ljetovanje, ispalo 1. dio, slijede nastavci najvjerojatnije

nikako da krenem s tim pisanjem...i teško mi se vratiti na ljetovanje kad sam već tri dana na poslu...i nisam baš pri sebi...osjećam se kao čardak ni na nebu ni na zemlji...na poslu svaki čas pogledavam na sat i razmišljam što sam u to vrijeme radila na moru...ne znam uopće kako sam izdržala osam sati prvi dan...u pola jedan sam mislila da je oko četiri sata i htjela sam van, van, van..

i sad neka se ja svega prisjetim, a nisam ništa zapisivala, što od lijenosti, a što od olakotnih okolnosti bolnog koljena...jerbo su mi obično zanimljive misli padale na pamet dok sam popodne ležala, čitala i drijemala, a bilježnicu sam ostavila u hodniku i nikako da si je stavim pod ruku....a onda nikako nisam htjela micati dupe da ne izazovem nekakve nove bolove...

no da krenemo otpočetka....nisam naravno spakirala stvari u petak navečer, pošto sam morala odvisiti na blogu do 2 ujutro, onako jedna velika doza da ne dođe do apstinencijske krize, jer nema smisla da na moru uzmem laptop u ruke i krenem u napad na stanovnike sela malog u kojem ljetujem i davim ljude da mi dozvole prikapčanje na njihovu telefonsku liniju....zaključila sam da se mogu spakirati i ujutro, namjestila još četiri dodatna alarma na mobitelima da slučajno ne zaspem....naravno jutarnje brzinsko pakiranje rezultiralo je pretrpavanjem torbe svime što mi je došlo pod ruku, i zaboravila sam pritom da tramvaji ne voze držićevom i da ću sve to morati tegliti od vukovarske...uostalom trebala sam to dotegliti i do svoje tramvajske stanice, tu sam već ispustila dušu, a da ne govorim o istezanju vratnih i ramenih mišića...
no uspjela sam stići do kolodvora na vrijeme, čekala 20 minuta da vozač napokon počne tovariti prtljagu s druge strane za nas koji ne planiramo skroz do zadra...
ukrcasmo se i krenusmo s par minuta zakašnjenja, u autobusu ugodno, klima radi i taman puše po mojim istegnutim mišićima...naravno nisam se do kraja opametila, i dalje putujem u majici bez rukava, ali bar obučem duge hlače, da ne bi bilo kao prije dvije godine...laprdava kreće na put u haljini s bretelicama, vozač uključio klimu na maksimum, laprdava se smrzava, najradije bi kakvu dekicu da pokrije nožice, kao neka bakica, gužva na cesti, stajali sat vremena pred slunjom i nikako da stignemo do kakvog stajanja, mjehur vrišti...upomoć!!!!...stignemo napokon do macole, prvo pravac wc i onda stajanje na suncu usred podneva dok svi drugi bježe u hlad...pita vozač, šta vi stojite na suncu....zato što sam se smrzla....i tako u nastavku putovanja dragi striček smanjio hlađenje i svaki čas ispitivao...jel' sad dobro...je, je super je (baš mene briga što je drugima vruće, glavno da je meni dobro)

sad sam skrenula s ovogodišnjeg puta..susjeda u sjedalu ok, mlada cura, putuje s mamom i mlađom sestrom, autobus super, ima napokon mjesta za noge i mogu se staviti na nekakav držač (ne mogu se sjetiti kako bi se to zvalo), striček rezervni vozač nam je dijelio i bombone, ma divota, baš su bili dobri...da ih malo reklamiram?...ma hoću...contus zadar, a ne kao oni prošle godine što su prodali više karata nego što je bilo sjedala u autobusu pa je najblaže rečeno bilo malo gužvasto...

već na autoputu prema karlovcu kaže striček da ne idemo autoputom nego starom cestom jer su nesnosne gužve na kapeli i svetom roku...i tako smo ugodno putovali do prvog i jedinog stajanja u borju...

i sad pitam ja stričeke, pošto ne idemo autoputom i ne mogu me ostaviti na izlazu zadar 1, na koji maslenički most idete...kaže on, ni na jedan, idemo preko obrovca, smilčića, zemunika do zadra....ajme, kažem ja njemu, to je meni kao da pričate o islandu, nemam pojma gdje je sve to...ništa, morala sam zvati miceka i reći mu da autobus ide sasvim nekakvim desetim putem prema zadru i da me ne može pokupiti ni blizu masleničkog mosta....


nastavak slijedi, bole me prsti od tipkanja i znate već da ne volim jako dugačke postove

pusa