Što je istina

nedjelja, 29.03.2015.

Što je “kraj svijeta”?

Što vam prvo padne na pamet kad netko kaže da se bliži kraj svijeta? Pomislite li na to da će nekakav asteroid udariti u Zemlju i izbrisati cijeli ljudski rod ili da će se dogoditi kakva ekološka katastrofa ili možda da će izbiti Treći svjetski rat? Takvi scenariji kod nekih ljudi izazivaju zabrinutost, kod drugih sumnjičavost, a neki čak takva predviđanja smatraju smiješnima.

Činjenica je da Biblija kaže da će “doći kraj” (Matej 24:14). Taj se događaj na drugim mjestima u Bibliji naziva i “veliki dan Boga Svemogućega” i “Harmagedon” (Otkrivenje 16:14, 16). Većina religija nudi prilično zbunjujuća objašnjenja u vezi s tom temom, pa mnogi ljudi imaju čudne i sumorne predodžbe o kraju svijeta. No budući da Biblija vrlo jasno govori o tome što je kraj svijeta, možemo lako razlučiti zablude od činjenica. Osim toga, Božja Riječ nam pomaže da jasno vidimo je li kraj blizu. Što je još važnije, ona nam otkriva što trebamo učiniti da preživimo kraj svijeta. Međutim, bilo bi dobro da najprije razjasnimo neka pogrešna shvaćanja i objasnimo što je, prema Bibliji, kraj svijeta.

ZABLUDE O KRAJU SVIJETA
CIJELA ĆE ZEMLJA BITI UNIŠTENA U VATRENOJ STIHIJI.
Biblija o Bogu kaže: “Utemeljio si zemlju na temeljima njezinim, neće se poljuljati dovijeka, do u svu vječnost” (Psalam 104:5). Taj biblijski redak, kao i mnogi drugi, jamči nam da Bog nikada neće uništiti Zemlju niti će dopustiti da ona bude uništena na neki drugi način (Propovjednik 1:4; Izaija 45:18).

KRAJ ĆE NASTUPITI NEOČEKIVANO I NEPLANIRANO.
Biblija otkriva da će se kraj dogoditi u točno određeno vrijeme, koje je utvrdio Bog. U njoj stoji: “O tom danu ili času nitko ne zna, ni anđeli na nebu ni Sin, nego samo Otac. Pazite, budite budni, jer ne znate kada je vrijeme da se to dogodi!” (Marko 13:32, 33). Dakle, Otac, odnosno Bog, odredio je točno vrijeme kada će pokrenuti događaje koji će prouzročiti kraj.

KRAJ ĆE IZAZVATI LJUDI ILI OGROMAN ASTEROID.
Što će izazvati kraj? U Otkrivenju 19:11 piše: “Vidio sam nebo otvoreno, i gle — bijeli konj. A onaj koji je sjedio na njemu zove se Vjerni i Istiniti.” U 19. retku stoji: “Vidio sam zvijer i kraljeve zemaljske i vojske njihove skupljene da vode rat s onim koji sjedi na konju i s vojskom njegovom” (Otkrivenje 19:11-21). Premda je taj biblijski izvještaj pun simbolike, iz njega se jasno vidi da će Bog poslati vojsku svojih anđela da uništi njegove neprijatelje.

Ljudi koji su preživjeli Harmagedon; iza njih se u daljini diže oblak dima
Biblijska objava o kraju svijeta zapravo je dobra, a ne loša vijest

ČINJENICE O KRAJU SVIJETA
BIT ĆE UKLONJENE LJUDSKE VLASTI, KOJE SU SE POKAZALE NEUSPJEŠNIMA.
Biblija objašnjava: “Bog će nebeski podići kraljevstvo [vlast] koje nikada neće propasti. I to kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod. Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44). Kao što je već bilo navedeno u 3. točki, Bog će uništiti “kraljeve zemaljske i vojske njihove skupljene da vode rat s onim koji sjedi na konju i s vojskom njegovom” (Otkrivenje 19:19).

BIT ĆE ISKORIJENJENI RATOVI, NASILJE I NEPRAVDA.
“[Bog] prekida ratove do kraja zemlje” (Psalam 46:9). “Čestiti će živjeti na zemlji i neporočni će ostati na njoj. A zli će biti istrijebljeni sa zemlje i oni koji nevjerno postupaju bit će iščupani iz nje” (Mudre izreke 2:21, 22). “Gle, sve činim novo!” (Otkrivenje 21:4, 5).

BIT ĆE UNIŠTENE RELIGIJE KOJE SU IZNEVJERILE BOGA I LJUDE.
“Proroci lažno proriču, a svećenici tlače narod koristeći vlast svoju. (...) Ali što ćete učiniti kad tome dođe kraj?” (Jeremija 5:31). “Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime demone istjerivali i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!” (Matej 7:21-23).

NEĆE VIŠE BITI LJUDI KOJI PODRŽAVAJU I ZAGOVARAJU SADAŠNJI SVJETSKI POREDAK.
Isus Krist rekao je: “Ovo je temelj za osudu: svjetlo je došlo u svijet, ali ljudi su voljeli tamu, a ne svjetlo, jer su im djela bila zla” (Ivan 3:19). Biblija govori o uništenju jednog drevnog svijeta koje se dogodilo u vrijeme bogobojaznog čovjeka Noe. “Ondašnji svijet bio [je] uništen kad je bio potopljen vodom. A sadašnja nebesa i zemlja tom su istom riječju pohranjeni za vatru i čuvaju se do dana suda i uništenja bezbožnika” (2. Petrova 3:5-7).

Zanimljivo je da se predstojeći dan “suda i uništenja” uspoređuje s uništenjem svijeta u Noino vrijeme. Što je tada bilo uništeno? Naš je planet preživio, ali bili su uništeni bezbožnici, odnosno Božji neprijatelji. I tijekom predstojećeg Božjeg “dana suda” bit će uništeni oni koji se protive Bogu. No Božji će prijatelji biti spašeni, kao što su bili spašeni Noa i njegova obitelj (Matej 24:37-42).

Zamislite samo kako će biti divno živjeti na Zemlji nakon što Bog ukloni sve zlo! Iz svega navedenog jasno se vidi da je biblijska objava o kraju svijeta zapravo dobra, a ne loša vijest. No možda se ipak pitate: Otkriva li nam Biblija kada će doći kraj? Je li moguće da je kraj blizu? Kako se mogu spasiti?

NAKON KRAJA SVIJETA
Što će se događati nakon što ovaj svijet dođe svom kraju? Mnogi biblijski reci govore o tom prekrasnom vremenu. Naprimjer, u jednom biblijskom izvještaju stoji da će Bog obrisati “‘svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je.’ I onaj koji sjedi na prijestolju rekao je: ‘Gle, sve činim novo!’” (Otkrivenje 21:4, 5). Kraj svijeta ne mora značiti i kraj vašeg života. Bog želi da preživimo i otkrio nam je što trebamo činiti da bismo se spasili.

- 01:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Postoji li Bog? Zašto je to važno znati?

Mnogi ljudi misle da je jednostavno nemoguće dokučiti odgovor na pitanje postoji li Bog, a ima i onih koji kažu da to pitanje uopće nije važno. Hervé, koji je odrastao u Francuskoj, kaže: “Nikad ne bih rekao da sam ateist ili agnostik, ali nisam ni neki vjernik. Smatram da se čovjek treba uzdati u zdravu pamet i proživjeti svoj život najbolje što zna. Za to mu ne treba vjera u Boga.”

Drugi se možda mogu poistovjetiti s Johnom iz Sjedinjenih Američkih Država, koji kaže: “Moji roditelji nisu vjerovali u Boga, pa su i mene odgajali u tom duhu. Kao mladić nisam imao nikakav stav o tome postoji li Bog. No to me pitanje ipak kopkalo.”

Jeste li se vi ikad pitali postoji li Bog i, ako postoji, ima li naš život neki dublji smisao? Možda ste se i sami susreli s nekim činjenicama koje je teško objasniti ako se pođe od pretpostavke da Bog ne postoji. Uzmimo za primjer znanstvenu spoznaju da život ne može nastati iz nežive materije ili pak činjenicu da savršena podešenost fizikalnih zakona i prirodnih ciklusa omogućava idealne uvjete za život na našem planetu. (Vidi okvir “Na koji zaključak upućuju dokazi?”)

O tim činjenicama vrijedi ozbiljno razmisliti. One su poput putokaza koji vode do neprocjenjivog blaga. Ako pronađete uvjerljive dokaze da Bog uistinu postoji i ako ga dobro upoznate, to će vas neizmjerno obogatiti te će dati vašem životu jednu dublju dimenziju. Navedimo četiri primjera koji to potvrđuju.

1. SMISAO ŽIVOTA
Osoba zabrinuta lica čita veliku knjigu
Ako ljudski život ima neki dublji smisao, jasno je da ga želimo spoznati. Na kraju krajeva, ako Bog uistinu postoji, a mi toga nismo svjesni, tada kročimo kroz život ne znajući najosnovniju istinu na svijetu.

Biblija kaže da je Bog sve stvorio (Otkrivenje 4:11). Kako ta spoznaja može dati smisao našem životu? Razmotrimo što Biblija govori o tome.

Ljudi su po nečemu drugačiji od svih ostalih stvorenja što žive na Zemlji. Iz Biblije saznajemo da nas je Bog stvorio “na sliku svoju”, što znači da je u nas usadio osobine koje krase i njegovu osobnost (1. Mojsijeva 1:27). Biblija ujedno otkriva da ljudi mogu imati prisan odnos s Bogom i postati njegovi prijatelji (Jakov 2:23). Ništa drugo ne može nas toliko ispuniti i dati našem životu pravi smisao kao što to može prisan odnos s našim Stvoriteljem.

No što znači biti Božji prijatelj? Ljudi koji imaju takav prisan odnos s Bogom mogu mu se izravno obratiti u molitvi i reći mu sve što misle i osjećaju. On obećava da će ih saslušati i pomoći im (Psalam 91:15). Ako se trudimo razviti blizak odnos s Bogom, možemo ga dobro upoznati i saznati što on misli o mnogim pitanjima i problemima. To će nam pomoći da pronađemo pouzdane odgovore na najvažnija pitanja u vezi sa svrhom našeg postojanja.

Ako Bog uistinu postoji, a mi toga nismo svjesni, tada kročimo kroz život ne znajući najosnovniju istinu na svijetu
2. DUŠEVNI MIR
Čovjek koji izgleda spokojno
Nekima je teško vjerovati u Boga zato što vide da po cijelom svijetu ljudi doživljavaju silne patnje. Oni se pitaju: Ako postoji Bog koji je sve stvorio, zašto u svijetu ima toliko zla i patnje? Ako je naš Stvoritelj svemoguć, zašto tome ne stane na kraj?

Biblija daje utješan odgovor na ta pitanja. Ona kaže kako Bog nije naumio da ljudi pate. Kad je stvorio prve ljude, dao im je da žive u miru i blagostanju. Oni nisu doživljavali nikakve patnje koje bi pomutile njihovu sreću. Ljudi nisu trebali ni umirati. To nije bio Božji naum (1. Mojsijeva 2:7-9, 15-17). Je li teško vjerovati u to? Je li to samo lijepa priča? Nikako ne. Ako postoji Stvoritelj koji je svemoguć i pun ljubavi, onda je logično očekivati da bi on ljudima podario upravo takav život.

