno spakirala stvari u petak navečer, pošto sam morala odvisiti na blogu do 2 ujutro, onako jedna velika doza da ne dođe do apstinencijske krize, jer nema smisla da na moru uzmem laptop u ruke i krenem u napad na stanovnike sela malog u kojem ljetujem i davim ljude da mi dozvole prikapčanje na njihovu telefonsku liniju....zaključila sam da se mogu spakirati i ujutro, namjestila još četiri dodatna alarma na mobitelima da slučajno ne zaspem....naravno jutarnje brzinsko pakiranje rezultiralo je pretrpavanjem torbe svime što mi je došlo pod ruku, i zaboravila sam pritom da tramvaji ne voze držićevom i da ću sve to morati tegliti od vukovarske...uostalom trebala sam to dotegliti i do svoje tramvajske stanice, tu sam već ispustila dušu, a da ne govorim o istezanju vratnih i ramenih mišića...
no uspjela sam stići do kolodvora na vrijeme, čekala 20 minuta da vozač napokon počne tovariti prtljagu s druge strane za nas koji ne planiramo skroz do zadra...
ukrcasmo se i krenusmo s par minuta zakašnjenja, u autobusu ugodno, klima radi i taman puše po mojim istegnutim mišićima...naravno nisam se do kraja opametila, i dalje putujem u majici bez rukava, ali bar obučem duge hlače, da ne bi bilo kao prije dvije godine...laprdava kreće na put u haljini s bretelicama, vozač uključio klimu na maksimum, laprdava se smrzava, najradije bi kakvu dekicu da pokrije nožice, kao neka bakica, gužva na cesti, stajali sat vremena pred slunjom i nikako da stignemo do kakvog stajanja, mjehur vrišti...upomoć!!!!...stignemo napokon do macole, prvo pravac wc i onda stajanje na suncu usred podneva dok svi drugi bježe u hlad...pita vozač, šta vi stojite na suncu....zato što sam se smrzla....i tako u nastavku putovanja dragi striček smanjio hlađenje i svaki čas ispitivao...jel' sad dobro...je, je super je (baš mene briga što je drugima vruće, glavno da je meni dobro)
sad sam skrenula s ovogodišnjeg puta..susjeda u sjedalu ok, mlada cura, putuje s mamom i mlađom sestrom, autobus super, ima napokon mjesta za noge i mogu se staviti na nekakav držač (ne mogu se sjetiti kako bi se to zvalo), striček rezervni vozač nam je dijelio i bombone, ma divota, baš su bili dobri...da ih malo reklamiram?...ma hoću...contus zadar, a ne kao oni prošle godine što su prodali više karata nego što je bilo sjedala u autobusu pa je najblaže rečeno bilo malo gužvasto...
već na autoputu prema karlovcu kaže striček da ne idemo autoputom nego starom cestom jer su nesnosne gužve na kapeli i svetom roku...i tako smo ugodno putovali do prvog i jedinog stajanja u borju...
i sad pitam ja stričeke, pošto ne idemo autoputom i ne mogu me ostaviti na izlazu zadar 1, na koji maslenički most idete...kaže on, ni na jedan, idemo preko obrovca, smilčića, zemunika do zadra....ajme, kažem ja njemu, to je meni kao da pričate o islandu, nemam pojma gdje je sve to...ništa, morala sam zvati miceka i reći mu da autobus ide sasvim nekakvim desetim putem prema zadru i da me ne može pokupiti ni blizu masleničkog mosta....
nastavak slijedi, bole me prsti od tipkanja i znate već da ne volim jako dugačke postove
pusa
komentiraj (25) * ispiši * #
24
nedjelja
srpanj
2005
vratih se..
evo mene, samo da se javim....
sretno stigla sa željom da si slomim nogu jer bih radije trpila tu bol nego išla sutra na posao....
a boljela me noga i tako skoro cijeli odmor...
ali o svemu više ovih dana....
da, i mozak mi je došao k sebi, uspjela sam pročitati skoro tri knjige na odmoru...zaključak se nameće sam po sebi...ubit će me posao koji radim i fizički i psihički...vrijeme je za promjene, definitivno...
bila sam lijena zapisivati sve što mi je palo na pamet ovih dana, ali valjda ću se prisjetiti tih bisera...
i da, odmor od tjedan dana? to nije kapitalizam, nego feudalizam...pod hitno moram promijeniti zvanje, postati saborska zastupnica, odmarati cijelo ljeto, a onda u miru nastaviti čitati novine od jeseni do idućeg odmora..
