“NE MORAM biti religiozan da bih bio dobar čovjek!” Mnogi danas zastupaju takvo gledište. Puno poštenih, suosjećajnih i odgovornih ljudi religija ne zanima. Naprimjer, u zapadnoj Europi rijetki su oni koji redovito idu u crkvu, iako će većina reći da vjeruje u Boga.* Čak i u Latinskoj Americi samo između 15 i 20 posto katolika redovito ide u crkvu.
Kao i mnogi drugi, možda i sam smatraš da religija ne doprinosi puno kvaliteti našeg života. No možda si svjestan i toga da je prije više desetljeća, u vrijeme naših djedova i baka, većina ljudi bila puno religioznija nego danas. Kako je došlo do toga da mnoge ljude religija više ne privlači? Može li netko biti dobar čovjek iako nije religiozan? Postoji li religija koja bi ti mogla koristiti?
Zašto su se mnogi odvratili od religije
Mnogi pripadnici crkava kršćanstva stoljećima su vjerovali u to da Bog od njih očekuje poslušnost. Išli su u crkvu kako bi zadobili njegovu naklonost, bilo putem obreda koje je vršio svećenik bilo putem vodstva koje im je pružao propovjednik. Dakako, mnogi su bili svjesni toga kakvo licemjerje vlada u religijama. Umiješanost religije u rat kao i nemoralni postupci nekih svećenika svima su bili dobro poznati. No većina ljudi smatrala je da je religija sama po sebi dobra. Nekima se sviđala mistična atmosfera u crkvama, duga tradicija ili pak duhovna glazba. Drugi su čak smatrali da je za njih koristan strah od toga da će vječno gorjeti u paklu, što je nebiblijsko učenje. No zbog razvoja događaja do kojeg je kasnije došlo ljudi su počeli mijenjati gledište o religiji.
Teorija o evoluciji postala je općeprihvaćena. Neki su počeli vjerovati da je život nastao slučajno, bez Božjeg upliva. Većina religija nije uspjela pružiti ljudima uvjerljive dokaze da je Bog izvor života (Psalam 36:9). Osim toga, ljudi su zbog napretka tehnologije i značajnih dostignuća na području medicine, transporta i komunikacije stekli dojam da znanost može riješiti svaki problem. Nadalje, smatralo se da sociolozi i psiholozi ljudima mogu pružiti bolje vodstvo od religije. Religija pak nije uspjela jasno pokazati da je postupanje u skladu s Božjim zakonima za čovjeka najbolji način života (Jakov 1:25).
Zbog toga su mnoge religije promijenile svoju poruku. Svećenici i propovjednici prestali su naučavati da Bog zahtijeva poslušnost. Umjesto toga, mnogi su počeli naučavati da svatko sam treba odlučiti što je dobro, a što loše. U nastojanju da zadobiju naklonost ljudi neki su vjerski vođe počeli tvrditi da Bog prihvaća svakog čovjeka, bez obzira na to kako on živi. Takvo naučavanje podsjeća nas na sljedeće biblijske proročanske riječi: “Doći će vrijeme kad neće podnositi zdravo učenje, nego će, u skladu s vlastitim željama, nakupljati sebi učitelje da im škakljaju uši” (2. Timoteju 4:3).
Umjesto da time ljude privuku religiji, zapravo su ih odvratili od nje. Ljudi su se logično počeli pitati: ‘Ako religije sumnjaju u to da je Bog dovoljno moćan da stvara i dovoljno mudar da postavlja zakone, kakva nam je onda korist od odlaženja u crkvu? Zašto bih svoju djecu poučavao o vjeri?’ Oni koji su iz vlastitih uvjerenja nastojali živjeti pošteno došli su do zaključka da religija nema praktičnu vrijednost za njihov život. Prestali su odlaziti u crkvu i religija im više nije bila važna. Zbog čega je nešto što bi nam trebalo koristiti ljudima postalo toliko nevažno? Biblija daje razumno objašnjenje.