No kako je došlo do toga da čovječanstvo grca u nevoljama i problemima? Biblija kaže da je Bog ljudima podario slobodnu volju. Mi nismo roboti koji su prisiljeni slušati Boga. Prvi ljudski par, od kojeg su potekli svi ostali ljudi, odlučio je okrenuti leđa Bogu. Umjesto da mu budu poslušni, naši su praroditelji sebično tjerali po svom (1. Mojsijeva 3:1-6, 22-24). Svi mi danas trpimo bolne posljedice njihove pobune.

Doista je utješno znati kako Bog nije htio da ljudi pate. No naravno, želimo da našim patnjama jednom dođe kraj. Treba nam nada da ćemo jednog dana živjeti boljim i ljepšim životom.

3. NADA U DIVNU BUDUĆNOST
Zemlja
Odmah nakon što su se ljudi pobunili protiv Boga on je obećao da će u budućnosti ispuniti svoj naum sa Zemljom. Budući da ima neizmjernu moć, ništa ga ne može spriječiti da to i ostvari (Izaija 55:11). Bog će uskoro otkloniti svu štetu koja je nastala zbog pobune naših praroditelja i sve ponovno dovesti u red. Tako će se ostvariti njegov izvorni naum sa Zemljom i ljudima.

Što bi to moglo značiti za vas? U Bibliji nalazimo mnoga divna obećanja koja će Bog ispuniti u budućnosti. Navest ćemo samo neka od njih.

NA CIJELOJ ĆE ZEMLJI VLADATI MIR I VIŠE NEĆE BITI ZLA. “Još malo i zloga više neće biti. Pogledat ćeš na mjesto njegovo, a njega neće biti. A krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira” (Psalam 37:10, 11).
VIŠE NEĆE BITI BOLESTI NI SMRTI. “Nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” (Izaija 33:24). “Uništit će smrt zauvijek i obrisat će Svevišnji Gospodin Jehova suze sa svakoga lica” (Izaija 25:8).
Zašto možemo vjerovati Božjim obećanjima koja su zapisana u Bibliji? Zato što postoje dokazi da su se brojna biblijska proročanstva već ispunila. Lijepo je znati da će Bog uskoro stati na kraj svim patnjama. No dok se to ne dogodi, moramo se nositi sa životnim nedaćama. Pruža li nam Bog još neku pomoć?

4. POMOĆ U RJEŠAVANJU PROBLEMA I DONOŠENJU ODLUKA
Ruka pružena prema drugoj ruci
Pouke i savjeti koje dobivamo od Boga mogu nam pomoći da izađemo na kraj sa životnim problemima i donosimo mudre odluke. Svakoga dana donosimo mnogo malih, ne naročito značajnih odluka, no ponekad moramo donijeti i neke važne odluke koje će uvelike utjecati na daljnji tijek našeg života. Nijedan čovjek ne može nam dati tako mudre savjete kao što to može naš Stvoritelj. On je vječan i neizmjerno mudar. Bog nas je stvorio i poznaje nas bolje nego itko drugi. Stoga zna što je za nas najbolje.

Jehova Bog nadahnuo je razne pisce Biblije da u nju zapišu njegove misli. Tako u Bibliji nalazimo riječi: “Ja, Jehova, tvoj sam Bog, koji te uči da činiš ono što je za tvoje dobro, koji te vodi putem kojim trebaš ići” (Izaija 48:17, 18).

Bog je svemoguć i spreman je upotrijebiti svoju bezgraničnu moć kako bi nam pomogao kad se nađemo u nevolji. Biblija opisuje Boga kao oca punog ljubavi koji nam želi pomoći. Ona kaže da će “Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole za to” (Luka 11:13). Bog nas putem svog svetog duha može voditi kroz život i pružati nam podršku kad nam je teško.

Kako vi možete dobiti takvu pomoć od Boga? Biblija kaže da onaj tko pristupa Bogu “mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže” (Hebrejima 11:6). Da biste se uvjerili kako Bog postoji, trebate otvorena uma istražiti činjenice.

HOĆETE LI ISTRAŽITI ČINJENICE?
Čovjek treba uložiti vrijeme i trud da bi pronašao istinu o Bogu, no to se itekako isplati. U to se uvjerio i Xiujin Xiao, koji je rođen u Kini, a danas živi u Sjedinjenim Američkim Državama. On kaže: “Iako sam bio pobornik teorije o evoluciji, zanimala me i Biblija. Stoga sam je počeo proučavati s Jehovinim svjedocima. Na zadnjoj godini fakulteta bio sam zaokupljen učenjem, pa sam zapostavio proučavanje Biblije. No nakon nekog vremena primijetio sam da više nisam tako sretan kao prije. Kad sam opet počeo ozbiljnije proučavati Bibliju, osjećao sam se sretno i zadovoljno.”

Želite li i vi saznati nešto više o našem Stvoritelju, Jehovi Bogu? Zašto ne biste istražili što Biblija otkriva o njemu?

Što Biblija govori o Bogu?
Biblija otkriva neke jednostavne, ali veoma važne istine o Bogu koje čovjeka potiču na razmišljanje. Neke od njih mogle bi vas iznenaditi.

Bog je osoba, a ne neka bezlična sila. Naš Stvoritelj ima i svoje ime. Zove se Jehova * (Izaija 42:8).
Jehova Bog je vječan. Oduvijek je postojao i uvijek će postojati (Psalam 93:2; Izaija 40:28).
Bog nije nemilosrdni sudac koji jedva čeka da nekoga kazni, kako to uče neke religije. Naprotiv, njegova je najistaknutija osobina ljubav (1. Ivanova 4:8).
Bogu je stalo do nas ljudi. Poučio nas je kako trebamo živjeti da bismo stekli njegovu milost i bili istinski sretni (Propovjednik 12:13; Mihej 6:8).
Otkriva li Biblija baš svaku pojedinost o Bogu? Naravno da ne. Govoreći o onome što znamo o Bogu, sama Biblija kaže: “To su samo djelići djela njegovih!” (Job 26:14)

- 01:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Religija — od kakve nam je koristi?

“NE MORAM biti religiozan da bih bio dobar čovjek!” Mnogi danas zastupaju takvo gledište. Puno poštenih, suosjećajnih i odgovornih ljudi religija ne zanima. Naprimjer, u zapadnoj Europi rijetki su oni koji redovito idu u crkvu, iako će većina reći da vjeruje u Boga.* Čak i u Latinskoj Americi samo između 15 i 20 posto katolika redovito ide u crkvu.
Kao i mnogi drugi, možda i sam smatraš da religija ne doprinosi puno kvaliteti našeg života. No možda si svjestan i toga da je prije više desetljeća, u vrijeme naših djedova i baka, većina ljudi bila puno religioznija nego danas. Kako je došlo do toga da mnoge ljude religija više ne privlači? Može li netko biti dobar čovjek iako nije religiozan? Postoji li religija koja bi ti mogla koristiti?
Zašto su se mnogi odvratili od religije
Mnogi pripadnici crkava kršćanstva stoljećima su vjerovali u to da Bog od njih očekuje poslušnost. Išli su u crkvu kako bi zadobili njegovu naklonost, bilo putem obreda koje je vršio svećenik bilo putem vodstva koje im je pružao propovjednik. Dakako, mnogi su bili svjesni toga kakvo licemjerje vlada u religijama. Umiješanost religije u rat kao i nemoralni postupci nekih svećenika svima su bili dobro poznati. No većina ljudi smatrala je da je religija sama po sebi dobra. Nekima se sviđala mistična atmosfera u crkvama, duga tradicija ili pak duhovna glazba. Drugi su čak smatrali da je za njih koristan strah od toga da će vječno gorjeti u paklu, što je nebiblijsko učenje. No zbog razvoja događaja do kojeg je kasnije došlo ljudi su počeli mijenjati gledište o religiji.
Teorija o evoluciji postala je općeprihvaćena. Neki su počeli vjerovati da je život nastao slučajno, bez Božjeg upliva. Većina religija nije uspjela pružiti ljudima uvjerljive dokaze da je Bog izvor života (Psalam 36:9). Osim toga, ljudi su zbog napretka tehnologije i značajnih dostignuća na području medicine, transporta i komunikacije stekli dojam da znanost može riješiti svaki problem. Nadalje, smatralo se da sociolozi i psiholozi ljudima mogu pružiti bolje vodstvo od religije. Religija pak nije uspjela jasno pokazati da je postupanje u skladu s Božjim zakonima za čovjeka najbolji način života (Jakov 1:25).
Zbog toga su mnoge religije promijenile svoju poruku. Svećenici i propovjednici prestali su naučavati da Bog zahtijeva poslušnost. Umjesto toga, mnogi su počeli naučavati da svatko sam treba odlučiti što je dobro, a što loše. U nastojanju da zadobiju naklonost ljudi neki su vjerski vođe počeli tvrditi da Bog prihvaća svakog čovjeka, bez obzira na to kako on živi. Takvo naučavanje podsjeća nas na sljedeće biblijske proročanske riječi: “Doći će vrijeme kad neće podnositi zdravo učenje, nego će, u skladu s vlastitim željama, nakupljati sebi učitelje da im škakljaju uši” (2. Timoteju 4:3).
Umjesto da time ljude privuku religiji, zapravo su ih odvratili od nje. Ljudi su se logično počeli pitati: ‘Ako religije sumnjaju u to da je Bog dovoljno moćan da stvara i dovoljno mudar da postavlja zakone, kakva nam je onda korist od odlaženja u crkvu? Zašto bih svoju djecu poučavao o vjeri?’ Oni koji su iz vlastitih uvjerenja nastojali živjeti pošteno došli su do zaključka da religija nema praktičnu vrijednost za njihov život. Prestali su odlaziti u crkvu i religija im više nije bila važna. Zbog čega je nešto što bi nam trebalo koristiti ljudima postalo toliko nevažno? Biblija daje razumno objašnjenje.
Religija — sredstvo za ostvarenje negativnih ciljeva
Apostol Pavao upozorio je prve kršćane na to da će neki koristiti kršćanstvo kako bi ostvarili sebične ciljeve. On je rekao: “Među vas [će] ući okrutni vukovi koji neće obzirno postupati sa stadom, i između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti iskrivljene stvari da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30). Jedan od onih koji su govorili “iskrivljene stvari” bio je rimokatolički teolog Augustin. Isus je svoje sljedbenike poučavao da u razgovoru s ljudima koriste uvjerljive argumente iz Pisma. No Augustin je izvrnuo značenje Isusovih riječi iz Luke 14:23, “natjeraj ih da uđu”, tvrdeći da one opravdavaju primjenu sile prilikom obraćanja ljudi (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 28:23, 24). Augustin je koristio religiju kako bi ljude držao pod kontrolom.
Pobunjeni anđeo Sotona odgovoran je za to što se religiju zloupotrebljava i iskvaruje. U prvom stoljeću on je religiozne pojedince naveo na to da pokušaju iskvariti kršćanske skupštine. Biblija o takvim ljudima kaže: “Takvi su ljudi lažni apostoli, prijevarni radnici, koji se pretvaraju u Kristove apostole. I nije nikakvo čudo, jer se i sam Sotona pretvara u anđela svjetla. Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi sluge pretvaraju u sluge pravednosti” (2. Korinćanima 11:13-15).
Sotona još uvijek koristi religiju koja tvrdi da je kršćanska te da ljude moralno i duhovno prosvjetljuje kako bi ih naveo da žive kako on želi, a ne po Božjim načelima (Luka 4:5-7). Vjerojatno si primijetio da mnogi svećenici danas koriste religiju kako bi dobili zvučne titule i od svojih vjernika izvukli novac. Vlasti također koriste religiju kako bi građane navele da u ratu budu spremni na žrtve.
Đavo koristi religiju više nego što je većina ljudi toga svjesna. Možda si dosad mislio da Sotona utječe samo na neke vjerske ekstremiste. No prema onome što stoji u Bibliji, “onaj koji se zove Đavo i Sotona (...) zavodi cijelu nastanjenu zemlju”. Biblija također kaže: “Cijeli svijet leži u vlasti zloga” (Otkrivenje 12:9; 1. Ivanova 5:19). Kako Bog gleda na religije koje vjerski i politički vođe koriste tek kao sredstvo kako bi ljude odvukli za sobom?
‘Što će mi vaše žrtve?’
Ako si ogorčen zbog onoga što čine neke crkve kršćanstva, znaj da je i Svemogući Bog zbog toga jako ljut. Kršćanstvo tvrdi da se s Bogom nalazi u posebnom savezu, a slično su tvrdili i drevni Izraelci. Izraelci su bili nevjerni Bogu, a jednako je i sa svijetom kršćanstva. Stoga Jehovina optužba protiv Izraela vrijedi i za današnje kršćanstvo. Jehova je rekao: “Ne paze na moje riječi, i odbaciše zakon moj. Što će mi tamjan, što dolazi iz Sabe (...)? Žrtve vaše paljenice nisu mi ugodne” (Jeremija 6:19, 20). Bog nije prihvaćao vjersku službu koju su vršili ti licemjeri. Nisu ga zanimali njihovi obredi ni molitve. Izraelcima je rekao: “Na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam” (Izaija 1:14, 15).
Odobrava li Jehova blagdane koje crkve prikazuju kao kršćanske, a koji zapravo vuku korijene iz obožavanja lažnih bogova? Sluša li molitve vjerskih vođa koji iskrivljuju Kristova učenja? Prihvaća li Bog ijednu religiju koja odbacuje njegov zakon? Možeš biti siguran da on na današnje crkvene obrede gleda jednako kao što je gledao na žrtve drevnih Izraelaca, za koje je rekao: “Što će mi?”
No Jehovi je jako stalo do iskrenih ljudi koji ga obožavaju kako on želi. Njega raduje kad ljudi pokazuju da cijene sve što dobivaju od njega (Malahija 3:16, 17). Možeš li onda biti dobra osoba ako ne služiš Bogu? Netko tko ništa ne čini za svoje brižne roditelje teško bi za sebe mogao reći da je dobra osoba, zar ne? Može li se, stoga, nekoga tko ništa ne čini za Boga smatrati dobrom osobom? Sasvim je razumno da trebamo pokazivati zanimanje za pravoga Boga, koji nam je dao život. Iz sljedećeg članka saznat ćemo kako je Bogu na slavu, a nama na korist, kad ga obožavamo na ispravan način.