pusa vam svima od laprdave do skorog iscrpnog javljanja...
komentiraj (17) * ispiši * #
17
nedjelja
srpanj
2005
ovdje laprdava uživa
nadam se da ovaj server funkcionira normalno i da će ovo biti objavljeno kad treba tj. 17.07. u 22:44
neću da mi nešto poremeti moje prugice ;DDDDD
komentiraj (30) * ispiši * #
15
petak
srpanj
2005
brzinsko javljanje
od silne lijenosti iliti ne volim se pakirati, pa odugovlačim, kao što vidite, laprdava se malo poigrala dizajnom bloga
inače ne volim ružičastu bilo koje nijanse i ne znam zašto sam prvotno izabrala taj dizajn, bila sam malo u komi valjda, pa da bude ružičastiji pogled na svijet
nadam se da vam se sviđa ovako, meni se sviđa, mora se i vama...kaj vam ja mogu
osim što se pripremam da napokon počnem s pakiranjem...pušim, pijem zeleni čaj s limunom, to je oksidacija i antioksidacija na djelu...moram pronaći badić, nemam pojma gdje je, naravno čekala sam zadnji čas....danas sam i onoj dosadi od direktora predala njegovu #%$"& analizu, neka uživa u svojim minusima, kaj mu ja mogu kad stalno izvlači novce u svoj džep, kćer nabija račune na business kartici i mobitelu...i slično
sve vas puno pozdravljam, šaljem vam svima veliku pusu, uživajte u svakom danu, ne mislite na jučer ni na sutra i čitamo se od 25.07. opet
komentiraj (25) * ispiši * #
§§§§§§§§§§§§§§
napokon jedan donekle sunčan dan....napravila sam i nešto korisno, kupila si kartu za bus...naravno za petak nije bilo karata, rano sam se sjetila, usred ljetne sezone, tako da laprdava putuje u subotu...hoćete u 8.... ne, zaspat ću, dajte mi malo kasnije
koje gluposti pišem..to je samo još jedan mali doprinos statistici....malo sam pogledala statistike svog bloga pa vidjela da sam do sada nadrobila skoro 16.000 riječi, pa da prije prođe obljetnica
već treću godinu putujem subotom po najvećoj gužvi....možda se uspijem koncentrirati na čitanje nakon dugo vremena...to je jako dobro, bar zadubljeno buljiti u knjigu i razmišljati o bilo čemu, pogotovo ako kraj tebe sjedi netko dosadan i naporan...djeluje kao sredstvo protiv komaraca
post će biti objavljen nakon ponoći...tek toliko da ne kvarim one zgodne prugice na kalendaru
ako ste uspjeli pročitati ove baljezgarije do kraja, vjerojatno ste zaključili da je ovoj ženi pod hitno potreban odmor...ponekad pomislim da bih se možda bolje osjećala da odem na mjesec dana u ludnicu, da se malo odmorim od ovog normalnog svijeta...tko je tu uopće normalan....opet sve zavisi od perspektive...
ništa...u subotu popodne sjest ću u kafić na plaži...malo gledati more...okrenuti stolicu, malo gledati planinu....možda mi male sive stanice zaplešu u nekom dobrom ritmu
komentiraj (24) * ispiši * #
13
srijeda
srpanj
2005
slavonija u glavi...ili....ravno mi je sve do berlina
ne javlja se laprdava...sad si mislite tko zna gdje je, sama je...tko zna što radi...izlazi, tulumari, opija se....a tko zna, da je ljepše vrijeme možda i bi...
izgleda to otprilike ovako...u 6:35 zvoni mobitel 1, ugasim ga...za 10 minuta zvoni mobitel 2 i zvoni on svakih 9 minuta ponovo.....u međuvremenu mobitel 1 oglasi se i drugim alarmom u 6:55 koji se zove «diži se napokon», ali nikakve koristi od toga jer laprdava ne podnosi naredbe....kad mobitel 2 odzvoni jedno 6-7 puta, laprdava se napokon izvuče iz kreveta
sve se to odvija u jednoj zanimljivoj pozi, laprdava kleči s glavom na jastuku jedno pola sata i drijema između alarma, drži mobitel 2 u ruci i kad se oglasi alarm stisne bilo koji gumb i tako negdje do 7:45 kad napokon uspije izbauljati iz kreveta...
