Marketing
slavonija u glavi...ili....ravno mi je sve do berlina
ne javlja se laprdava...sad si mislite tko zna gdje je, sama je...tko zna što radi...izlazi, tulumari, opija se....a tko zna, da je ljepše vrijeme možda i bi...
izgleda to otprilike ovako...u 6:35 zvoni mobitel 1, ugasim ga...za 10 minuta zvoni mobitel 2 i zvoni on svakih 9 minuta ponovo.....u međuvremenu mobitel 1 oglasi se i drugim alarmom u 6:55 koji se zove «diži se napokon», ali nikakve koristi od toga jer laprdava ne podnosi naredbe....kad mobitel 2 odzvoni jedno 6-7 puta, laprdava se napokon izvuče iz kreveta
sve se to odvija u jednoj zanimljivoj pozi, laprdava kleči s glavom na jastuku jedno pola sata i drijema između alarma, drži mobitel 2 u ruci i kad se oglasi alarm stisne bilo koji gumb i tako negdje do 7:45 kad napokon uspije izbauljati iz kreveta...
prva pomisao nakon dizanja joj je naravno – glupačo kojeg boga si ne namjestiš taj alarm kasnije i ne odspavaš k'o čovjek tih sat vremena
slijedi brzinsko mućkanje kapučina, paljenje cigarete...to je jutarnji ritual za razbuđivanje crijeva...treba izbaciti iz sebe sva sranja prikupljena prethodnog dana...onda strka, što ću danas odjenuti...a isto što i jučer, tko sad ima vremena nešto drugo tražiti...u 8:15 napokon izlazim iz stana...pobjegne mi par buseva, stvarno ne znam zašto svi stižu u isto vrijeme...kasnim na posao bar 5 minuta...slijedi skoro cjelodnevno buljenje u monitor (najvjerojatnije sanjam tablice u excelu, ali ne sjećam se snova zadnjih par mjeseci), slušanje raznih prepucavanja, vrištanja, histeriziranja, međusobnih optužbi, prebacivanja krivnje za razne propuste i slično...uglavnom, jedan uobičajeni radni dan
odlazak kući nakon 8, 9, 10 ili više sati...obično ulazak u bus koji krene najkasnije od svih koji stoje na terminalu, ljudi koji se naseru na vrata a izlaze na zadnjoj stanici, ljudi koji se guraju unutra umjesto da te puste da izađeš (to je nekakva zaraza valjda u ovoj zemlji)...dolazak kući, ni ne osjećam glad, pojedem eventualno nekakav sendvič....sjednem opet malo za kompjuter (nije mi ga bilo dosta na poslu ;)), pročitam malo blogove, ni ne komentiram uglavnom...u glavi totalna praznina ili ravnina, ne izlazi ništa suvislo...ne spava mi se, toliko sam umorna da ne mogu zaspati...vrtim se po krevetu....i opet zvoni mobitel...i sve ispočetka
nemam volje ni spremati se za more...s krajnjim naporom sam si danas skuhala juhu iz vrećice...možda pojedem i koju nektarinu da unesem malo vitamina...nemam volje ni odrezati nokte, rastu k'o ludi sad kad ih ne puštam....trebala bih si epilirati nožice da ne bude opet brijanje na suho u zadnji čas...trebala bih ovo, trebala bih ono...najbolje da odem odmah u krevet i napokon se naspavam....jer sutra bih stvarno napokon trebala ići kupiti kartu za bus da otputujem na taj godišnji i stvarno bih se trebala spakirati....
lijepo molim T-com da na području paklenice ukinu signal za mobitel od 15.07., da ne moram lagati da nije bilo signala...vi iz VIP-a ne morate, taj broj ne znaju na poslu..
možda si i samovoljno produžim godišnji, trebala bih biti malo nepredvidljivija....dođe 25.07. a mene nema, pa nema...
ne znam stvarno zašto ljudi moraju raditi, umjesto novca za oružje, bolje da ulažu u razvoj robota koji bi sve radili umjesto njih....čovjek zaglupljuje od besmislenog posla...trebao bi se baviti samo kreativnim stvarima, pisati, skladati, slikati i uživati u ljudima i ljepoti prirode...
opet neka laprdozofija...
ah da, za sve ljubitelje moga bloga s erotskom poezijom....danas ne mogu ništa napisati, žao mi je ;DDD
Update: e baš me sestra nasmijala maloprije kad mi je poslala ovu sliku
Post je objavljen 13.07.2005. u 23:04 sati.