- 00:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Božja sveta tajna dostiže veličanstveni vrhunac

SJEĆAŠ LI SE zakletve jakog anđela koja je zapisana u Otkrivenju 10:1, 6, 7? On je rekao: “Bog više neće čekati! Nego, u danima oglašavanja sedmog anđela, kad dođe vrijeme da zatrubi, dovršit će se Božja sveta tajna, prema dobroj vijesti koju je Bog objavio robovima svojim prorocima.” Jehova je odlučio da je došlo vrijeme da zatrubi ta posljednja truba. Kako se, dakle, dovršila sveta tajna? Ivan je sigurno bio jako sretan što nam je to mogao otkriti. Napisao je: “I sedmi je anđeo zatrubio. I na nebu su se začuli jaki glasovi: ‘Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada Gospodinu našemu i Kristu njegovu, i on će kraljevati u svu vječnost’” (Otkrivenje 11:15). Anđeoske su vojske uistinu imale razloga gromoglasno klicati. Ta je povijesna objava od sveopćeg značaja. Ona je od presudne važnosti za svako stvorenje.
2 Sveta tajna dostigla je sretni vrhunac! Na doista predivan i veličanstven način bila je pobjedonosno dovršena 1914, kad je Gospodin Jehova ustoličio svog Krista da s njim kraljuje. Zastupajući svog Oca, Isus Krist je preuzeo vlast usred neprijateljski raspoloženog čovječanstva. Budući da je on obećani Potomak, dobio je kraljevsku moć kako bi uništio Zmiju i njeno potomstvo te na Zemlji obnovio mir kakav je vladao u raju (1. Mojsijeva 3:15; Psalam 72:1, 7). Na taj će način kao Mesijanski Kralj ispuniti Jehovinu Riječ i potvrditi da njegov Otac, ‘Kralj vječnosti’, ima pravo vladati kao Vrhovni Vladar “u svu vječnost” (1. Timoteju 1:17).
3 No zašto se kaže da je tek tada ‘kraljevska vlast nad svijetom pripala Gospodinu našemu’, Jehovi? Nije li Jehova oduvijek bio Kralj? Da, to je točno. O tome je levit Asaf u pjesmi rekao: “Bog je Kralj moj od davnine.” Jedan je drugi psalmist izjavio: “Jehova je počeo kraljevati! (...) Prijestolje tvoje čvrsto stoji od davnina, ti si od vječnosti” (Psalam 74:12; 93:1, 2). No Jehova je mudro dopustio da na Zemlji postoje i drugi vladari. Tako se u potpunosti mogla ispitati istinitost tvrdnje da čovjek može vladati bez Boga, koja je bila nastala još u Edenu. Ljudska je vlast doživjela potpuni neuspjeh. Riječi Božjeg proroka pokazale su se istinitima: “Dobro znam, Jehova, da put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti. Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jeremija 10:23). Otkad su naši praroditelji zgriješili, cijela je Zemlja pod vlašću ‘prazmije’, odnosno Sotone (Otkrivenje 12:9; Luka 4:6). No došlo je vrijeme za drastičnu promjenu. Kako bi potvrdio svoj položaj koji mu s pravom pripada, Jehova je počeo provoditi svoju vlast nad Zemljom na jedan nov način, posredstvom svog Mesijanskog Kraljevstva.
4 Dok se 1922. oglašavalo sedam truba, Istraživači Biblije održali su kongres u Cedar Pointu (Ohio, SAD) na kojem je Joseph Rutherford održao govor pod naslovom “Približilo se nebesko kraljevstvo”, koji se temeljio na riječima iz Mateja 4:17. Svoj je govor završio ovim riječima: “Vratite se na polje, sinovi najvišega Boga! Uzmite svoju bojnu opremu! Budite trezveni, budite budni, budite vrijedni, budite hrabri! Budite vjerni i pouzdani svjedoci Gospodinovi! Borite se sve dok ne bude izbrisan i posljednji trag Babilona! Objavljujte tu vijest nadaleko i naširoko! Svijet mora spoznati da je Jehova Bog i da je Isus Krist Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Ovo je najvažniji dan. Gledajte, Kralj vlada! Vi ste njegovi zastupnici. Zato razglašujte, razglašujte, razglašujte vijest o Kralju i njegovom kraljevstvu!” Božje Kraljevstvo pod Kristovom vlašću izbilo je u prvi plan, a to je dovelo do sve opsežnijeg propovijedanja o Kraljevstvu, u što spadaju i osude koje je objavljivalo svih sedam anđeoskih truba.
5 Zvuk trube sedmog anđela odražavao se u ključnim dijelovima kongresa koji su Istraživači Biblije održali u Detroitu (Michigan, SAD) od 30. srpnja do 6. kolovoza 1928. Tom se prilikom 107 radiostanica povezalo u, kako je to opisao New York Times, ‘najopsežniji i najskuplji radioprijenos u povijesti’. Na kongresu je s oduševljenjem bila usvojena snažna “Deklaracija protiv Sotone, a za Jehovu”, koja je ukazivala na to da će u Harmagedonu biti poražen Sotona i njegova zla organizacija te da će svi koji ljube pravednost biti oslobođeni. Vjerni podanici Božjeg Kraljevstva s veseljem su dočekali novo kongresno izdanje — knjigu od 368 stranica pod naslovom Vladavina. U njoj su navedeni čvrsti dokazi “da je 1914. Bog postavio svog Pomazanog Kralja na prijestolje”.
Jehova preuzima vlast
6 Kakvu li je samo radost izazvala vijest da je Krist ustoličen za kralja Božjeg Kraljevstva! Ivan je rekao: “I dvadeset i četiri starješine koji su sjedili pred Bogom na prijestoljima svojim pali su ničice i poklonili se Bogu, govoreći: ‘Zahvaljujemo ti, Jehova Bože, Svemogući, koji jesi i koji si bio, jer si uzeo u ruke moć svoju veliku i počeo kraljevati’” (Otkrivenje 11:16, 17).
7 Osobe koje zahvaljuju Jehovi Bogu jesu 24 starješine, koji predočavaju pomazanu Kristovu braću na svom nebeskom položaju. Od 1922. ostatak tih 144 000 pomazanika, koji se nalazi na Zemlji, revno je vršio djelo koje je pokrenuo zvuk truba. Oni su razumjeli puno značenje znaka opisanog u Mateju 24:3–25:46. No još ranije u Gospodinovom danu njihovi suradnici koji su se već bili pokazali ‘vjernima do smrti’ uskrsnuli su i zauzeli svoj položaj na nebu kako bi mogli predstavljati cijelu skupinu od 144 000 pomazanika, koja pada ničice kako bi iskazala čast Jehovi (Otkrivenje 1:10; 2:10). Svi su oni vrlo zahvalni što njihov Svevišnji Gospodin nije kasnio s privođenjem svoje svete tajne veličanstvenom kraju.
8 No s druge strane, oglašavanje sedme trube nije donijelo radost narodima. Došlo je vrijeme da osjete Jehovinu srdžbu. Ivan je o tome rekao: “Ali narodi su se razgnjevili i došla je srdžba tvoja i vrijeme da se sudi mrtvima i da se dade nagrada robovima tvojim prorocima i svetima i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se unište oni koji zemlju uništavaju” (Otkrivenje 11:18). Od 1914. narodi u svijetu žestoko se gnjeve jedni na druge, na Božje Kraljevstvo, a posebno na Jehovina dva svjedoka (Otkrivenje 11:3).
9 Narodi su kroz cijelu povijest uništavali Zemlju neprekidnim ratovanjem i lošim upravljanjem. No od 1914. to je uništavanje doseglo krajnje zabrinjavajuće razmjere. Zbog pohlepe i korupcije sve se više šire pustinjska područja i gubi se ogromna količina plodnog tla. Kisele kiše i radioaktivni oblaci izazivaju štetu na ogromnim područjima. Hrana je zagađena. Onečišćen je zrak koji udišemo i voda koju pijemo. Industrijski otpad ugrožava život na kopnu i na moru. Svjetske supersile prijete potpunim uništenjem čovječanstva u nuklearnom ratu. Nasreću, Jehova će ‘uništiti one koji zemlju uništavaju’. Izvršit će presudu nad tim oholim, bezbožnim ljudima koji su odgovorni za jadno stanje u kojem se nalazi Zemlja (5. Mojsijeva 32:5, 6; Psalam 14:1-3). Stoga je Jehova sve pripremio za dolazak trećega “jao”, kada će se obračunati s tim zlotvorima (Otkrivenje 11:14).
“Jao” onima koji uništavaju Zemlju
10 Dakle, tu je i treći “jao”. On dolazi brzo i Jehova će putem njega uništiti one koji su oskvrnuli ‘podnožje njegovim nogama’, ovu divnu Zemlju na kojoj živimo (Izaija 66:1). Taj je “jao” pokrenulo Mesijansko Kraljevstvo, odnosno Božja sveta tajna. Prva dva “jao”, koja su bila uglavnom posljedica djelovanja skakavaca i vojski konjanika, mučila su Božje neprijatelje, posebno vođe kršćanstva. No treći “jao”, koji zadaje Jehovino Kraljevstvo, izaziva nešto gore od mučenja (Otkrivenje 9:3-19). On će zadati smrtni udarac pokvarenom ljudskom društvu i njegovim vladarima i odstraniti ih. Bit će to vrhunac Jehovinog izvršenja presude u Harmagedonu. Dogodit će se upravo ono što je prorekao Danijel: “U dane tih kraljeva [vladara koji uništavaju Zemlju] Bog će nebeski podići kraljevstvo koje nikada neće propasti. I to kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod. Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.” Božje će Kraljevstvo poput veličanstvene gore vladati nad predivnom Zemljom, potvrđujući Jehovino pravo vladanja i donoseći vječne blagoslove čovječanstvu (Danijel 2:35, 44; Izaija 11:9; 60:13).
11 Treći “jao” popraćen je cijelim nizom sretnih događaja koji će se odvijati postupno tijekom Gospodinovog dana. To će biti vrijeme da se “sudi mrtvima i da se dade nagrada robovima [Božjim] prorocima i svetima i onima koji se boje imena [njegova]”. Iz ovih riječi možemo zaključiti da će uslijediti uskrsnuće mrtvih. Početkom Gospodinovog dana uskrsnuli su pomazanici, ‘sveti’, koji su dotad već bili umrli (1. Solunjanima 4:15-17). Njima se s vremenom pridružuju i preostali sveti koji uskrsavaju trenutačno, čim umru. Svoju će nagradu primiti i drugi, među njima i ‘Božji robovi, proroci’ iz drevnog doba te svi drugi ljudi koji se boje Jehovinog imena, bilo da pripadaju velikom mnoštvu, koje će preživjeti veliku nevolju, bilo skupini ‘mrtvih, velikih i malih’, koji će uskrsnuti tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine. Budući da Božji Mesijanski Kralj ima ključeve smrti i groba, njegova kraljevska vlast omogućava mu da podari vječni život svima onima koji se trude iskoristiti tu divnu mogućnost (Otkrivenje 1:18; 7:9, 14; 20:12, 13; Rimljanima 6:22; Ivan 5:28, 29). Bez obzira na to radi li se o besmrtnom životu na nebu ili vječnom životu na Zemlji, taj je darovani život znak Jehovine nezaslužene dobrote i tko ga god dobije trebao bi biti vječno zahvalan (Hebrejima 2:9).
Pokazuje se kovčeg Božjega saveza
12 Jehova vlada! Putem svog Mesijanskog Kraljevstva na čudesan način provodi svoju vrhovnu vlast nad ljudima. Tu činjenicu potvrđuje sljedeće što je Ivan vidio: “I otvorilo se svetište nebeskoga hrama Božjeg i pokazao se kovčeg saveza Božjega u svetištu hrama njegova. I nastale su munje i glasovi i gromovi i potres i velika tuča” (Otkrivenje 11:19). Ovo je jedino mjesto u Otkrivenju gdje se spominje kovčeg Božjeg saveza. Kovčeg je bio vidljivi znak Jehovine prisutnosti u izraelskom narodu. Nalazio se u Svetinji nad svetinjama — prvo u svetom šatoru, a zatim u hramu koji je sagradio Salamun. No kad su Izraelci 607. pr. n. e. bili odvedeni u zarobljeništvo u Babilon, Jeruzalem je bio opustošen, a kovčegu saveza izgubio se svaki trag. Otada pripadnici Davidove loze više nisu ‘sjedili na prijestolju Jehovinu kao kraljevi’ (1. Ljetopisa 29:23).*
13 Nakon više od 2 600 godina kovčeg se ponovno vidi. No Ivan ga u viziji nije vidio u zemaljskom hramu. Nalazio se u Božjem nebeskom svetištu. Jehova ponovno vlada posredstvom kralja iz Davidove kraljevske loze. No ovoga je puta Kralj Isus Krist ustoličen u nebeskom Jeruzalemu, na uzvišenom položaju s kojeg izvršava Jehovine presude (Hebrejima 12:22). O tim će presudama govoriti sljedeća poglavlja Otkrivenja.
14 U drevnom zemaljskom Jeruzalemu običan narod nije mogao vidjeti kovčeg, a nisu ga mogli vidjeti ni svećenici koji su služili u hramu jer se kovčeg nalazio u Svetinji nad svetinjama, koja je zavjesom bila odvojena od Svetinje (4. Mojsijeva 4:20; Hebrejima 9:2, 3). Mogao ga je vidjeti samo veliki svećenik jednom godišnje, kad je na Dan očišćenja ulazio u Svetinju nad svetinjama. No otkako se ‘otvorilo hramsko svetište na nebu’, simbolični kovčeg može vidjeti Jehovin Veliki Svećenik Isus Krist, ali i 144 000 svećenika koji s njim služe, među kojima je i Ivan.
15 Prvi pomazanici koji su uskrsnuli na nebo mogu izbliza vidjeti taj simbolični kovčeg jer su zauzeli svoja mjesta kao pripadnici skupine od 24 starješine koji se nalaze oko Jehovinog prijestolja. Jehovin duh pomogao je pripadnicima Ivanovog razreda na Zemlji shvatiti da je Jehova prisutan u svom duhovnom hramu. Osim toga, Jehova je dao znakove koji omogućavaju i drugim ljudima da prepoznaju taj veličanstveni događaj. Ivanova vizija govori o munjama, glasovima, gromovima, potresu i tuči. (Usporedi Otkrivenje 8:5.) Što predstavljaju ti simboli?
16 Od 1914. svjetske religije potresaju mnogi preokreti. No taj “potres” prate glasovi predanih Božjih slugu koji objavljuju jasnu poruku da je Božje Kraljevstvo uspostavljeno. Oglašavaju se gromoglasna upozorenja iz Biblije. Sve bolje razumijevanje Božje proročanske Riječi može se usporediti s bljeskovima munje koji se nadaleko primjećuju, a biblijska se poruka posvuda objavljuje. Velika “tuča” Božjih osuda počela je padati na svijet kršćanstva i općenito na krivu religiju. Sve to trebalo je privući pažnju ljudi. No nažalost, većina ljudi, baš poput stanovnika Jeruzalema u Isusovo vrijeme, ne primjećuje da se ispunjavaju ti znakovi iz Otkrivenja (Luka 19:41-44).
17 Sedam anđela trubi u svoje trube, oglašavajući tako da se na Zemlji zbivaju povijesni događaji. Predani kršćani imaju veliku odgovornost da svijetu i dalje objavljuju te poruke. Oni radosno ispunjavaju svoj zadatak. To potvrđuje činjenica da je u razdoblju od dvadeset godina, od 1986. do 2005, broj sati godišnje provedenih u službi propovijedanja gotovo dvostruko porastao — sa 680 837 042 na 1 278 235 504 sata. “Božja sveta tajna, prema dobroj vijesti” uistinu se objavljuje “nakraj svijeta” (Otkrivenje 10:7; Rimljanima 10:18).