prva pomisao nakon dizanja joj je naravno – glupačo kojeg boga si ne namjestiš taj alarm kasnije i ne odspavaš k'o čovjek tih sat vremena
slijedi brzinsko mućkanje kapučina, paljenje cigarete...to je jutarnji ritual za razbuđivanje crijeva...treba izbaciti iz sebe sva sranja prikupljena prethodnog dana...onda strka, što ću danas odjenuti...a isto što i jučer, tko sad ima vremena nešto drugo tražiti...u 8:15 napokon izlazim iz stana...pobjegne mi par buseva, stvarno ne znam zašto svi stižu u isto vrijeme...kasnim na posao bar 5 minuta...slijedi skoro cjelodnevno buljenje u monitor (najvjerojatnije sanjam tablice u excelu, ali ne sjećam se snova zadnjih par mjeseci), slušanje raznih prepucavanja, vrištanja, histeriziranja, međusobnih optužbi, prebacivanja krivnje za razne propuste i slično...uglavnom, jedan uobičajeni radni dan
odlazak kući nakon 8, 9, 10 ili više sati...obično ulazak u bus koji krene najkasnije od svih koji stoje na terminalu, ljudi koji se naseru na vrata a izlaze na zadnjoj stanici, ljudi koji se guraju unutra umjesto da te puste da izađeš (to je nekakva zaraza valjda u ovoj zemlji)...dolazak kući, ni ne osjećam glad, pojedem eventualno nekakav sendvič....sjednem opet malo za kompjuter (nije mi ga bilo dosta na poslu ;)), pročitam malo blogove, ni ne komentiram uglavnom...u glavi totalna praznina ili ravnina, ne izlazi ništa suvislo...ne spava mi se, toliko sam umorna da ne mogu zaspati...vrtim se po krevetu....i opet zvoni mobitel...i sve ispočetka
nemam volje ni spremati se za more...s krajnjim naporom sam si danas skuhala juhu iz vrećice...možda pojedem i koju nektarinu da unesem malo vitamina...nemam volje ni odrezati nokte, rastu k'o ludi sad kad ih ne puštam....trebala bih si epilirati nožice da ne bude opet brijanje na suho u zadnji čas...trebala bih ovo, trebala bih ono...najbolje da odem odmah u krevet i napokon se naspavam....jer sutra bih stvarno napokon trebala ići kupiti kartu za bus da otputujem na taj godišnji i stvarno bih se trebala spakirati....
lijepo molim T-com da na području paklenice ukinu signal za mobitel od 15.07., da ne moram lagati da nije bilo signala...vi iz VIP-a ne morate, taj broj ne znaju na poslu..
možda si i samovoljno produžim godišnji, trebala bih biti malo nepredvidljivija....dođe 25.07. a mene nema, pa nema...
ne znam stvarno zašto ljudi moraju raditi, umjesto novca za oružje, bolje da ulažu u razvoj robota koji bi sve radili umjesto njih....čovjek zaglupljuje od besmislenog posla...trebao bi se baviti samo kreativnim stvarima, pisati, skladati, slikati i uživati u ljudima i ljepoti prirode...
opet neka laprdozofija...
ah da, za sve ljubitelje moga bloga s erotskom poezijom....danas ne mogu ništa napisati, žao mi je ;DDD
Update: e baš me sestra nasmijala maloprije kad mi je poslala ovu sliku
komentiraj (29) * ispiši * #
11
ponedjeljak
srpanj
2005
zar je to čovjek
ne čitam novine, ne gledam tv u zadnje vrijeme, sva sam u svojim brojkama...i sad jedem usput dok ovo pišem...uzela sam si posao za doma pa ću nastaviti
preletjela sam preko par blogova i kod happy child pročitala da je danas 10. obljetnica tragedije u srebrenici
moram nešto o tome, ne volim ratove, mislim da su besmisleni...kad čujem ljude kako s mržnjom govore o drugim narodima, meni doslovno pukne film...ne mogu to prihvatiti nikako....čemu mržnja....tko ih uči da mrze druge....zašto se neke stvari prihvaćaju s koljena na koljeno bez da itko o njima razmišlja, ljudi pa imamo mozak...on služi prvenstveno razmišljanju, izdvaja nas od drugih bića na ovoj planeti....živimo na ovoj planeti već tisućljećima, a kamo smo se odmakli od praljudi....izgleda nikamo, pun želudac, topla nastamba, strah i podozrivo gledanje prema drugačijima od sebe...hej, 21. stoljeće je...zar nije napokon vrijeme da se s pravom možemo zvati najnaprednijim bićima na planeti
ne želim vjerovati i nikad neću vjerovati da se pregovori ne mogu voditi prije, a ne nakon tisuća i tisuća žrtava.....nijedan kvadratni kilometar zemljišta ne vrijedi ijednog ljudskog života....pa nije valjda stvar u tome da zapišavamo svoj teritorij...mi se zovemo LJUDI, vrijeme je da to i postanemo
RAT
Rat je najgora stvar na svijetu
jer mnogi umiru
i stradaju.
