SJEĆAŠ LI SE zakletve jakog anđela koja je zapisana u Otkrivenju 10:1, 6, 7? On je rekao: “Bog više neće čekati! Nego, u danima oglašavanja sedmog anđela, kad dođe vrijeme da zatrubi, dovršit će se Božja sveta tajna, prema dobroj vijesti koju je Bog objavio robovima svojim prorocima.” Jehova je odlučio da je došlo vrijeme da zatrubi ta posljednja truba. Kako se, dakle, dovršila sveta tajna? Ivan je sigurno bio jako sretan što nam je to mogao otkriti. Napisao je: “I sedmi je anđeo zatrubio. I na nebu su se začuli jaki glasovi: ‘Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada Gospodinu našemu i Kristu njegovu, i on će kraljevati u svu vječnost’” (Otkrivenje 11:15). Anđeoske su vojske uistinu imale razloga gromoglasno klicati. Ta je povijesna objava od sveopćeg značaja. Ona je od presudne važnosti za svako stvorenje.
2 Sveta tajna dostigla je sretni vrhunac! Na doista predivan i veličanstven način bila je pobjedonosno dovršena 1914, kad je Gospodin Jehova ustoličio svog Krista da s njim kraljuje. Zastupajući svog Oca, Isus Krist je preuzeo vlast usred neprijateljski raspoloženog čovječanstva. Budući da je on obećani Potomak, dobio je kraljevsku moć kako bi uništio Zmiju i njeno potomstvo te na Zemlji obnovio mir kakav je vladao u raju (1. Mojsijeva 3:15; Psalam 72:1, 7). Na taj će način kao Mesijanski Kralj ispuniti Jehovinu Riječ i potvrditi da njegov Otac, ‘Kralj vječnosti’, ima pravo vladati kao Vrhovni Vladar “u svu vječnost” (1. Timoteju 1:17).
3 No zašto se kaže da je tek tada ‘kraljevska vlast nad svijetom pripala Gospodinu našemu’, Jehovi? Nije li Jehova oduvijek bio Kralj? Da, to je točno. O tome je levit Asaf u pjesmi rekao: “Bog je Kralj moj od davnine.” Jedan je drugi psalmist izjavio: “Jehova je počeo kraljevati! (...) Prijestolje tvoje čvrsto stoji od davnina, ti si od vječnosti” (Psalam 74:12; 93:1, 2). No Jehova je mudro dopustio da na Zemlji postoje i drugi vladari. Tako se u potpunosti mogla ispitati istinitost tvrdnje da čovjek može vladati bez Boga, koja je bila nastala još u Edenu. Ljudska je vlast doživjela potpuni neuspjeh. Riječi Božjeg proroka pokazale su se istinitima: “Dobro znam, Jehova, da put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti. Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jeremija 10:23). Otkad su naši praroditelji zgriješili, cijela je Zemlja pod vlašću ‘prazmije’, odnosno Sotone (Otkrivenje 12:9; Luka 4:6). No došlo je vrijeme za drastičnu promjenu. Kako bi potvrdio svoj položaj koji mu s pravom pripada, Jehova je počeo provoditi svoju vlast nad Zemljom na jedan nov način, posredstvom svog Mesijanskog Kraljevstva.
4 Dok se 1922. oglašavalo sedam truba, Istraživači Biblije održali su kongres u Cedar Pointu (Ohio, SAD) na kojem je Joseph Rutherford održao govor pod naslovom “Približilo se nebesko kraljevstvo”, koji se temeljio na riječima iz Mateja 4:17. Svoj je govor završio ovim riječima: “Vratite se na polje, sinovi najvišega Boga! Uzmite svoju bojnu opremu! Budite trezveni, budite budni, budite vrijedni, budite hrabri! Budite vjerni i pouzdani svjedoci Gospodinovi! Borite se sve dok ne bude izbrisan i posljednji trag Babilona! Objavljujte tu vijest nadaleko i naširoko! Svijet mora spoznati da je Jehova Bog i da je Isus Krist Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Ovo je najvažniji dan. Gledajte, Kralj vlada! Vi ste njegovi zastupnici. Zato razglašujte, razglašujte, razglašujte vijest o Kralju i njegovom kraljevstvu!” Božje Kraljevstvo pod Kristovom vlašću izbilo je u prvi plan, a to je dovelo do sve opsežnijeg propovijedanja o Kraljevstvu, u što spadaju i osude koje je objavljivalo svih sedam anđeoskih truba.
