Kada zaklope se oči

Povijest čovijeka je bila vrlo teška...
I neznamo zapravo točnost mnogih podataka.Neznamo ni načine nastajanja mnogih izvora o nekim svijetski zastupljenim mišljenjima.
Sigurno vam je poznato da od nastanka knjige da vincijev kod pa tako i filma,katolička crkva prosvjeduje svim silama protiv toga.
Ali teško je nastaviti vjerovati u nešto što nam nameću tolike godine,ako nema nekih realnijih dokaza,a protiv katoličke teorije stupaju doista uvjerljivi materijalni dokazi.
Pronađeni su mnogi transkripti.Neki su otvoreni.Neki su presloženi.Ali,čovječanstvo će s vremenom sigurno doći do istine.Ne može se zauvijek lažirati toliki event.
Istina je vjerovatno da je Isus postojao.Ili bar netko sličan njemu.Ali,da je činio čuda,te da je izdržavao tolike patnje,nikada nećemo saznati je li je istina...Otkriveni su mnogi Veliki Meštri kro razdoblja čovječanstva,saveza nazvanog Sionski Priorij ... Ne može se pratiti njihovo razdjelivanje do danas,ali,istina je da ga je osnovao sir Isaac Newton...Mnogi misle da je to mit,no možda ipak ima istine u tome...
Povijesno je dokazano da se Crkva mnogo protivila protiv Newtonove teorije o gravitaciji.Također je dokazano da je i Da Vinci bio član tog Priorija...



ova slika je renderirana...bijeli trokut,tj. praznina između isusa i MARIJE MAGDALENE(da to je marija magdalena,po najnovijim istraživanjanjima.Kažu da je Isus imao ljubavnicu,te da je ona trebala biti buduća nositeljica crkve)Postoje mnogi načini na slici s kojima bi se ta točnost mogla dokazati,a postoje i izvori u svijetu,da je ona postojala..Mnoge zagonetke i transkripti...



nisam uspio baš izrezati kako bi to trebalo,ali ipak se vidi kada se prmijeni pozicija marije,tj. kada ju se pomakne o isusovu desnu stranu,kao naslijednicu Crkve,ona mu se naslanja točno na rame..Slika se savršeno poklapa...

Onako je kako mi to vidimo..Neki MARIJU MAGDALENU vide kao muško...Ali činjenica je da na slici postoje mnogi faktori koji određuju žensku osobu..Npr. crvena kosa,izražene grudi,oblik lica,zaklopljene oči,na grudima sklopljene ruke...



evo izvolite original...recite mi sada koliko kaljeva ili ti čaša vidite na stolu?!?
Jednu?Sveti Gral?
Ne...nema nijedne,a to je bila večer stvaranja Svetog Grala,zar ne??Čudno je što je baš ona praznina što sam ju spominjao između Isusa i Marije simbol za ženstvenost i uopće ženski rod u staroj org. "Opus Dei",a ujedno na slici izgleda kao čaša,kalj,ili možda Svet Gral?!?
Ne možemo ništa dokazati,no s vremenom će sve nadoići...
Simbol za muškost i muški rod uopće je obrnut od ženskog...tj. jednakostr. trokut u normalnoj pozi...
Sada mi recite,čega je simbol "sotonina zvijezda" ?!?
Ili ti pergament?Ona je vrlo slična davidovoj zvijezdi,zar ne??Izvorno je ona imala sasvim drugo značenje..Bila je simbol Sionskog priorija.Bila je znak očuvanja muškog i ženskog odnosa.Ona jeste spoj simbola muškog i ženskog roda.



Ponavljam,nije sve kako se čini...Pogledajte ovu slika sa lijeva na desno...Ženska osoba,zar ne?!? Mona Lisa...A pogledajte sada sa desna na lijevo...Znanstvenici smatraju da su to dva lica...Jer je se desna na lijevo muško...

Dragi moji blogeri,nadam se da nisam nikoga od vas napao ovim izjavama...Samo sam htio izložiti jednu opću temu koja se danas izražava mnogim sukobima...