Rat može početi zbog gluposti
ili zbog politike,
ali zbog čega god počeo
uvijek je grozan.
autor L2
naslov posta posuđen, Primo Levi: Zar je to čovjek
komentiraj (38) * ispiši * #
10
nedjelja
srpanj
2005
sama sam...i uživam
kaj da sad kažem...otišli su, yes
joj kak sam zločesta, sram me može biti
ali ne mogu si pomoći, tako volim kad sam sama da to nije normalno
mogu hodati gola po stanu, mogu ništa ne kuhati, mogu cijeli dan preležati, mogu cijeli dan visiti na kompu, mogu otići kamo hoću....super, mogu sve što hoću bar par dana u godini..
prvo moram složiti sobu jer su povadili sve živo iz polica dok nisu odlučili što će sve ponijeti, tj. dok ja nisam rekla...sad je dosta, tko će to sve tegliti na kolodvor...ako pročitaju par stranica od svega što su uzeli...
ručala sam "domaćicu", možda si poslije skuham talianette...jako se zdravo hranim kad sam sama, nema što...juhe iz vrećice, sendviči, pečena jaja ako mi se da...
dobro se pakirati za put, svašta pronađeš, osim naočala našli smo i bilježnicu s pjesmama L2, pa me zamolio da objavim nešto i moram mu prenijeti komentare...onda znate da moraju biti pohvalni, ne mogu djetetu reći da vam se ne sviđa
VODA
Voda,Voda,Voda,
Dijete pogledaj tu ljepotu.
Ta divna vodina sloboda,
Što drži nas na životu.
Ti lijepa, bistro što tečeš,
Kao rijeka ili potok.
Ti, što se po zemlji krećeš.
odoh uživati u samoći...
upravo ih je tata pokupio, ali sad ne zna put prema doma....tako je snalažljiv u prostoru, da to nije normalno
update: u 14:15 javili da su uspjeli stići na odredište
komentiraj (36) * ispiši * #
08
petak
srpanj
2005
živa sam
sad je 23:10, došla sam s posla prije sat i pol...krepana sam k'o pašče...odradila sam lijepih 13 sati
sutra ću prespavati pola dana..
četiri dana ovoga radnog tjedna provedoh s dragim direktorom nad vratom, jedino nije sa mnom išao na wc....da, sad se sjetih...znam ja doći s wc-a i vidim da me je netko zvao na mobitel...pogledam, a ono dragi direktor iz susjedne sobe..- ovdje se sad trebate smijati ;))))
ima to i dobrih strana, mislim ovo boravljenje sa mnom svih ovih dana, osim što smo uspjeli razvrstati sva kriva knjiženja i napravili našoj knjigovotkinji brdo posla, sad ću ja napokon imati točne podatke za svoje potrebe analiziranja troškova....ali nije to najbolje...najbolje je to, sad citiram: što me je imao priliku bolje upoznati, što je vidio da se bez mene nitko ne zna posrati (dobro, nije to rekao, ali nešto u tom smislu), da ja ovdje praktički sve radim....i tralala, tralala...bez obzira što ta moja analiza nije gotova, ja dobila 10% veću plaću zbog silnog truda...ali ni to nije najbolje...dobila ja i tjedan dana godišnjeg od 18.07....a što kad bude kolektivni 5.8.? hoćete onda ostati na dežurstvu?.....pa mogu ja i onda na godišnji, neće mi se ništa dogoditi ;)))....pa onda odite...
dobro čovjek inače kaže, treba s direktorom biti u dobrim odnosima, što je, je
i tako ja radim još idući tjedan, da završim sad to do kraja kad imam točne podatke....i ne znaš tko je sretniji, on što će napokon dobiti analizu ili ja iz poradi gore navedenih razloga ;)))
jedino mi je žao što sam u silnom zaostatku sa čitanjem blogova...sve sam ja vas manje više pročitala, ali jednostavno nisam imala snage sve komentirati..
