utorak, 21.02.2006.
Mr. Brightside
Eo i mene, nebi da sam ikome nedostajala, al mi žao blogića mogića kad mu nitko ništa neće da reče. On onda jadan ne zna što se događa u našim životima, ali vjerujem da mu Stjepan sve kaže pa stoga vjerojatno ni nije u velikom zaostatku. Danas smo moja prijateljica Škemba i ja bile na školskom natjecanju iz povijesti i sad kako razmišljam o tome, baš sam došla do zaključka da zbiljo nismo u redu, stvarno smo se trebnale mao više potrudit, a ne sjetit se veče prije natjecanja da imamo oko 150 stranica materijala, pa nda lagano početi s učenjem. A kako ć okinit, a mislim i htjela bi okinit ali ne baš sad da imam onako (bojim se i reći koliko malo bodova). A nekako mi se čini da mi baš ne ide pisanj eo nekim onako stvarno pravim temama, bolje meni pisat o onome što nema smisla i što je samo nama unverstandenes individues leherlih iliti komiš.
Ali moram spomenit da mi je predprošlu subotu bilo snoma vani. Bluesica i ja si dale oduška i došle smo do zaista super spoznaja. Naime stekle smo novog poznanika, subotara. Naime vidimo se i pričamo samo subtom, za sada to subotom se odnosi na zadnje subote. Ma ništa to zapravo nije važno.Kako su nekilijepi konji na televiziji, i bilo sad na vjestima da su uhitili Mladića.
Ja iskreno nemam bašnekog prevelikog pojma o njemu i općenito o ratu, i sretna sam zbog toga. Ne znam, baš volim biti tako nezrela za takve stvari.Kad ne bih mogla ništa promijeniti, meni je bilo lijepo dok je bio rat, zato što nisam bila ničega svijesna sada sam postala svijesna mnogih stvari uz to vezanih pa mi više nije tako najkulije, ali to je bilo dio moga djetinjstva i meni je tata za rođendan koji sam dočekala u podrumu sa susjedima Stanom, Turdom, Kajom, Antom, Silvijinom bakom, Domagojem, Željkom i teta Ivanom,donio onako komplet za pravljenje svakakvih stvari od plastelina i one velike "Lego" kocke.
Baš su mi lijepe. Ne znam, tako mi je žao što nisam zbog tog ljudskog sranja više bila s tatom. Baš mi sad to fali, ali tako je kako je., naravno da je moglo biti puno gore....
O Bože čega se samo dohvatim. Neću više o tome.
Vratimo se konjima, eno snimaje naku ergelu, neam pojm ačija je. Ja bi baš volila imat konja. A ja se njih onako ojim. A kao sam išla na sate jahanja, ja sam kreten.
E a koga sam noćas samo sanjala, e stavrno ne mogu vjerovat.
I toga sam se danas slučajno sjetila gledajući telkač.
Ma nebi nikad pogodili. Sanjala sam TOMA CRUiSEA mislim da sad stavrno ne zna što da kaže. Općenito sanjam ljude koje jedva da sretnem, koje znam samo iz viđenja ili im čak ne nam ni ime , ali Toma Crusea, kad bi barem samo znala šta ti besmisleni snovi znače.
Uglavnom mislim da smo se vozili u Renaultu 5, on je bio u kožnjaku i zagrlio me i reko da je prekinuo s onom glumicom Holmes. I vozili smo se na trenutak po cesti na Kosirini.
E al kul je bio san, zanimljiv i tako stvaran, ALI ODAKLE SAMO TOM KRUZA!!!!!
Žo mi je što sam tolko dosadna, ali dugo nitko nije pisao, pa neko mora to nadoknadit.
ŽIVILI!!
!!MAKE LOVE NAT VAR!!!
SI JU SUN!!
MA SVE JE TO P_ _ _ _ _ d _ _!!!
bila sam u nedjelju na predstavi, stvarno e bila kul.Bio dobar tenor
budite mi zdravi i pozdravljeni
nosonja
- 07:38 -
petak, 17.02.2006.
IT'S A BEAUTIFUL DAY,SUCH A BEAUTIFUL DAAAY!!
Evo prolazi i još jedan petak...Ali nekako je ovaj bez nekakvog objašnjivog razloga bio nešto ispunjeniji i posebniji od drugih...