5 Zvuk trube sedmog anđela odražavao se u ključnim dijelovima kongresa koji su Istraživači Biblije održali u Detroitu (Michigan, SAD) od 30. srpnja do 6. kolovoza 1928. Tom se prilikom 107 radiostanica povezalo u, kako je to opisao New York Times, ‘najopsežniji i najskuplji radioprijenos u povijesti’. Na kongresu je s oduševljenjem bila usvojena snažna “Deklaracija protiv Sotone, a za Jehovu”, koja je ukazivala na to da će u Harmagedonu biti poražen Sotona i njegova zla organizacija te da će svi koji ljube pravednost biti oslobođeni. Vjerni podanici Božjeg Kraljevstva s veseljem su dočekali novo kongresno izdanje — knjigu od 368 stranica pod naslovom Vladavina. U njoj su navedeni čvrsti dokazi “da je 1914. Bog postavio svog Pomazanog Kralja na prijestolje”.
Jehova preuzima vlast
6 Kakvu li je samo radost izazvala vijest da je Krist ustoličen za kralja Božjeg Kraljevstva! Ivan je rekao: “I dvadeset i četiri starješine koji su sjedili pred Bogom na prijestoljima svojim pali su ničice i poklonili se Bogu, govoreći: ‘Zahvaljujemo ti, Jehova Bože, Svemogući, koji jesi i koji si bio, jer si uzeo u ruke moć svoju veliku i počeo kraljevati’” (Otkrivenje 11:16, 17).
7 Osobe koje zahvaljuju Jehovi Bogu jesu 24 starješine, koji predočavaju pomazanu Kristovu braću na svom nebeskom položaju. Od 1922. ostatak tih 144 000 pomazanika, koji se nalazi na Zemlji, revno je vršio djelo koje je pokrenuo zvuk truba. Oni su razumjeli puno značenje znaka opisanog u Mateju 24:3–25:46. No još ranije u Gospodinovom danu njihovi suradnici koji su se već bili pokazali ‘vjernima do smrti’ uskrsnuli su i zauzeli svoj položaj na nebu kako bi mogli predstavljati cijelu skupinu od 144 000 pomazanika, koja pada ničice kako bi iskazala čast Jehovi (Otkrivenje 1:10; 2:10). Svi su oni vrlo zahvalni što njihov Svevišnji Gospodin nije kasnio s privođenjem svoje svete tajne veličanstvenom kraju.
8 No s druge strane, oglašavanje sedme trube nije donijelo radost narodima. Došlo je vrijeme da osjete Jehovinu srdžbu. Ivan je o tome rekao: “Ali narodi su se razgnjevili i došla je srdžba tvoja i vrijeme da se sudi mrtvima i da se dade nagrada robovima tvojim prorocima i svetima i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se unište oni koji zemlju uništavaju” (Otkrivenje 11:18). Od 1914. narodi u svijetu žestoko se gnjeve jedni na druge, na Božje Kraljevstvo, a posebno na Jehovina dva svjedoka (Otkrivenje 11:3).
9 Narodi su kroz cijelu povijest uništavali Zemlju neprekidnim ratovanjem i lošim upravljanjem. No od 1914. to je uništavanje doseglo krajnje zabrinjavajuće razmjere. Zbog pohlepe i korupcije sve se više šire pustinjska područja i gubi se ogromna količina plodnog tla. Kisele kiše i radioaktivni oblaci izazivaju štetu na ogromnim područjima. Hrana je zagađena. Onečišćen je zrak koji udišemo i voda koju pijemo. Industrijski otpad ugrožava život na kopnu i na moru. Svjetske supersile prijete potpunim uništenjem čovječanstva u nuklearnom ratu. Nasreću, Jehova će ‘uništiti one koji zemlju uništavaju’. Izvršit će presudu nad tim oholim, bezbožnim ljudima koji su odgovorni za jadno stanje u kojem se nalazi Zemlja (5. Mojsijeva 32:5, 6; Psalam 14:1-3). Stoga je Jehova sve pripremio za dolazak trećega “jao”, kada će se obračunati s tim zlotvorima (Otkrivenje 11:14).