I za kraj...Marijino postojanje se htjelo mnogo puta zataškati i uopće nastavak te loze...Mnogo se krvi prolilo u smjernici za istinom,ali ta loza je po znanstvenicima neprekinuta,te postoji još danas...Naime,križarski ratovi,tj. osvajanje Jeruzalema,i mnogi krščanski sukobi,kao i istrebljivanje vještica,je uzrokovano po pitanju toga. Jer,ta loza je neprekinuta,ali je to ženska loza.Zato u bibliji i piše ti voliš nju najviše,ona će nastaviti voditi crkvu,a ne Petar,tada Isus reče nešto u stilu ti nemaš pravo nju odbacivati ako je to moja odluka...

Mnoge tajne oko nas postoje,jer se kroz povijest i budućnost,sama povijest izmijenjala iz nečijih prioriteta...
Istina će jednom izaći na vidjelo,ali nitko ne zna kako će to završiti...Izgleda da vjera i Biblija ipak nisu bili pametan izum ako su vodili samo krvoproliću i globalnom uništenju svijeta...no kako bilo,živimo dalje,i važno je da vjerujemo sami u sebe...
Hvala i do pisanja...uživajte

Pa eto...opet je kucnuo čas da se i ja malo javim..na vašu žalost :D
Vidim da su se neki zaželjeli...pa reko da bacim koje slovo....
Nema ništa novo...vrijeme teče i nosi me sa sobom...i mijenja...žalosno je što se sve to mijenja samo u gorem smislu...ne uvijek,ali gotovo uvijek.No,valjda je to smisao..Moramo ojačati
Zadnjih dana se uglavnom patim sa školom...ne da mi se učiti.Ja radije učim od života
Ali činjenica je da neki ljudi koliko god se trudili,ne dobiju nikada što bi trebali.Pa ni onu trunku istine bar koju zaslužuju...
Nekada bih se najradije bacio sa vidikovca...šteta što tu nema nijednog u blizini ali glavom kroz zid...ne volim ove smajliće,ali vidim da je to neki trend pa ono...jednom se živi...
neznam što da vam kažem...ako vas nešto zanima kontaktirajte me...sumnjam da ću imati posla sa mailom ali nema veze
Uglavnom...čuvajte se,uživajte i pozdravljam vas

Prijateljstvo je kao plagijat...lako se "prepiše" na bilo koga,ali kada je jednom napisano tintom onda je jedino što taj plagijat može uništiti plamen rastanka ...
A odanost je kao stara gitara beživotna pokraj zida...dok je vremenski jed surovi ubica pritajen kao prijatelj kad izda te,ili kao zvijezda koja će ti pokazivati put...Na nju se može nakupiti kao prst debeli sloj prašine,ali kada god ju uzmete ponovno u ruke,ona će proizvoditi slatke tonove kao nektar za usta,kao miris ruža na početak proljeća i kao raj za uši ...
Ali rijetko se tko pita,što bude kada kontakt između dvoje ljudi naglo nestane...granice nisu ništa do linije u atlasu,ali jesu stvarno onda kada idu od srca ka srcu,ti sada pružaš ruke nekom novom nebu i nekom novom suncu...Trenuci kada se rastaneš naglo od osobe do koje ti je jako stalo,najčešće prođu ipak brzo dok si mlad...ali ono vrijeme dok je to sve sviježe bole kao najjača fizička bol...pogotovo ako ne znaš razlog...time posvećujem ovaj post osobi koja ga vjerojatno nikada neće niti pročitati,a nisam od te osobe odjeljen ni granicama ni miljama nego nekolicinom ulica...samo me još uvijek muči pitanje:"zašto?!" i muči me strah...ne moj,nego njezin...zašto se nije usudila pogledati me samo jednom u oči prije poslijednjeg zbogom i reći mi svu istinu i sve razloge?neznam,i mislim da nikada neću niti saznati,i kako vrijeme odmiče,sve manje imam želju za time....ali ipak,želja će uvijek ostati...jer kao što rekoh,tinta se ne briše ničim osim poslijednjim rastankom,jer mrtvi ne govore...samo plaču...

