Moja draga sestra (8) ne može odoliti stvarima koje joj ja kažem da pazi ili (u ovom slučaju) bolje da ne dira.
Naime, što se dogodilo??
Za vrijeme slušanja Spanish Caravana (Doors The) uhvatila me neopisiva želja za sviranjem instrumenta pod imenom gitara.
Misli mi odmah skrenuše na spravu na mome zidu sa novim žicama. Jadne žice se nisu ni opustile koliko su nove.
«I što sad?» – pomislih
«Kako što sad?» – pomislih ponovo
«Pa tu nema diskašn, idemo svirati» - reče moje unutarnje Ja.
I tako, ozarena lica i puna ideja uzeh gitaru i note kadli ono uvidjeh da mi žica malo strši.
«Ništa zato» - reče Ja ponovno – «Samo to malo omotaj»
I nakon (uspješno) obavljenog posla treba malo naštimati gitaru nebili zvučala skladno, harmonično i očaravajuće. Pogotovo zato što je svira najveći virtuoz (ja).
I onda se dogodilo TO!!!
S nevjericom na licu gledala sam mjesto na kojem je trebala biti moja nova D žica. Mjesto je sada zjapilo prazno, a ono namotavanje iste mi se nekako vratilo u misli. Pa to žica pukla je!
Sad bi se neki (koji nisu shvatili ono što je očito) zapitali kakve veze ima moja najdraža i jedina sestra sa svim ovim.
E pa, stvar je u tome da ona žudi za lupanjem nepostojećih akorada i sviranjem nekih pjesama. Sve je to u redu dok je pod mojim budnim okom. Međutim ono što se događa kad je sama druga je priča.
Sad čekam da se vrati iz škole kako bih joj objasnila kakvu je enormnu štetu napravila mojoj psihi. Ne znam kako ću ovo podnijeti…..preteško je, prebolno i doista nije u redu.
Budite mi pozdravljeni,
Škemba
Post je objavljen 16.02.2006. u 16:17 sati.