- 00:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vode li sve religije k Bogu?

Što kaže Biblija:
Ne, sve religije ne vode k Bogu. U Bibliji su zapisani mnogi primjeri na temelju kojih se jasno vidi da Bog ne odobrava sve religije. Religije koje Bogu nisu po volji mogu se svrstati u dvije osnovne skupine.

1. Religije koje štuju krive bogove

U Bibliji se za štovanje lažnih bogova kaže da je ništavno i beskorisno (Jeremija 10:3-5; 16:19, 20). Jehova * Bog Izraelcima je zapovjedio: “Nemoj imati drugih bogova uz mene” (2. Mojsijeva 20:3, 23; 23:24). Kad su Izraelci štovali druge bogove, “gnjev Jehovin raspalio se” na njih (4. Mojsijeva 25:3; 3. Mojsijeva 20:2; Suci 2:13, 14).

Bog i danas jednako gleda na štovanje “takozvanih bogova” (1. Korinćanima 8:5, 6, Croatian Bible, Biblica, internetsko izdanje; Galaćanima 4:8). Stoga se oni koji žele služiti pravom Bogu trebaju odvojiti od krive religije. Bog je takvim osobama rekao: “Iziđite iz njihove sredine i odvojite se” (2. Korinćanima 6:14-17). Ako sve religije vode k Bogu, zašto bi on dao tu zapovijed?

2. Religije koje pravog Boga ne štuju onako kako on to želi

Izraelci su ponekad u štovanje Jehove Boga uvodili vjerovanja i običaje koji su bili karakteristični za štovanje lažnih bogova. Kako je Jehova reagirao na to? On je odbacio takve pokušaje spajanja prave i krive religije (2. Mojsijeva 32:8; 5. Mojsijeva 12:2-4). Dok je bio na Zemlji, Isus je osudio vjerske vođe zbog načina na koji su štovali Boga — ostavljali su dojam da su pobožni, a zapravo su izvrtali Božji zakon. Stoga je Isus tim licemjerima rekao: “Zanemarili ste ono što je važnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost!” (Matej 23:23).

Može li danas ijedna religija ljudima pomoći da se približe Bogu? Da, može, i to samo ona koja se temelji na istini. Ta se istina nalazi u Bibliji (Ivan 4:24; 17:17; 2. Timoteju 3:16, 17). Religije čija su učenja u proturječju s Biblijom zapravo udaljavaju ljude od Boga. Mnoga vjerska učenja za koja ljudi misle da se temelje na Bibliji — naprimjer učenje o Trojstvu, besmrtnosti duše i vječnom mučenju — dolaze od štovanja lažnih bogova. Religije koje promiču ta učenja nemaju nikakvu vrijednost jer Božje zapovijedi zamjenjuju vjerskim predajama. O pripadnicima takvih religija Bog je rekao: “Uzalud me štuju, jer su učenja koja naučavaju zapovijedi ljudske” (Marko 7:7, 8).

Bogu je odbojno vjersko licemjerje (Titu 1:16). Da bi ljudi mogli razviti prisan odnos s Bogom, religija mora utjecati na njihov svakodnevni život, a ne ih samo poticati da se drže vjerskih običaja i obreda. Biblija kaže: “Ako tko misli da je pravi vjernik, a ne zauzdava svoj jezik, nego obmanjuje svoje srce, njegovo je štovanje isprazno. Štovanje koje je čisto i neokaljano pred našim Bogom i Ocem jest ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se prljavštine ovoga svijeta” (Jakov 1:26, 27; bilješka). Zanimljivo je da se u prijevodu King James Version za “štovanje koje je čisto i neokaljano” koristi izraz “prava religija”. Očito je da sve religije nisu samo različiti putevi koji vode do Boga.

- 00:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 27.03.2015.

Gospodinova večera. Ima veliko značenje i za tebe.