Ja sam samo duga sjena...Moj duh je slobodan...Pitanja...Težina riječi...
Život...Osjećaji...Strah je najizraženiji...Život je prektatak za mržnju i strah...zbog čega se bojimo onoga što trebamo,što želimo,što je dobro...Zašto jednostavno ne želimo sami sebi priznati isinu duboko zakopanu u sebi,da je neka osoba koju volimo zapravo točno ispred nas,a mi život provedemo sa nekime koga prividno volimo...Zašto je toliko teško priznati sebi i drugima svoje osjećaje?
Ne razumijem i ne želim razumjeti nešto što je toliko jednostavno,a ljudi to zakompliciraju jer im je dosadno i jer im treba nešto komplicirano da bi mogli objasniti nešto jednostavno...Zašto je ljudski mozak toliko zamršćen mržnjom da postaje slijep kod jednostavnih i lijepih stvari??Mrzim postavljati pitanja na koja nemam odgovor,ali i ja sada kompliciram...To je nešto što je kod nas,ljudi,urođeno i čega se ne možemo riješiti.Ali poanta svega je da kada već ne možemo ništo jednostrano odlučivati,nego uvijek utječu vanjski faktori na nas,pa zato i razmišljamo toliko složeno,moramo barem pokušati savladati i skinuti tu nametnutu masku koju moramo nositi da bismo se uklopili u svu tu realnost i masu ljudi...Manipuliramo samima sobom i drugima ujedno svaki put kada kažemo to nije dobro za mene,ja to neću,ja se toga bojim,i time svaki put postavimo novu ciglu u kuću kompleksa...
Točno zbog toga i je sve tako teško i složeno...Točno zbog toga i mislimo da smo sami i zato se i priklanjamo osobama koje nas možda ne zaslužuju,ili dobijemo osobe koje mi ne zaslužujemo čudnim sticajem okolnosti...Ti faktori su zapravo razlozi zbog čega je biti sretan i zaljubiti se tako teško...Sjene naše prošlosti,loša iskustva koja se reflektiraju u ogledalu svaki put kada se pogledamo,prazno nebo u kojemu vidimo ili idealiziranog/u ili nakaznog/u sebe nas tjera na radikalne promjene koje bismo sa samopoštovanjem izbjegli...Dok god budemo sakrivali osjećaje od sebe i drugih,dotle ćemo lutati praznim nebom...Nikada nećemo pronaći sebe i uvijek će nas naše sjene i uspomene proganjati...dok polako tonemo,paklene ruke delikristike i očaja se uzdižu prema nama i vuku nas sa našega neba u ponor imenom realnost u kojoj zapadamo tada u životnu rutinu,gradimo bedeme oko sebe,hladne,nepremostive,nesrušive...Ponovo se javlja strah,strah od povrijede??
Kako te netko može povrijediti ako si ti dovoljno jak da znaš da je suprotno...Ponavljam da je život prekratak za sitnice koje nam se u određenom trenutku čine velikima.Dok imamo vjeru u same sebe,ne trebaju nam tuđa mišljenja.Nemojte krivo sada shvatiti ovo,daleko od toga da nam ne trebaju drugi ljudi...Jer,uvijek treba biti socijalna osoba,samo ne treba toliko sve uzimati u obzir i svoj oblik mijenjati za druge.Ne treba glumiti tuđu budalu.Samo budite uvijek vjerni sebi i iskreni prema sebi.Budite ono što jeste.Put prema onome što želimo je uvijek težak:"per aspera ad astra"
No,svejedno se usudite krenuti bilo kojom stazom,dok je ona vaš odabir.Zaboravite svoju prošlost,nek se jebe sudbina,moj život je moja plovidba.A kada se riješite svoje prošlosti i sjećanja,dobrih ili loših,jer sjećanja su uvijek bolna,ćete tek moći vidjeti ponovo zvijezde na nebu.
I da netko ne bi postavljao pitanje zašto su sjećanja bolna,i čime ću moći završiti ovaj post,ću vam reći samo ovo.Lijepa sjećanja bole jer su prošla i jer se ne vraćaju.A loša sjećanja bole jer su loše iskustvo,za njih smo sretni što su prošla,ali ih se ipak sjećamo?ironija...jedino dobro kod tih sjećanja je što naučimo lekciju koju ne zaboravljamo i nećemo ponoviti pogrešku...