“Jao” onima koji uništavaju Zemlju
10 Dakle, tu je i treći “jao”. On dolazi brzo i Jehova će putem njega uništiti one koji su oskvrnuli ‘podnožje njegovim nogama’, ovu divnu Zemlju na kojoj živimo (Izaija 66:1). Taj je “jao” pokrenulo Mesijansko Kraljevstvo, odnosno Božja sveta tajna. Prva dva “jao”, koja su bila uglavnom posljedica djelovanja skakavaca i vojski konjanika, mučila su Božje neprijatelje, posebno vođe kršćanstva. No treći “jao”, koji zadaje Jehovino Kraljevstvo, izaziva nešto gore od mučenja (Otkrivenje 9:3-19). On će zadati smrtni udarac pokvarenom ljudskom društvu i njegovim vladarima i odstraniti ih. Bit će to vrhunac Jehovinog izvršenja presude u Harmagedonu. Dogodit će se upravo ono što je prorekao Danijel: “U dane tih kraljeva [vladara koji uništavaju Zemlju] Bog će nebeski podići kraljevstvo koje nikada neće propasti. I to kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod. Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka.” Božje će Kraljevstvo poput veličanstvene gore vladati nad predivnom Zemljom, potvrđujući Jehovino pravo vladanja i donoseći vječne blagoslove čovječanstvu (Danijel 2:35, 44; Izaija 11:9; 60:13).
11 Treći “jao” popraćen je cijelim nizom sretnih događaja koji će se odvijati postupno tijekom Gospodinovog dana. To će biti vrijeme da se “sudi mrtvima i da se dade nagrada robovima [Božjim] prorocima i svetima i onima koji se boje imena [njegova]”. Iz ovih riječi možemo zaključiti da će uslijediti uskrsnuće mrtvih. Početkom Gospodinovog dana uskrsnuli su pomazanici, ‘sveti’, koji su dotad već bili umrli (1. Solunjanima 4:15-17). Njima se s vremenom pridružuju i preostali sveti koji uskrsavaju trenutačno, čim umru. Svoju će nagradu primiti i drugi, među njima i ‘Božji robovi, proroci’ iz drevnog doba te svi drugi ljudi koji se boje Jehovinog imena, bilo da pripadaju velikom mnoštvu, koje će preživjeti veliku nevolju, bilo skupini ‘mrtvih, velikih i malih’, koji će uskrsnuti tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine. Budući da Božji Mesijanski Kralj ima ključeve smrti i groba, njegova kraljevska vlast omogućava mu da podari vječni život svima onima koji se trude iskoristiti tu divnu mogućnost (Otkrivenje 1:18; 7:9, 14; 20:12, 13; Rimljanima 6:22; Ivan 5:28, 29). Bez obzira na to radi li se o besmrtnom životu na nebu ili vječnom životu na Zemlji, taj je darovani život znak Jehovine nezaslužene dobrote i tko ga god dobije trebao bi biti vječno zahvalan (Hebrejima 2:9).