IMA li Gospodinova večera kakvo značenje i trajnu vrijednost za tebe? Da bismo to saznali, ustanovimo prvo koje je značenje sam Isus Krist pridao ovom posebnom događaju.
Uvečer 14. nisana 33. n. e. Isus i njegovih 12 apostola okupili su se u gornjoj sobi u Jeruzalemu kako bi proslavili godišnju Pashu. Nakon što su proslavili Pashu, nevjerni Juda napustio je sobu s ciljem da izda Isusa (Ivan 13:21, 26-30). Zatim je u prisutnosti ostalih 11 apostola Isus uveo “Gospodinovu večeru” (1. Korinćanima 11:20). Ona se naziva i Spomen-svečanost budući da je Isus svojim sljedbenicima zapovjedio: “Činite ovo meni na spomen.” To je jedini događaj za koji je kršćanima zapovjeđeno da ga obilježavaju (1. Korinćanima 11:24).
U mnogim mjestima ljudi dižu spomenike ili obilježavaju posebne dane u spomen na neku znamenitu osobu ili događaj. U ovom slučaju Isus je uspostavio spomen-večeru, večeru koja će služiti kao podsjetnik, pomažući njegovim učenicima da očuvaju sjećanje na izuzetno važne događaje koji su se dogodili tog značajnog dana. Ta je spomen-večera trebala u budućim generacijama podsjećati promatrače na velik značaj onoga što je Isus učinio te noći, a osobito na značenje simbola koje je koristio. Koje je simbole Isus upotrijebio i što oni predstavljaju? Razmotrimo što biblijski izvještaj kaže o zbivanjima koja su se odigrala te noći 33. n. e.
Sveta simbolika
“I uzevši kruh, zahvalio je, razlomio ga i dao im, govoreći: ‘Ovo predstavlja moje tijelo koje se treba dati za vas. Činite ovo meni na spomen’” (Luka 22:19).
Kada je Isus uzeo kruh i rekao “ovo predstavlja moje tijelo”, on je time naznačio da beskvasni kruh simbolizira njegovo bezgrešno fizičko tijelo koje je dao “za život svijeta” (Ivan 6:51). Iako u nekim prijevodima Biblije piše “ovo je [grčki: estín] moje tijelo”, Thayerov Greek-English Lexicon of the New Testament kaže da taj glagol često znači “označavati, predočavati, podrazumijevati”. On nosi misao o predstavljanju, ili simboliziranju (Matej 26:26, NS, fusnota).
Isto je i s čašom vina. Isus je rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja se treba proliti za vas” (Luka 22:20).
Prema Matejevom izvještaju Isus je s obzirom na čašu rekao: “Ovo predstavlja moju ‘krv saveza’, koja se treba proliti za mnoge radi oproštenja grijehâ” (Matej 26:28). Isus je time pokazao da vino u čaši predočava, odnosno simbolizira, njegovu krv. Njegova prolivena krv trebala je biti temelj ‘novog saveza’ sklopljenog s duhom pomazanim učenicima koji će na nebu zajedno s njim vladati kao kraljevi i svećenici (Jeremija 31:31-33; Ivan 14:2, 3; 2. Korinćanima 5:5; Otkrivenje 1:5, 6; 5:9, 10; 20:4, 6).
Vino u čaši također služi kao podsjetnik da je Isusova prolivena krv temelj za ‘oproštenje grijehâ’, koje omogućava da oni koji piju od tog vina budu pozvani u nebeski život kao sunasljednici s Kristom. Stoga je razumljivo da kruh i vino na Spomen-svečanosti uzimaju jedino oni koji su pozvani na nebo, a njihov je broj ograničen (Luka 12:32; Efežanima 1:13, 14; Hebrejima 9:22; 1. Petrova 1:3, 4).
Ali što je sa svim ostalim Isusovim sljedbenicima s kojima nije sklopljen novi savez? Oni su Gospodinove “druge ovce”, koje očekuju da će vječno živjeti na rajskoj zemlji, a ne da će vladati s Kristom na nebu (Ivan 10:16; Luka 23:43; Otkrivenje 21:3, 4). Tom ‘velikom mnoštvu’ vjernih kršćana koji “vrše [Bogu] svetu službu dan i noć” drago je što mogu biti promatrači na Gospodinovoj večeri, jer je izuzetno cijene. Svojim riječima i djelima oni takoreći izjavljuju: “Spasenje dugujemo svom Bogu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!” (Otkrivenje 7:9, 10, 14, 15).
Koliko često treba obilježavati Gospodinovu večeru?
“Činite ovo meni na spomen” (Luka 22:19).
Koliko često bismo trebali slaviti Spomen-svečanost u nastojanju da očuvamo sjećanje na Kristovu smrt? Isus o tome nije rekao ništa određeno. Pa ipak, iz toga što je Isus uspostavio Gospodinovu večeru 14. nisana, uvečer na dan Pashe, koju su Židovi slavili jednom godišnje, očita je njegova želja da se Spomen-svečanost održava na jednak način. Dakle, kao što su Izraelci jednom godišnje slavili svoje oslobođenje iz egipatskog ropstva, kršćani jednom godišnje slave svoje oslobođenje iz ropstva grijehu i smrti (2. Mojsijeva 12:11, 17; Rimljanima 5:20, 21).
Zamisao da se uspomenu na neki značajan događaj slavi jednom godišnje posve sigurno nije neuobičajena. Uzmimo za primjer prigode u kojima bračni par slavi godišnjicu braka ili u kojima jedna nacija obilježava važan događaj iz svoje povijesti. Takva proslava obično se održava jednom u godini, na obljetnicu tog događaja. Zanimljivo je da se tijekom nekoliko stoljeća poslije Krista mnoge koji su se izjašnjavali kao kršćani nazivalo kvartodecimanima, što doslovno znači “četrnaestnici”, zato što su obilježavali Isusovu smrt jednom godišnje — 14. nisana.
Jednostavna, ali veoma značajna proslava
Apostol Pavao je objasnio da održavanjem Gospodinove večere Isusovi učenici ‘objavljuju Gospodinovu smrt’ (1. Korinćanima 11:26). Dakle, ova proslava usredotočuje se na presudnu ulogu koju je Isus svojom smrću odigrao u ostvarenju Božjeg nauma.
Time što je ostao vjeran do smrti, Isus je dokazao da je Jehova Bog mudar i brižan Stvoritelj i pravedni Vladar. Suprotno Sotoninim tvrdnjama, Isus je, postupivši posve drugačije od Adama, dokazao da čovjek može ostati vjeran Jehovi čak i pod najtežim pritiskom (Job 2:4, 5).
Gospodinova večera također nas podsjeća da trebamo cijeniti Isusovu samopožrtvovnu ljubav. Unatoč teškim kušnjama Isus je ostao savršeno poslušan svome Ocu. Zbog toga je mogao ponuditi svoj savršeni ljudski život kao pokriće za ogromnu cijenu Adamovog grijeha. Kao što je sam Isus objasnio, on je došao “da svoju dušu da kao otkupninu u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28). Stoga svi oni koji vjeruju u Isusa mogu dobiti oproštenje grijeha i vječni život, u skladu s Jehovinim prvobitnim naumom za ljude (Rimljanima 5:6, 8, 12, 18, 19; 6:23; 1. Timoteju 2:5, 6).*
Sve ovo ujedno ističe Jehovinu obilnu dobrotu i nezasluženu dobrohotnost koju je pokazao time što je čovjeku omogućio spasenje. Biblija kaže: “Po ovom se Božja ljubav očitovala u našem slučaju, po tome što je Bog poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da bismo preko njega dobili život. Ljubav je u ovome: ne da smo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe” (1. Ivanova 4:9, 10).
Da, Spomen-svečanost zaista je veličanstvena proslava! Dovoljno je jednostavna da bi se održavala širom svijeta i pod nizom različitih okolnosti, a ipak ima u sebi dovoljno simbolike da je tijekom dugog vremenskog razdoblja ostala podsjetnik na značajan događaj.
Zašto je ta proslava značajna i za tebe?
Žrtvena smrt našeg Gospodina Isusa Krista iziskivala je od njega i njegovog Oca Jehove da plate visoku cijenu. Isus kao savršen čovjek nije naslijedio smrt poput svih nas (Rimljanima 5:12; Hebrejima 7:26). On je imao pravo živjeti vječno. Bez njegovog dopuštenja nitko mu nije mogao oduzeti život. Isus je rekao: “Nitko je [moju dušu, odnosno život] nije uzeo od mene, nego je ja polažem sam od sebe” (Ivan 10:18).
Da, Isus je spremno žrtvovao svoj savršeni ljudski život kako “bi svojom smrću uništio onoga koji ima mogućnosti da prouzroči smrt, to jest Đavla; i da bi oslobodio sve koji su zbog straha od smrti bili podložni ropstvu cijeli svoj život” (Hebrejima 2:14, 15). Kristova samopožrtvovna ljubav vidljiva je i po tome što je svjesno pristao umrijeti na točno određeni način. Bio je itekako svjestan na koji će način patiti i umrijeti (Matej 17:22; 20:17-19).
Spomen-svečanost također nas podsjeća na najveći izraz ljubavi koji nam je naš nebeski Otac Jehova ikada iskazao. Kako li je njemu, koji ‘pokazuje vrlo duboku naklonost i koji je milosrdan’, bilo teško slušati i gledati Isusove ‘jake povike i suze’ u Getsemanskom vrtu, sadističko bičevanje, okrutno pribijanje na stup i njegovo polagano, mučno umiranje (Jakov 5:11; Hebrejima 5:7; Ivan 3:16; 1. Ivanova 4:7, 8). Čak i danas, stoljećima kasnije, već sama pomisao na to kod mnogih uzrokuje emocionalnu bol.
Zamisli samo koliko su visoku cijenu Jehova Bog i Isus Krist platili za nas grešnike! (Rimljanima 3:23). Naša grešna narav i naše mane bolna su stvarnost s kojom se suočavamo svaki dan. Međutim, na temelju vjere u Isusovu otkupnu žrtvu možemo od Boga tražiti oprost (1. Ivanova 2:1, 2). To nam omogućuje da pristupimo Bogu sa slobodom govora i da imamo čistu savjest (Hebrejima 4:14-16; 9:13, 14). I ne samo to, u izgledu nam stoji vječni život na rajskoj Zemlji (Ivan 17:3; Otkrivenje 21:3, 4). Ovi i mnogi drugi blagoslovi rezultat su tog Isusovog krajnje samopožrtvovnog djela.
Pokazati cijenjenje za Gospodinovu večeru
Gospodinova večera je bez sumnje izvanredan pokazatelj ‘Božje nenadmašne i nezaslužene dobrohotnosti’. A otkupna žrtva, za koju se pobrinuo Jehova Bog, i koju je omogućila Isusova samopožrtvovna ljubav, uistinu je ‘neopisivi besplatni dar’ (2. Korinćanima 9:14, 15). Ne potiče li te Božja dobrota koju je iskazao preko Isusa Krista da uvijek pokazuješ istinsko cijenjenje i zahvalnost?
Uvjereni smo da te potiče. Stoga te srdačno pozivamo da zajedno s Jehovinim svjedocima prisustvuješ proslavi Spomen-svečanosti obilježavanja Isusove smrti. Ove godine Spomen-svečanost će se održati u srijedu 16. travnja, nakon zalaska sunca. Jehovini svjedoci u području u kojem živiš rado će ti reći točno vrijeme i mjesto održavanja ove najvažnije proslave.
[Bilješka]
Za detaljniju raspravu o otkupnini vidi knjigu Spoznaja koja vodi do vječnog života, koju su objavili Jehovini svjedoci.
[Okvir/slike na stranici 6]
“OVO JE MOJE TIJELO” ILI “OVO PREDSTAVLJA MOJE TIJELO” — ŠTO JE ISPRAVNO?
Kad je Isus rekao “Ja sam vrata” i “Ja sam pravi trs”, nitko to nije shvatio doslovno (Ivan 10:7; 15:1). Slično tome, kada prijevod Stvarnost/Kršćanska sadašnjost citira Isusa kako kaže: “Ovaj je kalež Novi savez”, nećemo zaključiti da je sam kalež doslovno bio novi savez. Isto tako, kada Isus kaže da kruh ‘jest’ njegovo tijelo, tada je očito da kruh predstavlja, ili simbolizira, njegovo tijelo. Zato prijevod Novi svijet kaže: “Ovo predstavlja moje tijelo” (Luka 22:19, 20).

- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gospodinova večera. obilježavanje Kristove smrti.

Objašnjenje pojma: Komemoracija, večera koja se održava u znak sjećanja na smrt Isusa Krista, koja je imala dalekosežnije posljedice od smrti bilo koje druge osobe. To je jedini događaj za koji je Gospodin Isus Krist zapovjedio svojim učenicima da ga obilježavaju. Obično se naziva Gospodinova (Gospodnja) večera (1. Kor. 11:20).

Zašto treba obilježavati Kristovu smrt?
Isus je svojim vjernim apostolima rekao: “Činite ovo meni na spomen!” (Luka 22:19). Pišući članovima duhom rođene kršćanske skupštine, apostol Pavao je dodao: “Kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, smrt Gospodinovu objavljujete, dok on ne dođe” (1. Kor. 11:26). Dakle, obilježavanjem smrti Isusa Krista naglašava se važnost njegove smrti za izvršenje Jehovinog nauma. Ta proslava ističe značenje Isusove žrtvene smrti, osobito s obzirom na novi savez i na to kako njegova smrt utječe na one koji će zajedno s Isusom naslijediti nebesko Kraljevstvo (Ivan 14:2, 3; Hebr. 9:15).
Smrt Isusa Krista obilježava se i kao podsjetnik na to da su njegova smrt i način na koji je on umro poslužili posvećenju Jehovinog imena, što je u skladu s Božjim naumom iznesenim u 1. Mojsijevoj 3:15 te u drugim biblijskim recima. Ostavši vjeran Jehovi sve do svoje smrti, Isus je dokazao da Adam nije učinio grijeh zbog toga što je Bog napravio neki propust pri stvaranju čovjeka, nego da čovjek doista može u potpunosti ostati vjeran Bogu čak i pod najtežim okolnostima. Tako je dokazao da Jehova Bog nije učinio nikakav propust kao Stvoritelj te da je on pravovaljani Vladar svega što postoji. Osim toga, Jehovin je naum bio da Isusova smrt posluži kao savršena ljudska žrtva koja je bila potrebna da se pribavi otkupnina za Adamovo potomstvo i da se na taj način milijardama ljudi koji pokažu vjeru omogući vječni život u raju na Zemlji, čime će se ostvariti Jehovin prvobitni naum. Ta žrtva pokazuje koliko je velika Jehovina ljubav prema ljudima (Ivan 3:16; 1. Mojs. 1:28).
Na Isusu je zadnje noći koju je kao čovjek proveo na Zemlji ležala velika odgovornost. Znao je kakav je naum njegovog nebeskog Oca u vezi s njim, ali znao je i da mora ostati vjeran u kušnji. Da je pokleknuo, to bi bila velika sramota za njegovog Oca i velik gubitak za ljudski rod! Budući da je njegova smrt mogla donijeti toliko dobra, bilo je doista prikladno da Isus naloži svojim učenicima da se sjećaju njegove smrti i da je obilježavaju.
Kakvo značenje imaju kruh i vino koji se poslužuju prilikom obilježavanja Kristove smrti?
Isus je za beskvasni kruh što ga je dao apostolima kad im je zapovjedio da obilježavaju njegovu smrt rekao ovako: “Ovo predstavlja tijelo moje” (Mar. 14:22). Taj je kruh bio simbol njegovog bezgrešnog ljudskog tijela, koje je on trebao žrtvovati u korist čovječanstva kako bi mu omogućio život u budućnosti. Tom prilikom pažnja je bila usmjerena posebno na život koji će Isusova žrtva omogućiti onima koji budu izabrani da zajedno s njim vladaju u nebeskom Kraljevstvu.
Kad je svojim vjernim apostolima dao vino, Isus je rekao: “Ovo predstavlja moju ‘krv saveza’, koja će se proliti za mnoge” (Mar. 14:24). To je vino bilo simbol njegove krvi. Njegova prolivena krv trebala je omogućiti oproštenje grijeha onima koji pokažu vjeru u nju. Tom je prigodom Isus istaknuo očišćenje od grijeha koje će biti omogućeno onima koji će zajedno s njim vladati u Kraljevstvu. Njegove riječi ukazuju i na to da će novi savez između Jehove Boga i duhom pomazane kršćanske skupštine postati pravovaljan putem njegove krvi.
Vidi i gradivo na stranicama 194-196, pod temom “Misa”.
Tko treba uzimati kruh i vino?
Tko je uzeo kruh i vino kad je Isus uspostavio Gospodinovu večeru kratko prije nego što je umro? Jedanaestorica vjernih sljedbenika kojima je Isus rekao: “Ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez” (Luka 22:29). Svi su oni bili pozvani da zajedno s Kristom vladaju u njegovom nebeskom Kraljevstvu (Ivan 14:2, 3). Svi koji u današnje vrijeme uzimaju kruh i vino također trebaju biti osobe s kojima je Krist sklopio taj “savez za kraljevstvo”.
Koliko ima onih koji uzimaju kruh i vino? Isus je rekao da će samo “malo stado” dobiti nebesko Kraljevstvo kao nagradu (Luka 12:32). Njihov puni broj iznosi 144 000 (Otkr. 14:1-3). Odabir članova te skupine započeo je 33. n. e. Stoga je logično da u današnje vrijeme ima još samo malo onih koji uzimaju kruh i vino.
Da li riječi iz Ivana 6:53, 54 pokazuju da će samo oni koji uzimaju kruh i vino dobiti vječni život?
Ivan 6:53, 54: “Zato im je Isus rekao: ‘Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete krv njegovu, nemate život u sebi. Tko se hrani tijelom mojim i pije krv moju, ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.’”
Kad je poticao ljude da jedu njegovo tijelo i piju njegovu krv, Isus je govorio u prenesenom smislu, inače bi onaj tko bi to činio kršio Božji zakon (1. Mojs. 9:4; Djela 15:28, 29). Međutim, treba imati na umu da riječi zapisane u Ivanu 6:53, 54 nisu bile izrečene u povezanosti s uspostavom Gospodinove večere. Nitko tko je čuo te Isusove riječi nije imao na umu nikakvu svečanost koja bi uključivala kruh i vino kao simbole njegovog tijela i krvi. Ta je proslava bila uvedena tek godinu dana kasnije, a zapis apostola Ivana o Gospodinovoj večeri započinje tek sedam poglavlja kasnije, u 14. poglavlju njegovog Evanđelja.
Kako onda netko može u prenesenom smislu “jesti tijelo Sina čovječjega i piti krv njegovu” ako ne uzima kruh i vino prilikom obilježavanja Kristove smrti? Treba uzeti u obzir da je Isus rekao da će oni koji budu jeli njegovo tijelo i pili njegovu krv imati “vječni život”. No, ranije, u 40. retku, kad je objašnjavao što ljudi trebaju činiti da bi dobili vječni život, rekao je da je volja njegovog Oca da “svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega ima vječni život”. Stoga je razumno zaključiti da ‘jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv’ u prenesenom smislu znači vjerovati u otkupnu moć Isusovog tijela i krvi koje je on žrtvovao. Takva se vjera traži od svih koji se nadaju vječnom životu, bilo s Kristom na nebu, bilo u raju na Zemlji.
Koliko često treba obilježavati Kristovu smrt i kada to treba činiti?
Isus nije izravno rekao koliko često to treba činiti. Naprosto je rekao: “Činite ovo meni na spomen!” (Luka 22:19). Pavao je napisao: “Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, smrt Gospodinovu objavljujete, dok on ne dođe” (1. Kor. 11:26). Kad ljudi obilježavaju neki važan događaj, naprimjer kad slave godišnjicu braka, ili kad se slavi neki državni praznik kojim se obilježava neki važan događaj u povijesti, koliko se često to čini? Jednom godišnje, na datum koji odgovara tom događaju. Tako je i s Gospodinovom večerom koja je bila uspostavljena na dan kad se slavila židovska Pasha — godišnji blagdan što ga Židovi koji su postali kršćani više nisu trebali slaviti.
Jehovini svjedoci obilježavaju Kristovu smrt 14. nisana nakon zalaska sunca, prema židovskom kalendaru koji je bio u upotrebi u prvom stoljeću. Kod Židova dan započinje zalaskom sunca i traje do idućeg zalaska sunca. Dakle, po židovskom kalendaru Isus je umro isti dan kad je i uspostavio svečanost kojom se obilježava njegova smrt. Mjesec nisan započinjao je zalaskom sunca na dan kad se mladi mjesec koji je najbliži proljetnoj ravnodnevnici mogao vidjeti u Jeruzalemu. Kristova smrt obilježava se 14 dana kasnije. (Zato se datum Obilježavanja Kristove smrti ne mora uvijek podudarati s datumom Pashe koju slave današnji Židovi. Kako to? U njihovom kalendaru prvi dan u mjesecu određuje se prema astronomskom mladom mjesecu, a ne prema mladom mjesecu koji se vidi iznad Jeruzalema i koji obično dolazi 18 do 30 sati kasnije. Osim toga, većina današnjih Židova slavi Pashu 15. nisana, a ne 14., kao što je činio Isus u skladu s odredbama Mojsijevog zakona.)

- 14:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Što Biblija govori o Uskrsu?

Proslava Uskrsa nema uporište u Bibliji. Ako se osvrnemo na podrijetlo tog blagdana, vidjet ćemo da je on proizašao iz drevnih obreda plodnosti. Obratite pažnju na sljedeća obilježja Uskrsa.

Ime blagdana: U hrvatskom se jeziku naziv “Uskrs” povezuje s uskrsnućem Isusa Krista, no taj blagdan zapravo nema kršćansko podrijetlo. U nekim se jezicima pogansko podrijetlo Uskrsa jasno odražava u samom nazivu tog blagdana (engleski: Easter; njemački: Ostern). “Anglosaski svećenik Beda Časni u 8. je stoljeću ustvrdio da [engleski] naziv tog blagdana potječe od imena Eostre, anglosaske božice proljeća”, stoji u djelu Encyclopaedia Britannica. Neki drugi izvori povezuju naziv tog blagdana s Aštartom, feničkom božicom plodnosti, kojoj u babilonskoj mitologiji odgovara božica Ištar.
Zečevi: “Zec je poganski simbol i uvijek je bio simbol plodnosti” (The Catholic Encyclopedia). Govoreći o vezi između Uskrsa i zečeva, Večernji list je pisao: “Zanimljivo je da je zec jedan od najomiljenijih simbola Uskrsa. Naime, za četiri godine od jednog para zečeva možemo dobiti potomstvo od milijun zečeva. Zato su zečevi kao simboli plodnosti i blagostanja postali neizostavan dio uskrsnih slika.”
Jaja: U Rječniku simbola Jeana Chevaliera i Alaina Gheerbranta navodi se da je jaje “jedan od simbola periodičke obnove prirode” te da ono “simbolizira ponovno rođenje i obnavljanje”. U enciklopediji Traditional Festivals stoji: “Slaveni su, kao i mnogi drugi narodi, smatrali da jaje simbolizira novi život i kozmičku sveukupnost (...). Vjerovali su da pisanice mogu na neki čudesan način donijeti sreću, blagostanje, zdravlje i zaštitu.”
Paljenje krijesa: Običaj paljenja obrednih vatri, primjerice uskrsnog krijesa, “povezan je sa solarnim vjerovanjima, prema kojima se na taj način, imitacijom nebeske vatre, tj. Sunca, ono štuje i pomaže u doba solsticija”, stoji u Hrvatskoj općoj enciklopediji. “Sezona paljenja obrednih vatri počinjala je u proljeće te je ponajprije pratila niz uskrsnih običaja.”
Misa zornica: Odlazak u crkvu na misu zornicu vuče podrijetlo iz obreda koje su drevni štovatelji Sunca “održavali u vrijeme proljetne ravnodnevnice kako bi izrazili dobrodošlicu Suncu i veličali njegovu veliku moć da udahne novi život svemu što raste” (Celebrations—The Complete Book of American Holidays).
Hrvatska opća enciklopedija kaže: “U hrvatskoj tradicijskoj kulturi očita je isprepletenost katoličkih crkvenih obreda s tradicijama drugoga podrijetla, posebno pretkršćanskim običajima i obredima vezanima uz proljetno buđenje prirode.”