Ljudi pozdrav i uživajte u životu...

myspace layout

myspace layout

blog layouts

All is taken now away from a moonlight shadow...
Kako li je samo tanka nit koja dijeli tako različite ili pak slične pojmove Sreća i Ljubav....Kako je samo to relativno...Kako li samo mrzim kada nešto čemu si toliko sklon i čemu se toliko nadaš,nešto što je prelijepo da bi bilo stvarno,zapravo i tako bude...Moram kupiti novo srce jer je ovo već prepuno rana iz starih i novih dana,da bih mogao nastaviti ispunjavati ono za što sam izgleda tu...pomagati drugima i žrtvovati se dalje da oni budu sretni dok ja uživam agoniju nesreće i kidanja za ono do čega ti je stalo...Zašto je moj život toliko morbidan??
Zašto ja ne mogu biti sretan...Zašto nemogu pustiti sve da ode u kurac krasan,živjeti svoj život izvan granica imenom prijateljstvo,ljubav i sreća,za koje se toliko žrtvujem...Zašto svi ljudi do kojih mi je stalo piju krv od ambrozije mog života??
Jednostavno mislim da nemam snage više voditi ovakav život sa pod maskom...Tako je to kad nekoga voliš a život mrziš,ali se ipak lomiš i izdržavaš to zbog njega i njih,da oni budu sretni...Mislim da ću morati istkati novu stazu od tišine,koja neće toliko bolno ječiti tim hodnicima nesreće ...Agonija će od sada završiti jednim velikim osmijehom...Nisam još ni jednu suzu pustio u životu,pa neću ni sada pustiti jer mislim da ništa nije vrijednije od suza jer su one stvarno ogledalo života i istine...Mislim da ću zaboraviti konačno na svoju prošlost i preći taj prag koji me dijelio od sreće...Od sada ću se prihvatiti pravih stvari,reći uvijek svoje ma makar me svi tjerali u materinu lijepu i makar ništa ne vrijedilo...Nek ode sve u kurac krasan...Moja krv više neće biti ambrozija od moga života,jer moj život postaje prezasićen...Ovo su zadnji redovi na zadnjom stranici na kutovima vremena...Za što vrijedi živjeti???za sebe je odgovor...ljudi,mislim da vam ništa nije vrijednije od vlastitog života i da nikada ne napuštate igru života,jer vas može zajebati kao mene ...stavio sam sve na kocku,ali je ta kocka bila sastavljena samo od jedinica...Zato sada slijedi nova razina..

Jedna završna rečenica još...Veći si čovijek što je manje čudovište u tvome ogledalu kada se pogledaš...Bez vjere propadaju i zadnje snage,jer vjera je jedino što nam ostaje,kada dođemo na kraj vremena i na kraj puta koji nikamo ne vodi...


Pozdrav svima...mislim da ću se sada na neko vrijeme isključiti iz vašega elektronskog svijeta,dok ne posložim neke stvari...budite mi svi ok i nikada ne saznajte kako je to kad nekoga mrziš a voliš...

Eto me nazad iz draculine zemlje čitav i neopljačkan što je pod uvjetima te zemlje i cigana koji tudom slobodno kroče vrlo čudno...pazite još i ovo,bila je lijepa prilika da ostanem bez kožne jakne koju sam ostavio u njihovoj školi na stolici...ali ipak bog postoji :) nitko ju nije ni pomaknuo sa mjesta na kojem je ostala :o)
Izgubio sam i jednu lijepu majicu,i skoro sunčane vrijedne par stotina kuna...ali unatoč svemu,nije me rumunjska uspjela svladati :p Hrana i smještaj su po ljestvici od od 1-10 možda uspjeli jedva 2 zadovoljiti jer je bilo (ako se to može tako nazvati) hrane,wc-a i tuševa...ali kakvih,strašno...kasnije će doslijediti možda i slike...
Radionice su bile vrlo zanimljive isto kao i skakajuće pozadine i "prijateljice" rumunjki...koje sve daju:)
sve u svemu,bilo je super isključivo zbog društva i svi smo se jako zbližili...mnogo više nego na krvavim probama...svaki dan smo bili urokani do jaja...alkohol je vrlo jeftin...usporedba:vodka od litre-vrlo kvalitetna-18kn ... jack daniels:50kn ... cigare(crveni marlboro)-šteka:35kn ... i tako dalje...
uglavnom,pod tim cijenama ne možeš reći ne :o)
Dobro smo se zabavili i to je najbitnije...neću više mnogo srati u postu jer vas ne želim gnjaviti i jer sam vrlo umoran,jer u rumunjskoj nismo spavali nijednu noć duže od 3 sata,a cijeli dan radionice i predstave(na kojima smo u povremenim vremenskim intervalima točno određenim redoslijedom) rekreativno i kolektivno spavali...zato,ode ja spavati i malo ponoviti za nacionalne...pozdrav ljudi i do slijedećeg čitanja...