pusu vam šaljem svima i idem spavati
čitamo se sutra, kad se naspavam i spremim djecu za put, neka malo uživaju s tatom na moru
Update:09.07. u 01:23, evo umjesto da spavam kao što sam rekla da hoću, moram napraviti update. Sjećate se onih nestalih naočala sinka starijeg iliti L1 iz posta od 03.06. - e imam važnu obavijest, pronađene prije par minuta. ;DDD
komentiraj (32) * ispiši * #
06
srijeda
srpanj
2005
štrikanje je dobro za živce
mislim, dođe mi sad da odem u dućan i kupim si klupko vune i počnem štrikati beskonačni šal...
zašto???? em dva dana nemam mira na poslu i ne stignem čitati blogove i komentirati...dođem doma, napapam se i mislim...idem sad malo čitati i komentirati....i kaj se događa..gdje god napišem komentar...ništa...sve ostane prazno, samo ima potpis...mislim, živi shit
još me i to mora ljutiti...kao da mi nije dosta moje analize...
dosadna sam već s tom analizom i bogu i vragu...vama isto pretpostavljam..
čitam sinoć malo svoj blog da se podsjetim što sam pisala...za*ebavam se s tom analizom još od početka petog mjeseca....ali pošto moja firma nije baš normalna...nije to ni normalna analiza...radim ju zadnja dva dana s direktorom kraj mene, ne mrda cijeli dan, ne mogu disati od njega...ne da mi da ništa drugo radim...neka radi netko drugi pa ćemo vidjeti što tko ovdje radi...
što da vam dam da zavolite ovaj posao...hoćete duplo veću plaću???...hoćete da vam dam sve što imam???....mislim, ne shvaćajte ovo previše ozbiljno...on uvijek previše dramatizira, trebao je biti glumac, bio bi velika konkurencija našim preglumljenim zvijezdama..ali ne bih imala ništa protiv da mi da koji stan, ima ih i tako previše ;))))
ima on još hrpu izjava tipa...kupite mi štrik da se objesim...lupite me čekićem po glavi....šta ću jesti, kao da je meni jelo važno, možete mi donijeti i komad drveta....obično dođem u napast da mu ispunim sve želje, kak sam ja dobra ,)))
i tako morat ću se baviti štrikanjem, to me uvijek smiruje...a pošto mi se ne da razmišljati o nekim krojevima i slično, bit će to nekakav beskonačni šal...možda i od kojih stotinu kilometara pošto mi dosta često treba smirivanje...
pusa ;D
komentiraj (42) * ispiši * #
04
ponedjeljak
srpanj
2005
i što kad vas otkriju...život ide dalje :D
eto i otkrio me, a ja baš htjela početi pisati o nekim škakljivijim temama...nekakve erotske maštarije i priče...mo'š mislit'
ako mi dođe da tak nešto napišem, morat ću otvoriti neki drugi blog za takve teme i pisati samo s posla, tamo nema šanse da me netko provali, kompjuter je sredstvo za crtanje i nešto poput pisaće mašine koja ima tu sposobnost da greške ispravljaš prije printanja ;)) a neke druge stvari poput raznih podešavanja, instaliranja i sličnog, radi laprdava ili ako je baš nadrkana pa neće iz principa i kaže neka vam to napravi netko tko je pristojno plaćen za to, zovu stričeka kojem pristojno plate njegov dolazak i rad...šta mogu, ponekad sam zločesta
i sad šta on misli o mom blogu, možete si misliti...kao nadureni pubertetlija od skoro 15 godina kaže o maminom blogu...jadno si to napisala, tko to čita... to ti ja kažem, pisac s dugogodišnjim iskustvom...(kojem sam napisala sastavak o njegovom doživljaju škole koji je i objavljen u monografiji škole), sad sam se sjetila da imam objavljeno djelo ;))
onako s druge strane, normalnije, kaže da je čisto zanimljivo, jedino mu se ne sviđa dizajn bloga...jadan je...kaj imaš sam taj kalendar, tekst i neke glupe reklame...
inače, najviše mu se sviđaju vaši komentari tipa, genijalac, pametan mali i slično...
sad je L2 ljubomoran i htjeli smo objaviti neke njegove pjesmice, ali k'o za vraga ne možemo nigdje naći bilježnicu u koju ih je zapisao, mi nikada ništa ne možemo pronaći i vječno urlamo jedni na druge zašto stvari ne spremamo na njihovo mjesto..