Biblija upozorava da se oni koji žele ispravno štovati Boga ne smiju držati predaja i običaja koji njemu nisu po volji (Marko 7:6-8). U 2. Korinćanima 6:17 stoji: “‘Odvojite se’, kaže Jehova, ‘i ne dotičite više ništa nečisto.’” Uskrs je blagdan poganskog podrijetla, i zato oni koji žele ugoditi Bogu ne slave taj blagdan.

- 14:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Je li Isus rođen u prosincu.?

BIBLIJA nam ne govori kada se Isus rodio. Međutim, daje nam pouzdan razlog da zaključimo da to nije bilo u prosincu.

Uzmimo u obzir vremenske prilike koje su u to doba godine vladale u Isusovom rodnom gradu Betlehemu. Židovski mjesec kislev (odgovara studenom/prosincu) bio je hladan i kišovit mjesec. Nakon njega dolazio je mjesec tevet (prosinac/siječanj). To je mjesec s najnižim temperaturama u godini, za kojega u planinama zna pasti i snijeg. Pogledajmo što nam Biblija kaže o klimi tog kraja.

Biblijski pisac Ezra otkriva da je kislev doista bio mjesec poznat po hladnoći i kiši. Nakon što je rekao da se mnoštvo okupilo u Jeruzalemu “devetoga mjeseca [kislev], dvadesetoga dana toga mjeseca”, Ezra kaže da je narod ‘drhtao zbog kiše’. O vremenskim prilikama u to doba godine okupljeno mnoštvo reklo je: “Sada je vrijeme kiša i ne može se stajati vani” (Ezra 10:9, 13; Jeremija 36:22). Nije ni čudo da su pastiri u tom dijelu svijeta vodili računa o tome da u prosincu oni i njihova stada ne budu vani preko noći!

Biblija pak izvještava da su se pastiri u noći Isusovog rođenja nalazili u poljima gdje su čuvali svoja stada. Ustvari, biblijski pisac Luka kaže da su pastiri u to vrijeme “boravili vani i čuvali noćne straže kod stada svojih” blizu Betlehema (Luka 2:8-12). Zapazi da su pastiri boravili vani, a ne samo kratko bili vani preko dana. Osim toga, stada su bila vani preko noći. Je li to što su boravili vani spojivo s hladnim i kišnim vremenom kakvo je u prosincu vladalo u Betlehemu? Nije. Dakle, okolnosti vezane uz Isusovo rođenje pokazuju da on nije rođen u prosincu. *

Božja Riječ nam govori kad je točno Isus umro, ali daje malo konkretnih naznaka o tome kada je rođen. To nas podsjeća na riječi kralja Salamuna: “Bolje je dobro ime nego dobro ulje, i dan smrti nego dan rođenja” (Propovjednik 7:1). Stoga ne iznenađuje da Biblija pruža mnogo pojedinosti o Isusovoj službi i smrti, a malo o vremenu njegovog rođenja.

Pastiri i njihova stada u blizini Betlehema
Kad se Isus rodio, pastiri i njihova stada bili su u poljima preko noći.

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Je li Uskrs doista kršćanski Blagdan?

Encyclopaedia Britannica kaže da je Uskrs “najveći kršćanski blagdan, koji se slavi u spomen na uskrsnuće Isusa Krista”. No je li Uskrs doista kršćanski blagdan?

Da bi se utvrdila vjerodostojnost nekog arheološkog nalaza, neophodno je obratiti pažnju i najsitnijim pojedinostima. Slično tome, da bismo utvrdili je li Uskrs kršćanski blagdan, trebamo obratiti pažnju raznim pojedinostima povezanima s tom svetkovinom.

Kao prvo, Isus je rekao svojim sljedbenicima da obilježavaju njegovu smrt, a ne uskrsnuće. Apostol Pavao nazvao je tu svečanost “Gospodinova večera” (1. Korinćanima 11:20; Luka 22:19, 20).

Uskršnji zečevi, pilići i jaja
Osim toga, Encyclopaedia Britannica kaže da mnogi uskrsni običaji “nemaju veze” s Isusovim uskrsnućem, “nego vuku porijeklo iz narodnih tradicija”. Naprimjer, jaja i zec popularni su uskrsni simboli. Jedna enciklopedija o tome kaže: “Jaje simbolizira rađanje novog života. Da bi iz jajeta izašao novi život, ljuska mora, slikovito govoreći, umrijeti, odnosno mora se razbiti.” U nastavku stoji: “Poznato je da se zec vrlo brzo razmnožava i stoga on simbolizira dolazak proljeća” (Encyclopedia of Religion).

Philippe Walter, profesor srednjovjekovne književnosti, objasnio je kako su ti običaji postali dio uskrsne svetkovine. Napisao je da je “tijekom kristijanizacije poganskih religija” bilo lako povezati Isusovo uskrsnuće s poganskim blagdanom kojim se obilježavao “završetak zime, koja je predočavala smrt, i početak proljeća, koje je predočavalo život”. Profesor Walter napomenuo je da je to bio jedan od najvažnijih koraka koji je doveo do toga da “kršćanske svetkovine” postanu dio poganskog kalendara, čime je bio otvoren put za masovna obraćenja pogana na kršćanstvo.

Taj proces “kristijanizacije” nije se odvijao dok su apostoli još bili živi jer su oni sprečavali da se poganski običaji uvuku u kršćanstvo (2. Solunjanima 2:7). Apostol Pavao upozorio je da će se nakon njegovog “odlaska” pojaviti “ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30). A krajem 1. stoljeća apostol Ivan napisao je da neki ljudi već pokušavaju zavesti kršćane (1. Ivanova 2:18, 26). Tako su poganski običaji polako počeli prodirati u pravo kršćanstvo.

“Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima” (2. Korinćanima 6:14)
Neki smatraju da nema ništa loše u tome što su kršćani počeli prihvaćati neke uskrsne običaje jer je to, po njihovom mišljenju, pomoglo poganima da bolje razumiju značenje Isusovog uskrsnuća. No Pavao se ne bi s tim složio. Iako je imao prilike susresti se s mnogim poganskim običajima dok je putovao Rimskim Carstvom, nije prihvatio nijedan od njih u nastojanju da pomogne ljudima bolje razumjeti Isusovu ulogu. Naprotiv, upozorio je kršćane: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? ‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’” (2. Korinćanima 6:14, 17).

Što smo saznali nakon ovog kratkog razmatranja pojedinosti o Uskrsu? Nedvojbeno možemo zaključiti da Uskrs nije kršćanski blagdan.

- 14:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	ožujak, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Ožujak 2015 (40)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što je Božji naum sa zemljom?

Što je Božji naum s ljudima?
Kako je Božji način vladanja doveden u pitanje?
Kako će u budućnosti izgledati život na Zemlji?
1. Što je Božji naum sa Zemljom?

BOG Jehova ima zaista prekrasan naum sa Zemljom. On želi da Zemlja bude ispunjena sretnim, zdravim ljudima. Biblija kaže da je ‘Bog zasadio vrt u Edenu’ i da je ‘dao da nikne svakovrsno drveće privlačno pogledu i dobro za jelo’. Nakon što je Bog stvorio prvog čovjeka i ženu, Adama i Evu, smjestio ih je u taj divan dom i rekao im: “Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite” (1. Mojsijeva 1:28; 2:8, 9, 15). Prema tome, Božji je naum bio da ljudi imaju djecu, da svoj dom koji je nalikovao prekrasnom vrtu prošire po cijeloj Zemlji i da se brinu za životinje.

2. (a) Kako znamo da će Bog ispuniti svoj naum sa Zemljom? (b) Što Biblija kaže o tome kakvi će ljudi zauvijek živjeti?

2 Što misliš, hoće li se naum Jehove Boga da ljudi žive u zemaljskom raju ikada ispuniti? “Izrekao sam naum svoj”, kaže Bog, “to ću i učiniti” (Izaija 46:9-11; 55:11). Da, Bog će sigurno ispuniti ono što je naumio! On kaže da Zemlju ‘nije stvorio uzalud’, nego ju je “oblikovao tako da bude nastanjena” (Izaija 45:18). Kakvim je ljudima Bog želio nastaniti Zemlju? I koliko je dugo želio da žive? Biblija odgovara: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psalam 37:29; Otkrivenje 21:3, 4).

3. Koji loši uvjeti danas vladaju na Zemlji, i koja se pitanja zbog toga nameću?

3 Kao što znamo, to se još nije ispunilo. Ljudi danas obolijevaju i umiru, čak međusobno ratuju i ubijaju se. Nešto je pošlo po zlu. No Bog nipošto nije naumio da Zemlja bude onakva kakva je danas. Što se dogodilo? Zašto Bog nije ispunio svoj naum? To nam ne može reći nijedna povijesna knjiga koju su pisali ljudi jer su problemi započeli na nebu.

ODAKLE POTJEČE NEPRIJATELJ
4, 5. (a) Tko se zapravo obratio Evi preko zmije? (b) Kako nekad časna, poštena osoba može postati lopov?

4 Prva biblijska knjiga govori o Božjem protivniku koji se pojavio u edenskom vrtu. Opisan je kao “zmija”, no on nije bio tek neka životinja. Zadnja biblijska knjiga kaže da se ‘on zove Đavo i Sotona i da zavodi cijelu nastanjenu zemlju’. Naziva ga se i ‘prazmijom’ (1. Mojsijeva 3:1; Otkrivenje 12:9). Taj moćni anđeo, odnosno nevidljivo duhovno stvorenje, preko zmije se obratio Evi, jednako kao što neki ljudi mogu stvoriti dojam da njihov glas dolazi iz lutke. To duhovno stvorenje nesumnjivo je bilo prisutno kad je Bog pripremao Zemlju za ljude (Job 38:4, 7).

5 Međutim, tko je stvorio “Đavla”, ili “Sotonu”, kad su sva Jehovina stvorenja savršena? Jednostavno govoreći, jedan od moćnih Božjih duhovnih sinova sam je postao Đavo. Kako je to bilo moguće? Danas neka osoba koja je bila časna i poštena može postati lopov. Kako do toga dođe? Ona možda dozvoli da se u njenom srcu razvije neka neispravna želja. Ako stalno razmišlja o njoj, ta želja može postati vrlo snažna. I kad joj se potom ukaže prava prilika, ona može postupiti u skladu s tom lošom željom o kojoj je razmišljala (Jakov 1:13-15).

6. Kako je moćni Božji duhovni sin postao Sotona Đavo?

6 To se dogodilo i u slučaju Sotone Đavla. Po svemu sudeći, čuo je kako Bog govori Adamu i Evi da imaju djecu i napune Zemlju svojim potomstvom (1. Mojsijeva 1:27, 28). Sotona je vjerojatno pomislio: ‘Svi bi ti ljudi mogli obožavati mene, a ne Boga!’ Tako se u njegovom srcu pojavila neispravna želja. S vremenom je postupio u skladu s njom tako što je prevario Evu, rekavši joj neke laži o Bogu (1. Mojsijeva 3:1-5). Tako je postao “Đavo”, što znači “Klevetnik”. U isto vrijeme postao je i “Sotona”, što znači “Protivnik”.

