Evo prolazi i još jedan petak...Ali nekako je ovaj bez nekakvog objašnjivog razloga bio nešto ispunjeniji i posebniji od drugih...
Napokon pa se i ovo vrijeme poboljšalo što je također uveliko pridonjelo uljepšavanju ovog dana,pa reko CARPE DIEM!
Čak smo se i vratili nakratko i našem starom zadržavanju u parku,ali rekoh nakratko...
Kasnije propada vozikanje bicošima jer jeodaziv bio zanemariv,pa samo smo se nas tri uputile u lagano pa gdje nas naše noge odvedu...
Ne znam uopće da li sam sretna, ponosna,zadovoljna ili već što-uglavnom neki dobar osjećaj...
I evo jednostavno se dobro osjećam, e sad jel to od izmjenjivanja našeg njemačkog,od koncića,od udisanja ovog dobrog zraka,od vas ili familije stvarno ne znam....Najvjerovatnije od svega tog zajedno...
I imam taj osjećaj da sam udisala ovaj dan,onako upijala ga....al stvarno...
I tako....
Imagine no possessions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say I’m a dreamer,
but I’m not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.
E imam onaj osjećaj,što je rekla Nosonja,da ću noćas tako slatko zaspati….
Što je je,djeco,razmišljajte svojom glavom,dišite duboko i UŽIVAJTE!
Volite i dopustite da vas vole!!
BoLeK ;-)
Post je objavljen 17.02.2006. u 23:36 sati.