Religija — sredstvo za ostvarenje negativnih ciljeva
Apostol Pavao upozorio je prve kršćane na to da će neki koristiti kršćanstvo kako bi ostvarili sebične ciljeve. On je rekao: “Među vas [će] ući okrutni vukovi koji neće obzirno postupati sa stadom, i između vas samih dići će se ljudi koji će govoriti iskrivljene stvari da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30). Jedan od onih koji su govorili “iskrivljene stvari” bio je rimokatolički teolog Augustin. Isus je svoje sljedbenike poučavao da u razgovoru s ljudima koriste uvjerljive argumente iz Pisma. No Augustin je izvrnuo značenje Isusovih riječi iz Luke 14:23, “natjeraj ih da uđu”, tvrdeći da one opravdavaju primjenu sile prilikom obraćanja ljudi (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 28:23, 24). Augustin je koristio religiju kako bi ljude držao pod kontrolom.
Pobunjeni anđeo Sotona odgovoran je za to što se religiju zloupotrebljava i iskvaruje. U prvom stoljeću on je religiozne pojedince naveo na to da pokušaju iskvariti kršćanske skupštine. Biblija o takvim ljudima kaže: “Takvi su ljudi lažni apostoli, prijevarni radnici, koji se pretvaraju u Kristove apostole. I nije nikakvo čudo, jer se i sam Sotona pretvara u anđela svjetla. Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi sluge pretvaraju u sluge pravednosti” (2. Korinćanima 11:13-15).
Sotona još uvijek koristi religiju koja tvrdi da je kršćanska te da ljude moralno i duhovno prosvjetljuje kako bi ih naveo da žive kako on želi, a ne po Božjim načelima (Luka 4:5-7). Vjerojatno si primijetio da mnogi svećenici danas koriste religiju kako bi dobili zvučne titule i od svojih vjernika izvukli novac. Vlasti također koriste religiju kako bi građane navele da u ratu budu spremni na žrtve.
Đavo koristi religiju više nego što je većina ljudi toga svjesna. Možda si dosad mislio da Sotona utječe samo na neke vjerske ekstremiste. No prema onome što stoji u Bibliji, “onaj koji se zove Đavo i Sotona (...) zavodi cijelu nastanjenu zemlju”. Biblija također kaže: “Cijeli svijet leži u vlasti zloga” (Otkrivenje 12:9; 1. Ivanova 5:19). Kako Bog gleda na religije koje vjerski i politički vođe koriste tek kao sredstvo kako bi ljude odvukli za sobom?
‘Što će mi vaše žrtve?’
Ako si ogorčen zbog onoga što čine neke crkve kršćanstva, znaj da je i Svemogući Bog zbog toga jako ljut. Kršćanstvo tvrdi da se s Bogom nalazi u posebnom savezu, a slično su tvrdili i drevni Izraelci. Izraelci su bili nevjerni Bogu, a jednako je i sa svijetom kršćanstva. Stoga Jehovina optužba protiv Izraela vrijedi i za današnje kršćanstvo. Jehova je rekao: “Ne paze na moje riječi, i odbaciše zakon moj. Što će mi tamjan, što dolazi iz Sabe (...)? Žrtve vaše paljenice nisu mi ugodne” (Jeremija 6:19, 20). Bog nije prihvaćao vjersku službu koju su vršili ti licemjeri. Nisu ga zanimali njihovi obredi ni molitve. Izraelcima je rekao: “Na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam” (Izaija 1:14, 15).
Odobrava li Jehova blagdane koje crkve prikazuju kao kršćanske, a koji zapravo vuku korijene iz obožavanja lažnih bogova? Sluša li molitve vjerskih vođa koji iskrivljuju Kristova učenja? Prihvaća li Bog ijednu religiju koja odbacuje njegov zakon? Možeš biti siguran da on na današnje crkvene obrede gleda jednako kao što je gledao na žrtve drevnih Izraelaca, za koje je rekao: “Što će mi?”
No Jehovi je jako stalo do iskrenih ljudi koji ga obožavaju kako on želi. Njega raduje kad ljudi pokazuju da cijene sve što dobivaju od njega (Malahija 3:16, 17). Možeš li onda biti dobra osoba ako ne služiš Bogu? Netko tko ništa ne čini za svoje brižne roditelje teško bi za sebe mogao reći da je dobra osoba, zar ne? Može li se, stoga, nekoga tko ništa ne čini za Boga smatrati dobrom osobom? Sasvim je razumno da trebamo pokazivati zanimanje za pravoga Boga, koji nam je dao život. Iz sljedećeg članka saznat ćemo kako je Bogu na slavu, a nama na korist, kad ga obožavamo na ispravan način.
Post je objavljen 29.03.2015. u 00:43 sati.