7. (a) Zašto su Adam i Eva umrli? (b) Zašto svi Adamovi potomci stare i umiru?

7 Posluživši se lažima i prijevarom, Sotona Đavo naveo je Adama i Evu da budu neposlušni Bogu (1. Mojsijeva 2:17; 3:6). Zbog toga su nakon nekog vremena umrli, baš kao što je Bog rekao da će se dogoditi ako budu neposlušni (1. Mojsijeva 3:17-19). Budući da je Adam postao nesavršen kad je sagriješio, svi su njegovi potomci od njega naslijedili grijeh (Rimljanima 5:12). Ta se situacija može slikovito objasniti na primjeru kalupa za pečenje kruha. Ako kalup ima udubljenje, kakav je svaki kruh koji se u njemu ispeče? Svaki kruh ima udubljenje, ili grešku. Slično tome, svaki je čovjek naslijedio “grešku”, odnosno nesavršenost od Adama. Zato svi ljudi stare i umiru (Rimljanima 3:23).

8, 9. (a) Kako je Sotona doveo u pitanje Jehovin način vladanja? (b) Zašto Bog nije odmah uništio buntovnike?

8 Kad je Sotona naveo Adama i Evu da zgriješe Bogu, uzrokovao je pobunu. Doveo je u pitanje Jehovin način vladanja. Sotona je u biti rekao: ‘Bog je loš vladar. On laže i svoje podanike lišava dobrih stvari. Ljudima ne treba Bog da vlada nad njima. Oni sami za sebe mogu odlučivati što je dobro, a što loše. I bit će im bolje pod mojom vlasti.’ Kako je Bog odgovorio na te uvrede i optužbe? Neki misle da je Bog naprosto trebao uništiti buntovnike. No bi li se time odgovorilo na Sotonin izazov? Bi li se dokazalo da je Božji način vladanja ispravan?

9 Zbog svog savršenog osjećaja za pravdu Jehova nije želio istog časa uništiti buntovnike. Zaključio je da treba proći vrijeme kako bi na najbolji način odgovorio na Sotonin izazov i dokazao da je Đavo lažac. Zato je odlučio dozvoliti ljudima da neko vrijeme vladaju sami nad sobom pod Sotoninim utjecajem. O tome zašto je Jehova to učinio i zašto je dozvolio da prođe tako puno vremena prije nego riješi to sporno pitanje govorit ćemo u jedanaestom poglavlju ove knjige. No dobro je da razmislimo o sljedećem: Jesu li Adam i Eva trebali vjerovati Sotoni koji za njih nikada nije učinio ništa dobro? Jesu li trebali vjerovati da je Jehova, koji im je dao sve što su posjedovali, nemilosrdni lažac? Kako bi ti postupio?

10. Kako možeš podržati Jehovu i odgovoriti na Sotonin izazov?

10 Dobro je razmisliti o tim pitanjima zato što se svatko od nas danas suočava sa sličnim izazovom. Da, i ti imaš priliku podržati Jehovu i odgovoriti na Sotonin izazov. Možeš prihvatiti Jehovu za svog Vladara i pomoći da se dokaže da je Sotona lažac (Psalam 73:28; Mudre izreke 27:11). Nažalost, od milijardi ljudi na svijetu to je učinio samo mali broj. Stoga nam se nameće važno pitanje: Da li Biblija doista uči da Sotona vlada ovim svijetom?

TKO VLADA SVIJETOM?
Sotona nudi Isusu svu vlast i kraljevstva ovog svijeta
Zar bi Sotona mogao ponuditi Isusu sva kraljevstva svijeta da ih nije posjedovao?

11, 12. (a) Kako iskušenje pred kojim se našao Isus otkriva da je Sotona vladar ovog svijeta? (b) Što još dokazuje da je Sotona vladar ovog svijeta?

11 Isus nikada nije sumnjao u to da je Sotona vladar ovog svijeta. Jednom je prilikom Sotona na neki nadnaravan način pokazao Isusu “sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu”. Sotona mu je tada obećao: “Sve ću ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se” (Matej 4:8, 9; Luka 4:5, 6). Razmisli o tome. Bi li takva ponuda bila iskušenje za Isusa da Sotona nije bio vladar tih kraljevstava? Isus nije porekao da sve te vladavine svijeta pripadaju Sotoni. On bi to sigurno učinio da Sotona nije imao vlast nad njima.

12 Naravno, Jehova je Svemogući Bog, Stvoritelj zadivljujućeg svemira (Otkrivenje 4:11). Pa ipak, Biblija nigdje ne kaže da su Jehova Bog ili Isus Krist vladari ovog svijeta. Ustvari, Isus je Sotonu jasno nazvao ‘vladarem ovog svijeta’ (Ivan 12:31; 14:30; 16:11). Biblija čak kaže da je Sotona Đavo “bog ovoga svijeta” (2. Korinćanima 4:3, 4). O tom protivniku, odnosno Sotoni, apostol Ivan je napisao: “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga” (1. Ivanova 5:19).

KAKO ĆE SOTONIN SVIJET BITI UNIŠTEN
13. Zašto je potreban novi svijet?

13 Svijet svake godine postaje sve opasniji. Pun je vojski koje ratuju, nepoštenih političara, licemjernih vjerskih vođa i okorjelih kriminalaca. Nemoguće je popraviti cijeli svijet. Biblija otkriva da je blizu vrijeme kada će Bog uništiti zli svijet u svom ratu, Harmagedonu. Umjesto njega uspostavit će pravedni novi svijet (Otkrivenje 16:14-16).

14. Koga je Bog odabrao za Vladara svog Kraljevstva, i kako je to bilo prorečeno?

14 Jehova Bog odabrao je Isusa Krista za Vladara svog nebeskog Kraljevstva. U Bibliji je davno prije prorečeno: “Rodilo nam se dijete, sina smo dobili, kojem će vlast kneževska biti na ramenu. Ime će mu biti (...) Knez Mira. Nadaleko će se prostirati kneževska vlast njegova i miru neće biti kraja” (Izaija 9:6, 7). O toj vlasti Isus je svoje sljedbenike naučio da se mole: “Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:10). Kao što ćemo vidjeti kasnije u ovoj knjizi, Božje Kraljevstvo uskoro će uništiti sve vladavine ovog svijeta i zamijeniti ih (Danijel 2:44). Nakon toga će pod Božjim Kraljevstvom Zemlja biti pretvorena u raj.

BLIZU JE NOVI SVIJET!
Ljudi pjevaju, sviraju i uživaju u životu u novom svijetu
15. Što je ‘nova zemlja’?

15 Biblija nam jamči: “Po obećanju [Božjem] očekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima će prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13; Izaija 65:17). Ponekad kad se u Bibliji koristi izraz “zemlja”, misli se na ljude koji žive na Zemlji (1. Mojsijeva 11:1). Stoga je pravedna ‘nova zemlja’ ljudsko društvo koje je Bogu ugodno.

16. Koji neprocjenjivi dar od Boga dobivaju oni koji postupaju onako kako je Bogu ugodno, i što moramo raditi da bismo ga dobili?

16 Isus je obećao da će u predstojećem novom svijetu oni koji budu postupali onako kako je Bogu ugodno dobiti dar, a to je “vječni život” (Marko 10:30). Otvori Bibliju i nađi Ivana 3:16 i 17:3 te pročitaj što je Isus rekao o tome što moramo raditi da bismo dobili vječni život. A sada ćemo na temelju Biblije saznati koje će blagoslove primiti oni koji će u predstojećem zemaljskom raju dobiti taj divan dar od Boga.

17, 18. Zašto možemo biti sigurni da će po cijeloj Zemlji vladati mir i da ljudi neće živjeti u strahu?

17 Zloće, rata, kriminala i nasilja više neće biti. “Zloga više neće biti (...) a krotki će posjedovati zemlju” (Psalam 37:10, 11). Vladat će mir zato što će ‘Bog prekinuti ratove do kraja zemlje’ (Psalam 46:9; Izaija 2:4). Tada će ‘cvjetati pravednik i mira će u obilju biti sve dok bude mjeseca’ — a to znači zauvijek! (Psalam 72:7).

18 Jehovini sluge neće živjeti u strahu. Dok su god Izraelci u biblijsko vrijeme slušali Boga, živjeli su bez straha (3. Mojsijeva 25:18, 19). Kako će samo biti divno osjetiti sličnu sigurnost u raju! (Izaija 32:18; Mihej 4:4).

19. Kako znamo da će u Božjem novom svijetu biti obilje hrane?

19 Neće biti nestašice hrane. “Žita će u obilju biti na zemlji”, u pjesmi je rekao psalmist. “Po vrhovima gorskim bit će ga u izobilju” (Psalam 72:16). Jehova Bog blagoslovit će svoje pravedne sluge i “zemlja će dati rod svoj” (Psalam 67:6).

20. Zašto možemo biti sigurni da će cijela Zemlja postati raj?

20 Cijela će Zemlja postati raj. Na zemlji koju su prije uništavali grešni ljudi bit će lijepe, nove kuće i vrtovi (Izaija 65:21-24; Otkrivenje 11:18). Zemlja će se uređivati postepeno sve dok na koncu čitav planet ne postane lijep i plodan kao što je bio edenski vrt. Bog nikada neće prestati ‘otvarati ruku svoju i sititi sve živo po želji njihovoj’ (Psalam 145:16).

21. Kako znamo da će između ljudi i životinja vladati mir?

21 Između ljudi i životinja vladat će mir. Divlje i domaće životinje zajedno će jesti. Čak se i malo dijete neće bojati životinja koje su danas opasne (Izaija 11:6-9; 65:25).

22. Što će se dogoditi s bolešću?

22 Bolesti će nestati. Kao Vladar Božjeg nebeskog Kraljevstva Isus će liječiti ljude u daleko većem omjeru nego što je to činio dok je bio na Zemlji (Matej 9:35; Marko 1:40-42; Ivan 5:5-9). Tada “nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” (Izaija 33:24; 35:5, 6).

23. Zašto će uskrsnuće radovati naša srca?

23 Naši voljeni umrli bit će vraćeni u život i nikada više neće morati umrijeti. Svi koji spavaju smrtnim snom, a nalaze se u Božjem sjećanju, bit će vraćeni u život. Ustvari, ‘uskrsnut će i pravedni i nepravedni’ (Djela apostolska 24:15; Ivan 5:28, 29).

24. Kako se osjećaš kad pomisliš na život u raju na Zemlji?

24 One koji odluče upoznati našeg Velikog Stvoritelja, Jehovu Boga, i služiti mu doista čeka prekrasna budućnost. Misleći na predstojeći raj na Zemlji, Isus je zločincu koji je umro pored njega obećao: “Bit ćeš sa mnom u raju” (Luka 23:43). Jako je važno da saznamo više o Isusu Kristu preko kojeg će se ostvariti svi ti blagoslovi.

ŠTO BIBLIJA UČI
Bog će ispuniti svoj naum da Zemlju pretvori u raj (Izaija 45:18; 55:11)
Sotona sada vlada ovim svijetom (Ivan 12:31; 1. Ivanova 5:19)
U novom svijetu koji će uskoro doći Bog će izliti mnoge blagoslove na ljude (Psalam 37:10, 11, 29)