
mislim, dođe mi sad da odem u dućan i kupim si klupko vune i počnem štrikati beskonačni šal...
zašto???? em dva dana nemam mira na poslu i ne stignem čitati blogove i komentirati...dođem doma, napapam se i mislim...idem sad malo čitati i komentirati....i kaj se događa..gdje god napišem komentar...ništa...sve ostane prazno, samo ima potpis...mislim, živi shit
još me i to mora ljutiti...kao da mi nije dosta moje analize...
dosadna sam već s tom analizom i bogu i vragu...vama isto pretpostavljam..
čitam sinoć malo svoj blog da se podsjetim što sam pisala...za*ebavam se s tom analizom još od početka petog mjeseca....ali pošto moja firma nije baš normalna...nije to ni normalna analiza...radim ju zadnja dva dana s direktorom kraj mene, ne mrda cijeli dan, ne mogu disati od njega...ne da mi da ništa drugo radim...neka radi netko drugi pa ćemo vidjeti što tko ovdje radi...
što da vam dam da zavolite ovaj posao...hoćete duplo veću plaću???...hoćete da vam dam sve što imam???....mislim, ne shvaćajte ovo previše ozbiljno...on uvijek previše dramatizira, trebao je biti glumac, bio bi velika konkurencija našim preglumljenim zvijezdama..ali ne bih imala ništa protiv da mi da koji stan, ima ih i tako previše ;))))
ima on još hrpu izjava tipa...kupite mi štrik da se objesim...lupite me čekićem po glavi....šta ću jesti, kao da je meni jelo važno, možete mi donijeti i komad drveta....obično dođem u napast da mu ispunim sve želje, kak sam ja dobra ,)))
i tako morat ću se baviti štrikanjem, to me uvijek smiruje...a pošto mi se ne da razmišljati o nekim krojevima i slično, bit će to nekakav beskonačni šal...možda i od kojih stotinu kilometara pošto mi dosta često treba smirivanje...
pusa ;D
Post je objavljen 06.07.2005. u 20:41 sati.