Pokazuje se kovčeg Božjega saveza
12 Jehova vlada! Putem svog Mesijanskog Kraljevstva na čudesan način provodi svoju vrhovnu vlast nad ljudima. Tu činjenicu potvrđuje sljedeće što je Ivan vidio: “I otvorilo se svetište nebeskoga hrama Božjeg i pokazao se kovčeg saveza Božjega u svetištu hrama njegova. I nastale su munje i glasovi i gromovi i potres i velika tuča” (Otkrivenje 11:19). Ovo je jedino mjesto u Otkrivenju gdje se spominje kovčeg Božjeg saveza. Kovčeg je bio vidljivi znak Jehovine prisutnosti u izraelskom narodu. Nalazio se u Svetinji nad svetinjama — prvo u svetom šatoru, a zatim u hramu koji je sagradio Salamun. No kad su Izraelci 607. pr. n. e. bili odvedeni u zarobljeništvo u Babilon, Jeruzalem je bio opustošen, a kovčegu saveza izgubio se svaki trag. Otada pripadnici Davidove loze više nisu ‘sjedili na prijestolju Jehovinu kao kraljevi’ (1. Ljetopisa 29:23).*
13 Nakon više od 2 600 godina kovčeg se ponovno vidi. No Ivan ga u viziji nije vidio u zemaljskom hramu. Nalazio se u Božjem nebeskom svetištu. Jehova ponovno vlada posredstvom kralja iz Davidove kraljevske loze. No ovoga je puta Kralj Isus Krist ustoličen u nebeskom Jeruzalemu, na uzvišenom položaju s kojeg izvršava Jehovine presude (Hebrejima 12:22). O tim će presudama govoriti sljedeća poglavlja Otkrivenja.
14 U drevnom zemaljskom Jeruzalemu običan narod nije mogao vidjeti kovčeg, a nisu ga mogli vidjeti ni svećenici koji su služili u hramu jer se kovčeg nalazio u Svetinji nad svetinjama, koja je zavjesom bila odvojena od Svetinje (4. Mojsijeva 4:20; Hebrejima 9:2, 3). Mogao ga je vidjeti samo veliki svećenik jednom godišnje, kad je na Dan očišćenja ulazio u Svetinju nad svetinjama. No otkako se ‘otvorilo hramsko svetište na nebu’, simbolični kovčeg može vidjeti Jehovin Veliki Svećenik Isus Krist, ali i 144 000 svećenika koji s njim služe, među kojima je i Ivan.
15 Prvi pomazanici koji su uskrsnuli na nebo mogu izbliza vidjeti taj simbolični kovčeg jer su zauzeli svoja mjesta kao pripadnici skupine od 24 starješine koji se nalaze oko Jehovinog prijestolja. Jehovin duh pomogao je pripadnicima Ivanovog razreda na Zemlji shvatiti da je Jehova prisutan u svom duhovnom hramu. Osim toga, Jehova je dao znakove koji omogućavaju i drugim ljudima da prepoznaju taj veličanstveni događaj. Ivanova vizija govori o munjama, glasovima, gromovima, potresu i tuči. (Usporedi Otkrivenje 8:5.) Što predstavljaju ti simboli?
16 Od 1914. svjetske religije potresaju mnogi preokreti. No taj “potres” prate glasovi predanih Božjih slugu koji objavljuju jasnu poruku da je Božje Kraljevstvo uspostavljeno. Oglašavaju se gromoglasna upozorenja iz Biblije. Sve bolje razumijevanje Božje proročanske Riječi može se usporediti s bljeskovima munje koji se nadaleko primjećuju, a biblijska se poruka posvuda objavljuje. Velika “tuča” Božjih osuda počela je padati na svijet kršćanstva i općenito na krivu religiju. Sve to trebalo je privući pažnju ljudi. No nažalost, većina ljudi, baš poput stanovnika Jeruzalema u Isusovo vrijeme, ne primjećuje da se ispunjavaju ti znakovi iz Otkrivenja (Luka 19:41-44).
17 Sedam anđela trubi u svoje trube, oglašavajući tako da se na Zemlji zbivaju povijesni događaji. Predani kršćani imaju veliku odgovornost da svijetu i dalje objavljuju te poruke. Oni radosno ispunjavaju svoj zadatak. To potvrđuje činjenica da je u razdoblju od dvadeset godina, od 1986. do 2005, broj sati godišnje provedenih u službi propovijedanja gotovo dvostruko porastao — sa 680 837 042 na 1 278 235 504 sata. “Božja sveta tajna, prema dobroj vijesti” uistinu se objavljuje “nakraj svijeta” (Otkrivenje 10:7; Rimljanima 10:18).
Post je objavljen 29.03.2015. u 00:37 sati.