Napokon pa se i ovo vrijeme poboljšalo što je također uveliko pridonjelo uljepšavanju ovog dana,pa reko CARPE DIEM!
Čak smo se i vratili nakratko i našem starom zadržavanju u parku,ali rekoh nakratko...
Kasnije propada vozikanje bicošima jer jeodaziv bio zanemariv,pa samo smo se nas tri uputile u lagano pa gdje nas naše noge odvedu...
Ne znam uopće da li sam sretna, ponosna,zadovoljna ili već što-uglavnom neki dobar osjećaj...
I evo jednostavno se dobro osjećam, e sad jel to od izmjenjivanja našeg njemačkog,od koncića,od udisanja ovog dobrog zraka,od vas ili familije stvarno ne znam....Najvjerovatnije od svega tog zajedno...
I imam taj osjećaj da sam udisala ovaj dan,onako upijala ga....al stvarno...
I tako....
Imagine no possessions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say I’m a dreamer,
but I’m not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.
E imam onaj osjećaj,što je rekla Nosonja,da ću noćas tako slatko zaspati….
Što je je,djeco,razmišljajte svojom glavom,dišite duboko i UŽIVAJTE!
Volite i dopustite da vas vole!!
BoLeK ;-)
- 23:36 -
četvrtak, 16.02.2006.
Ispovijesti jedne individue o sestrinskoj toleranciji
Moja draga sestra (8) ne može odoliti stvarima koje joj ja kažem da pazi ili (u ovom slučaju) bolje da ne dira.
Naime, što se dogodilo??
Za vrijeme slušanja Spanish Caravana (Doors The) uhvatila me neopisiva želja za sviranjem instrumenta pod imenom gitara.
Misli mi odmah skrenuše na spravu na mome zidu sa novim žicama. Jadne žice se nisu ni opustile koliko su nove.
«I što sad?» – pomislih
«Kako što sad?» – pomislih ponovo
«Pa tu nema diskašn, idemo svirati» - reče moje unutarnje Ja.
I tako, ozarena lica i puna ideja uzeh gitaru i note kadli ono uvidjeh da mi žica malo strši.
«Ništa zato» - reče Ja ponovno – «Samo to malo omotaj»
I nakon (uspješno) obavljenog posla treba malo naštimati gitaru nebili zvučala skladno, harmonično i očaravajuće. Pogotovo zato što je svira najveći virtuoz (ja).
I onda se dogodilo TO!!!
S nevjericom na licu gledala sam mjesto na kojem je trebala biti moja nova D žica. Mjesto je sada zjapilo prazno, a ono namotavanje iste mi se nekako vratilo u misli. Pa to žica pukla je!
Sad bi se neki (koji nisu shvatili ono što je očito) zapitali kakve veze ima moja najdraža i jedina sestra sa svim ovim.
E pa, stvar je u tome da ona žudi za lupanjem nepostojećih akorada i sviranjem nekih pjesama. Sve je to u redu dok je pod mojim budnim okom. Međutim ono što se događa kad je sama druga je priča.
Sad čekam da se vrati iz škole kako bih joj objasnila kakvu je enormnu štetu napravila mojoj psihi. Ne znam kako ću ovo podnijeti…..preteško je, prebolno i doista nije u redu.
Budite mi pozdravljeni,
Škemba
- 16:17 -
ponedjeljak, 13.02.2006.
Ajm sou eksajded
End aj džast kent hajd it
end ajm abavt tu luz kontrol bat aj tink aj lajk it!!!
Jeaaaaa ajmo sad svi!!
Klap jo hendz!!!
Jeaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa bacimo čagicu zajedno!!!
Uf kako me sad ta pjesma prepala i u istom trenu podigla mud,
Jea
Ali bez obzira na to koliko ja dobro raspoložena bila nemam ništa važno za reći osim da je član ovog bloga koji se odaziva na deranje na određenoj frekvenciji imena BOLE smrad koji je obrisao jedan od boljih postova što sam ja ikad napisala. I to samo zato što sam stavila 10 njenih slika!! Sramota.
Bole, pa ti si sad medijski eksponirana osoba i aravno da će se poneka tvoja slika naći i na internetu!!