uglavnom, imam tu sreću da moj pubertetlija ubraja mene među onih par ljudi koji nisu glupi, od živućih je, naravno, to on, a druga dvojica su mrtva i zovu se Nikola Tesla i Albert Einstein...osjećam se više nego počašćeno u tom društvu ;DD
evo pozdravljaju vas danas L1, L2 i laprdava, micek je otišao na more, i uživamo u nesmetanom korištenju kompjutera, laptopa i playstationa, bez njegovog, pobacat ću sve to kroz prozor, kaj si ne nađete cure...a ti si bolje nađi ljubavnika ;DDDDDD
puuuse
komentiraj (36) * ispiši * #
03
nedjelja
srpanj
2005
cookies
cookie - doslovno kolačić. Informacija koju Web poslužitelj pohranjuje u Web pregledniku. Web preglednik sprema poruku u tekstualnu datoteku koja se šalje poslužitelju svaki puta kad preglednik zatraži neku njegovu Web stranicu. Kada korisnik posjeti Web mjesto koje koristi kolačiće, od njega će se zatražiti popunjavanje obrasca s nekim osnovnim informacijama poput imena i osobnih interesa. Te se informacije pohranjuju u kolačiće za kasniju upotrebu. Primjerice, sljedeći put kada korisnik pristupi istom Web mjestu, preglednik će informacije iz kolačića poslati poslužitelju koji će ih iskoristiti tako što će korisniku, umjesto opće stranice dobrodošlice, prikazati personaliziranu stranicu. Naziv kolačić potječe od naziva UNIX objekata, tzv. čarobnih kolačića, kao virtualnih objekata pridruženik korisniku ili programu, promjenjivih ovisno o tome što korisnik ili program žele u datom trenutku raditi.
to bi bila definicija iz informatičke enciklopedije
moj savjet svima koji žele ostati anonimni, a slučajno provedu popodne na laptopu dragog im i prepametnog sina - cookies postoje zato da se obrišu nakon korištenja istog
a ne da drago dijete kojeg je jako zanimalo koji je to blog njegove mame, sazna to na jako jednostavan način...otvori blog, stisne na komentiraj i onda vidi ovo:
navedenu operaciju brisanja ne morate izvesti jedino u slučaju da ljudi koji koriste vaš kompjuter imaju sljedeće izjave i pitanja: ne mogu isprintati taj dokument jer ga još netko ima otvorenog....što da radim kada mi piše nedozvoljeno ponavljanje akcija...kako da skinem mail...zašto ne mogu skinuti attachment...kako da napravim novi folder...i tome slično
ako ne prođe s pet tu V gimnaziju i ne unovči svoje znanje...jer svi koji ga poznaju kažu...zovi L1 prije nego komp nosiš na servis...odreći ću ga se preko svih medija, naravno i bloga ;DDDDDDD
pusa od provaljene laprdave
komentiraj (40) * ispiši * #
01
petak
srpanj
2005
operacija uspjela, pacijent nije preživio
par dana je sazrijevala odluka..
danas je na redu bilo mjerenje....glava - veličina još uvijek idealna - 1/8 tijela
uzimanje drugog ogledala i objektivno promatranje u kupaoni...profil - oblik glave pravilan, čelo, nos i brada skoro u istoj ravnini, ništa ne strši...
otipkan broj frizerskog salona...df.. izvolite...ovdje laprdava, da li bih mogla doći danas na šišanje...možete doći oko 7 ?....mogu
petnaest do 7 pokret i šetnja do salona ....kako ćete se ošišati....na kratko....dajte pogledajte malo kataloge pa izaberite približno kako želite....listam...evo ovako....skroz na kratko?? šteta što s. nije ovdje...da znam, već me godinama želi dohvatiti u svoje ruke, sad će biti sretna
ode rep u nepovrat, ostalo par centimetara...
premekana sam s dugom kosom - nitko me se ne boji, nisam ja samson, meni kosa oduzima snagu
a što će mi tek majka biti sretna...najljepša si s kratkom kosom, daj se ošišaj
bar sam dvije osobe usrećila, jednim potezom...ajoj zaboravila miceka i njegovog vječnog zvocanja - cijeli je stan pun tvoje kose...evo tri osobe
a kad se ujutro probudim, nema pomoći, moči kosu i nešto napravi, nema više spasonosne gumice...ali sad će opet biti igranja s raznim bojama i šokiranja....i pitanja: ne sjećam se više, kakve je boje tvoja kosa...ma ne sjećam se više ni ja
trenutno još uvijek tamno kestenjasta, evo zapisano, da se mogu poslije podsjetiti
pusa od ošišane laprdavice
i da, sad sam se sjetila, kakvu vi imate boju kose i frizuru ?
:))
komentiraj (40) * ispiši * #