Uglavnom, sutra je Valentinovo pa će valjda neki slatkorječivi član ovog bloga (ili "zaljubljeni" --> Lasi - a vi naravno ne znate na kog mislim) nešto napisati. Ili možda neće.
A do tad uživajte u mom vrlo smislenom, zanimljivom i kul postu.
Volite snijeg, veljaču i ljude oko sebe. To vam je smisao života (u pojedinim trenutcima).
Uživajte mi i dalje,
Škemba
PENI LEJN NITKO TE NIJE ZABORAVIO!!!!!!!!! ŠALJEM TI BIG HELOU I PUNO HAGZ. A SMATRAM DA ĆE SE I NOSONJA PRIDRUŽITI.
ajd sad vozdra za ozbač
- 14:25 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 06.02.2006.
POST
!!!!!!!!! TANSRE ĐKAŠRO!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!bABA BUM,,BABABUM mejk ju vona dens!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
SVI SMO MI RATNICI SVEMIRA!!!
MAHNA MAHNA
ŽIVILA PA SE NAKRIVILA!!!!
from mi tu ju
luv ju
nosonja
živili mosvi!!BI KUL KO' DOSAD
- 10:17 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
Škemba iz svemira
Danas u 11.10 ja ću se roditi. Problem je onda to što sad (ranije) pišem post. Zapita li se itko ikad kako je to moguće??
Evo vam rješenja:
Mi zapravo svi živimo negdje vani u "Svemiru" sve do trenutka kad se ponovno ne rodimo. Onda se taj tzv. ROĐENDAN slavi vračanjem na majku Zemlju. Majka Zemlja je jedna čvrsta, odlučna, ali ipak popustljiva majka i dopušta nam da se neko vrijeme zadržimo na njoj prije ponovnog vračanja u prostranstva "Svemira".
Kako je to moguće ako svi imamo osjećaj da smo na istom mjestu cijelo vrijeme i da putovati kroz "Svemir" nije lako?
Bez problema. "Svemir", kao jedna ogromna masa ispunjena svakakvim glupostima i stvarima manje ili veće važnosti, ima sposobnost svakome od nas dati posebnu, jedinstvenu halucinaciju. SVI SMO MI NESHVAĆENE INDIVIDUE, govori nam On. Međutim, ako jako stisnemo guzne mišiće i sklopimo oči vidjet ćemo gdje smo mi to uistinu. U wc-u međugalaktičkog prostranstva, na "Mliječnoj stazi".
I da zaključim, svatko od nas na svoj način doprinosi nekoj zvijezdi, planetu, kometu, a pogotovo osobi. Samo treba otkriti taj svoj jedinstveni način i držati ga se.
Voli Vas sve i zahvaljuje
Škemba
p.s. molim Boleta da mi VRATI MOJE ZVUČNIKE!!! To ti je kao da si mi srce iščupala i sad ga namjerno ne želiš vratiti. Zadnjim snagama ja se ustajem i zombovskim govorom ti napominjem da ja NE MOGU bez glazbe, a time i zvučnika. HOĆU JIH DANAS!!!!!
- 08:37 -
subota, 04.02.2006.
MAAAAAASNO!!!!!
Danas nam BAŠKEM i ČANGRIZAVA slave rođoš-mođoš i bit će: šta nego masno!!!! Ne smijemo reći gdje ćemo bit kako nam se "kolega osvijetli" ne bi našo za tragom...Tako, daklem... Čangi je i jučer slavila sa svojima, a ove masnjače Baškem i Sali su bile, govna masna... Ma uglavnom....
TANSRE PANSTJE!!!! Sejamo se...
Bluesica
- 14:32 -
srijeda, 01.02.2006.
POST
Primjetila sam (??!!) da se nešto u zadnje vrijeme slabo javljamo, pa povodom novog kul dana u mojemu životu, ostavit ću jedan mali ali post koji pali!!!Hahahaha, ma nisam li smiješma...ajooj..ne da mi se ipak
[B][B]:-):-):-):-):-)OD STO GLASA, GLASA ČUTI NI......(ne znam šta sad kaže):-):-):-):-)
lav ju ol
bi hepi
živio Žak Manijak
- 15:20 -